Knjige - Poezija

Courbet 01 S

Podjednako ste mračni i ćutljivi vas dvoje

Šarl Bodler: Čovek i more

Ti uživaš roneći u sopstvenoj toj slici;/ Tvoj pogled je miluje, tvoj zagrljaj je hvata;/ Srce ti se raduje odjeku svoga bata/ U toj neukrotivoj i divljoj tužbalici
Done75

Onaj što čita moje reči izmišlja ih

Horhe Luis Borhes: Sreća

Knjige u biblioteci nemaju slova./ Kada ih otvorim, naviru. Kad prelistavam atlas,/ ocrtavam oblik Sumatre./ Onaj koji pali šibicu u mraku/ pronalazi vatru
Hrist

Svetom danas otmica i nebratstvo vlada

Hrist na predgrađu

O, ti, što si bos lutao Vitlajemom i krvavio noge o jerusalimske ploče/ Bio pljuvan, uhođen i nikad počašćen sa bogataške trpeze,/ Brate u plaču, prijatelju u velikoj tuzi miliona;/ Ti koji si zavoleo Magdalenu kao i raspevane breze/ Pojmi ovaj težak bol nesrećnog Skarona:/ Dođi i spasi nas bede!
Inss '6 S

Svijanje ruku

Silvija Plat: Dijete

Nakon smrti, mit o Silviji Plat zasenio je njen talenat. Priča o stradanju i depresivnoj ženi nikako nije dovoljna da iskaže njen genij, izvanredni smisao za humor, njenu snagu i herojsku borbu protiv mračnih demona bolesti. Postala je i jedna od ikona feminizma: žrtva nevernog muža i surovog patrijarhalnog društva
Pokris 27 S

Prizivao sam prisni čas

Još zagušljivije svitanje

Išli su oblaci u stroju,/ Na orošenoj tezgi dugo/ Uljuljkujući pesmom tugu,/ Bojim se – moju./ I molio sam: neka stanu./ I činilo se: čuče./ A osvit siv, ko spor u granju,/ Ko govor mrtve kuće
Plam1

Mrak po mrak

Hoće li išta znati o meni

Il jednaka će pustoš/ u domu njegovom da zjapi i sja,/ nad stolom i knjigom, dok sabran,/ i težak od tuge, svoje,/ ovu moju bude razgrtao
Prstens1

Postoje mačevi – gde je gnev?

Vislava Šimborska: Muzej

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku. (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Aagro 01 S

Opasno je zazivati pravdu

Pogrebna pjesma

Jedni se bore za veliki posjed, drugi za milijune, a treći za priznanja od lažna zlata, on se je borio za svoj go život, grješan i bolan ko i drugi, tek on je imao manje sreće i podlegao je u neravnoj borbi; na tuđem mračnom tavanu ubio ga je onaj, koji je jači bio i branio svoje. Vi pišete: pravo je. Jest. Ali kad bi ta ista pravda svakome od vas koji je jednom dirnuo u tuđe, dosudila tane, ja se bojim da carski arsenal ne bi imao dovoljno metaka za svu tu rpu poštenih hajduka
Instrra 02 S

Dve jabuke

Drugi prostor

Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)
Nebb 03 S

Njegova hrabrost jača

Bertold Breht: Pohvala revolucionaru

Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Carz 01 S

Devojka senzualna

Igračke ste kupovali za sina

od traktora je teža/ sva moja tuga/ pokušaji da budem/ devojka senzualna/ sofisticirana/devojka-devojka/ mama, tata, šta mislite
Fernando Pesoa

Alberto Kaeiro: Čuvar stada

Gledanje je naše jedino bogatstvo

U razgranatoj porodici Pesoinih velikih i malih heteronima, Alberto Kaeiro zauzima najistaknutije mesto budući da je Pesoa pesme potpisane ovim imenom smatrao najoriginalnijim i najvrednijim što je ikad napisao, a za ostale heteronime, naročito za Kamposa i Reisa, Kaeiro je bio nedostižni uzor i Učitelj prema kome su se obojica odnosila s podjednakom ljubavlju, divljenjem i poštovanjem kakve su Platon i Ksenofont iskazivali prema Sokratu ili jevanđelisti prema Hristu (Jasmina Nešković)
Fogg 01 S

Nikada mi moje ime nije zazvučalo tako strano

Glas

Već od naslova, preko karakterističnih motiva i pjesničkih postupaka koje u njoj nalazimo, zbirka pjesama Danijela Dragojevića "Negdje" sugerira kretanje unutar koordinata koje su ocrtale prethodne autorove knjige. Još jednom, lirski je subjekt promatrač prostora i stvari, a oni i ovaj put povratno skiciraju njegov portret, dramatiziraju stanja u kojima se nalazi. Ali dok je u ranijim knjigama Dragojevićevo negdje bilo izvjesno, u ovoj, koja se otvara motivima umora i gubitka - ono je "negdje najdalje, negdje bilo gdje, negdje nigdje"- i takvima označuje kako prostor tako i lirsko ja koje ga čita. Možda je baš to približavanje bitka i gubitka u ovim pjesmama i urodilo novinom. Nemir lirskoga subjekta - zaljuljanog mišlju o napuštanju i smrti - svoj će izraz pronaći u njegovu to mirnijem pogledu, u skladu pjevanja/pripovijedanja, u nadrealističkoj igri, koja strah svojom magijom umiruje. To što se Dragojević baš u “Negdje” - još jasnije - ukazuje kao pjesnik vedrine, svjetla i ravnovjesja bilo bi paradoks, da nas na paradokse već nije naučio
Brapok 17 S

Osvrnula sam se zbog usamljenosti

Lotova žena

Szymborska je bila pjesnikinja topline i naivnosti, ali i pjesnikinja koja otvara etičke i egzistencijalne teme. Ironična i bespoštedna, ali i plaha, delikatna i duhovita, u svom pjesničkom iskazu istodobno mudro i infantilno tematizira život, ljubav, istinu… sve te velike pjesničke teme, koje se čine potrošene i izraubane od pretjerane upotrebe, ali ona se njima bavi na način kako je to prije nje malo tko činio - s ljubavlju, humorom i s velikom odgovornošću (Đurđica Čilić)
Toille1

Muškarac gore, par gore

Inventura

Knjige dolje, papiri dolje,/ pluća dolje, salo dolje,/ znoj dolje, zrak dolje./ Svjetlo dolje, vrijeme dolje,/ Bog dolje, moć dolje,/ sve dolje, ništa dolje