Knjige - Poezija

Eggija1

Pržili jaja sa slaninom

Marko Pogačar: SIntaksa

bili smo sisavci predani svojem instinktu,/ kao jedini zakon uspostavili smo pravopis,/ zaboravljajući da se voli bez točke, uvijek u nizu zareza
Irak 01 S

U našem gradu čak i mrtvi žive bolje od živih

Dijete rata

Pokopaj malenu djecu sklopljenih očiju / Umotanu u poderane krpe / Njihove sablasne kosti neće nikada upoznati / Sitost uhranjenog djetinjstva / Ili čudesnu uzdrhtalost prvog poljupca / Ili vjenčanje i sve ono što ga prati, / Ludovanje, radost, tugu, bol, ponos, nadu i strast
Sexu 03 S

Kamo sreće da je to čovek kog smo želeli

U nevestinim odajama

Kao prozni pisac, Tomas Hardi nije imao uspešan početak. Za svoj prvi roman „Siromah i dama”, godine 1867, nije našao izdavača, pa ga je, u očajanju, spalio. Ohrabrio ga je njegov tadašnji mentor, Džordz Meredit. Posle prva tri romana (1871-73) smislio je fikcionalnu pokrajinu Veseks, koja će postati mesto radnje njegovih budućih proznih dela. Od 1874. godine i uspeha romana „Par plavih očiju“, on se, zapravo, ostavio povremenih poslova arhitekte i posvetio književnoj karijeri koja će trajati dvadesetak godina i doneti desetak značajnih proznih dela, među njima i izvrsni roman „Tesa od Dubervila” (1891). Važio je za najboljeg engleskog pisca svoga vremena, ali zbog slobodoumnog stava u svojim romanima („Pod zelenim drvetom“, „Daleko od razuzdane gomile“, „Povratak domoroca“, „Neznani Džud“, „Sudija iz Kasterbridza“), smatran je naturalistom koji remeti viktorijansko shvatanje braka i, posebno, seksualne slobode. Njegovu prozu obožavali su Lorens (koji je o njemu napisao odlične oglede) i Virdzinija Vulf, kao i Somerset Mom koji ga spominje u jednoj noveli. Robert Grejvs se sećao kako se sreo s Hardijem, dvadesetih godina prošlog veka, u Dorsetu. Hardi je, tada, ohrabrio mladog pisca. Zanimljivo da je sam Hardi sebe smatrao pesnikom koji romane piše zbog novca
Munnas5

Ja sam bila drska

Ana Ahmatova: Kraj samoga mora

U gоdinama obeleženim ratоvima, revоlucijama i prоgоnima, Ana Ahmatоva bila je jedna оd retkih pesnikinja kоja je оdabrala оstati u Rusiji radije negо emigrirati. Čestо zabranjivana za Sоvjetskоga Saveza kaо dekadentna i individualistička buržujka, u dоmоvini i svetu prоslavila se pоemama u kоjima prоgоvara prоtiv surоvоsti staljinističkоg režima, оdlučna da ne prepusti tragediju svоga narоda zabоravu vremena
Flow1

A sve je to i bilo zbog rakije

Šuma, plug, jagorčevina

Radmila Petrović (1996, Užice) provela je detinjstvo u Stupčevićima kod Arilja, a njeno odrastanje pojaviće se kao veoma značajan motiv u njenom sirovom pisanju, punom ironijskih otklona i duboke samosvesti. Šmeker-devojka – kako sebe naziva u jednoj od pesama – objavila je do sada zbirku „Miris zemlje“ (Dom kulture „Pivo Karamatijević“, Priboj, 2014.), a kao pobednik 22. Poetskog konkursa „Desanka Maksimović“ i knjigu pesama „Celulozni rokenrol“ (SKZ i Valjevska gimnazija, Valjevo, 2015)
Vijetnam rat

Ne ponovio se Vijetnam

Jedne noći

Bila je među malobrojnim ženama koje su slavile osnutak Amerike srdačno mi je mahnula blijedom rukom i blagonaklono se osmjehnula slabim osmijehom
Done45

Poput palih anđela što proklinju nebesa

Drveće

Drveće urliče, moćnih ruku raširenih/ Ka Nebu koje ne mogu doseći,/ Smožditi, razoriti…/Drveće s jeseni, pobunjeni anđeli…
Willi 11 S

Da smo se ikad voleli

Loop

koga briga/ kada možemo/ da se igramo/ poslednjih ljudi na svetu/ u nemačkom bunkeru/ u divljini Amazona/ u doba kolere
kuvar, kuvanje, pravoslavka, začini

Dodajte раrčе smisla bez kosti

Kako se piše pesma

Sipajte zatim začina i prezle / pospite na to flekice-zvezde / zabiberite ko gnezdo od laste
Pokri2

Gdje bog nije beskrajan nego nijem

Sakupljač nedjelja

novine zgužvati i nagurati u cipele dok noge nema,/ novine presaviti u kape i poslati ih nepoznatome ličiocu./ jednu od kapa, moguće najveću, prenamijeniti potom u brod
Aaailu 02 S

U zagrljaju

Bertold Breht: Sjećanje na Mariju A.

Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Barcoda5

Znam sve, samo ne znam sebe

Balada o tricama i kučinama

Znam i konja i znam mulu,/ Znam im tovar, znam im muku,/ Znam Bjeatrisu, Izabelu,/ Znam kockari gde car vuku,/ Znam šta ima u snovima
Sarajevo

U zagrljaju kamena

Sarajevo

Nije dovoljno povijesti? Možda. Samo ta zloslutna/ tamna ljepota što cvijeta ispod velova, zatočena/ u spektru umirućeg stila
Gavv 01 S

Samo to i ništa više

Edgar Alan Po: Gavran

I šum svilen, šumor tmurni, šum zavesa tih purpurnih,/ neslućenom, čudnom strepnjom obuzima sve me više;/ da umirim srce rekoh: „To zacelo sad je neko/ na pragu se mome steko, kucnuvši što može tiše,/ posetilac neki pozni, zakuca što može tiše/ na vrata i ništa više.“
Simborr 02 S

Moja trka sa haljinom još uvek traje

Muzej

Szymborska je bila pjesnikinja topline i naivnosti, ali i pjesnikinja koja otvara etičke i egzistencijalne teme. Ironična i bespoštedna, ali i plaha, delikatna i duhovita, u svom pjesničkom iskazu istodobno mudro i infantilno tematizira život, ljubav, istinu… sve te velike pjesničke teme, koje se čine potrošene i izraubane od pretjerane upotrebe, ali ona se njima bavi na način kako je to prije nje malo tko činio - s ljubavlju, humorom i s velikom odgovornošću (Đurđica Čilić)