Knjige - Preporuka

Pokro49

Debeli i mršavi

Na stanici Nikolajevske železnice srela se dva prijatelja: jedan debeo, drugi mršav. Debeli tek što beše ručao u staničnom restoranu, i njegove masne usne rumenele su se kao zrele višnje. Mirisao je na heres i flerdoranž. A mršavi tek što beše izašao iz vagona — sav pretrpan koferima, zavežljajima i kartonskim kutijama. Mirisao je na šunku i crnu kafu. Iza leđa mu je virila mršava žena dugačke brade — njegova supruga, i visoki gimnazist žmirkavog oka — njegov sin.

Brasteff 18 S

Literatura "ispod nule"

Zima, zima, zima... Najspornije i vremenski najdinamičnije razdoblje godine. Mnogi ju ne vole, od tuda ta spornost, a s druge strane jednako puno nas ju i obožava. S knjigama smo u svakom slučaju na sigurnoj distanci, ali u dobrim pričama

Unna 04 S

Roman u nastavcima: „Od Vardara pa do Haaga“ (1)

Vječno pitanje bez odgovora: „Ko nas, bre, zavadi?“

„Kada bih govorio o ovome romanu u nekoliko riječi, sveo bih opis na autentični jugoslavenski/bosanski nadrealizam: Dušan (Srbin), Ante (Hrvat) i Ibro (Bošnjak, musliman) su tri susjeda, dijele zajedničke blagdane, sudjeluju u krštenjima, slavama, Bajramima, Božićima, danovima Republike, imaju i Milana (autentičnog jugokomunista koji vjeruje "u stvar") i provode svoje vrijeme u ciklusima poljoprovrednih radova, dolazaka bibliobusa, autobusa i pošte u svoje malo selo usred ničega, čekaju Tita ali on ne stiže, i svi se, osim Ibre, čine da vođeni onom narodnom "snalažljivošću", u biti prijetvornim i lažljivim koristoljubljem, istovremeno ne gubeći ni one ljudske vrijednosti koje ih i nadalje čine bivanja vrijednim i voljenim susjedima – apsurd sam po sebi (...) Na kraju ostaje nerazumijevanje – priča ostaje ispričana samo onima koji je razumiju – no apsurd se čuva do kraja, konzistentno, uporno, Bart, slušatelj, suumiratelj, čovjek u istoj ljudskoj poziciji, unatoč posve raznorodnim iskustvima priču jednostavno ne čuje, ne razumije, ona za njega ne postoji, osim kao lupetanje jednog slavenskog urođenika na njegovom (zacijelo primitivnom) jeziku. Dva su svijeta odvojena trajno jer se, u svojoj biti, uopće ne razumiju“ (iz recenzije Milana Zagorca)
Rennes

Iz knjige „Egzil za početnike“ Velibora Čolića

Kako uspjeti u izbjeglištvu u trideset pet lekcija

Napustiti rovove, prebjeći u Francusku i početi od nule, životariti iščekujući status azilanta, zatim naučiti francuski i objaviti nekoliko romana na tom donedavna nepoznatu jeziku i to kod slavnog Gallimarda... zvuči nevjerojatno! A ipak, Velibor Čolić upravo je to doživio i svoje nam iskustvo dirljivo i duhovito pripovijeda u autobiografskom romanu „Egzil za početnike“: Kako uspjeti u izbjeglištvu u trideset pet lekcija" (izdavač: Vuković & Runjić, Zagreb). Nesvakidašnji susreti i usputna prijateljstva, prve francuske ljubavi, suočavanje sa svijetom francuske administracije, usponi i padovi, strah, bol, nostalgija za domovinom i PTSP, sve su to teme kojih se Čolić hrabro dotiče uvodeći nas u jedan slomljeni svijet čije je krhotine, srećom, uspio pokupiti i od njih izgraditi novi
Appop 03 S

O tome se ćuti

Zaljubljivanje

U prvom razredu srednje škole zaljubila sam se u Velimira, Jančeta, Ivicu, Jovana, Milana, Slobodana i Uroša. Baš tim redom. Zbog nekog je zatreperilo srce u školi, zbog nekog na ekskurziji, zbog nekog na moru, zbog nekog na korzou, zbog nekog posle iznenadnog susreta... ali i njihova srca su zatreperila. Vidno. Jer mi smo se – gledali
Catas 01 S

Božićna priča: Vrtlar

Mačke su svoje, one nisu ničije

Blagoslov kuće ispao je veseli fijasko jer ni Dijana ni Veljko u svoje vrijeme očito nisu bili redovni na vjeronauku. S odgovorima su promašivali i šefa i stanicu. Umjesto “Gospodine, smiluj se”, Veljko bi bubnuo “Amen”, kad je išlo “Amen”, on bi rekao “I s duhom tvojim”, a Dijana je, da stvar bude luđa, svaku njegovu pogrešku za njim uredno ponovila. Dok ih je fratar strpljivo ispravljao, njih su se dvoje pogledavali ispod oka kao dvoje nevaljale djece i jedva se obuzdavali da ne prasnu u kikot. Nešto su se ipak umirili i uozbiljili kad je župnik došao do Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Abar 19 S

Uz ribarske pesme

Porodica Rundadarov

Gosti su jeli tečna i čvrsta jela, zatim su dopuzili četvoronoške do Ane Maljajevne, poljubili joj ručicu i sedali da piju čaj
hygge

Blagdanska ponuda

Naslovi za književne sladokusce

Postoje knjige koje imaju posebnu kvalitetu, čar, osjećaj... Ne može ih se strpati ni u žanrove. To je, jednostavno, dobra književnost
Rovin 03 S

Iz budućeg romana Ahmeda Burića: O Mirku Kovaču, ratu, Sarajevu i izbegličkom životu    

Smrt u Rovinju

Tako smo započeli taj razgovor u ulici Grisia, u kuhinji stare kuće, u kojoj je bila garsonijera gdje se pisac smjestio. Sa suprugom slikaricom Mirko Kovač živio je u tridesetak kvadrata. Iz Bileće, porijeklom kao i moji s majčine strane, a očevo godište. Nije onda ni nikakvo čudo da sam u njemu vidio neku vrstu očinske figure. Dobivši zadatak da napravim intervju s njim, uz prikrivenu želju da i sam budem pisac, nabavio sam broj telefona. I stidljivo zakucao na vrata garsonijere
Plkt 10 S

Uz prigušena svetla, bez stiskanja

Odrastanje

Oči koje tražiš nekako uvek sretneš na sredini elipse, u mimohodu ih upijaš, pa opet i opet, do osam sati, kada ujednačeno pulsiranje korza polako prestaje, elipsa se sve vise proređuje, a šetači odlaze dogovorenim putevima. U bioskop, u poslastičarnicu, u park, u kafanu, na igranku, a nas četiri, oko pola devet – kući
Aaacce 01 S

O buci

Što je odsutnost tišine?

Katkad ne mogu zaspati jer čujem samoga sebe – ima li išta strašnije nego neprekidno biti svjestan prisutnosti vlastita tijela? Tijela koje se prevrće po postelji, koje izbacuje gorki zrak što se sudara s jastukom, odbija od njega i vraća uhu. Uho je skladište u kojem je pohranjeno stenjanje žene koja vodi ljubav: čujem ju čak i kad to ne čini. To je i skladište u čijem tamnom kutu vrišti djevojčica. U njemu se svako malo pali bušilica koja želi popraviti nered svijeta. Njoj se pridružujezavijanje automobilske sirene. Je li i tu riječ o popravljanju svijeta, ili tek o težnji da sve dobije svoje zvučno tijelo, jer je inače nezamjetljivo?
Heads 01 S

Ekskluzivno: Iz knjige „Longplay“ Nenada Rizvanovića

Kako sam zavolio ljude robote

Članovi Talking Headsa kao da su došli s izložbe ili sveučilišne knjižnice, što je pristajalo njihovoj muzici. Nitko im nije određivao što i kako treba čitati i slušati. Muzika nije bila izraz nekog svakodnevnog uličnog ili ekstremnog iskustva, već sposobnost da se kreativno živi u umjetnosti. Talking Headsi nisu bili borbeno i rušilački raspoloženi kao drugi punk bendovi, što je često izgledalo kao parodija, oni su više željeli protumačiti ono što su vidjeli na svoj način. Talking Heads bio je prvi bend koji se nije obraćao svima nego baš meni. Slušao sam Talking Headse i pomišljao da razgovaram s poznanikom u sobi
Marijpo 18 S

O ratu i sjećanju: Priča Damira Ovčine

Osjeti se smrt

Asfalt dalje. Dio kompleksa s nekim bučnim strojem pod brdom. Na zidu ispisano snsd crvenim ćiriličnim slovima pa prezime šefa te organizacije. Na zidu s desne strane žutim slovima ratko. Nikog.  Na ohrndanoj zgradi latinicom zeleni jadar drvna industrija. Kombi do ulaza. Cesta i na istok i na sjeverozapad
Gbbi 01 S

U čast legendarne pjevačice: Veliki projekat Siniše Škarice i Croatia Records

Diskobiografija Gabi Novak: 12 diskova i jedna knjiga

I da odmah budemo načisto: ovdje nije riječ o biografiji jedne od naših najvećih pjevačica uopće. Ovo je biografija njezinih snimaka, njih 258, uostalom zato: diskobiografija! Mogli bi reći da kroz glazbu i riječi imamo pred sobom priliku usporedo slijediti nešto što bi se tek sutra moglo pretvoriti u esencijalno biografsko štivo