Knjige - Preporuka

Fernando Pesoa

Tko živi poput mene, ne umire

„Knjiga nespokoja“, monološki roman, u formi intimnog dnevnika, koji je Pesoa, u fragmentima (a ima ih preko pet stotina) pisao od 1913. pa do kraja života. Fiktivni autor ove fiktivne „autobiografije bez događaja“ zove se Bernardo Soareš, a Pesoa ga je zamislio kao jednog anonimnog knjigovođu iz grada Lisabona, „čoveka bez svojstava“ koji živi svoju jednoličnu svakodnevicu samo zato da bi pisanjem svedočio o nemogućnosti življenja. „U večno oblačnom danu svog postojanja“, Soareš sa prozora svoje kancelarije, kao sa neke osmatračnice, posmatra život koji ne može (i ne želi) da dotakne, a prizor spoljašnjeg sveta za njega postoji samo kao unutrašnja, onirička i transcedentna realnost. Soareš, sanjar koji pati od nesanice, samotnjak koji razume osećanjima i oseća inteligencijom, ispisuje hroniku svog nespokoja, ispovedajući svoju veru u nemogućnost egzistencijalnog ostvarenja, i žudnju za jedinim mogućim smirenjem – povratkom u ništavilo nepostojanja. (Jasmina Nešković)

Anđeo smrti

Anđeo kuge lebdi nad vašim krovovima

Tu je Paneloux pružio svoje kratke ruke prema crkvenom trgu, kao da pokazuje nešto što se događa iza pokretne kišne zavjese: »Braćo moja«, reče odrješito, »takav se ubitačni lov danas lovi po našim ulicama. Gledajte ga, anđela kuge! Lijep je poput Lucifera, a blistav i zamamljiv kao samo zlo. Evo ga gdje lebdi nad vašim krovovima, držeći u desnici rumenu kijaču sa željeznim šiljkom, dok ljevicom pokazuje na jednu od vaših kuća. Možda je baš u tom trenutku pružio prst svoj prema vašim vratima; možda toga trenutka kuga ulazi, sjeda u vašu sobu i čeka na vaš povratak. Tu je, strpljiva i pažljiva, a sigurna i neminovna kao poredak svijeta. Ruku koju će vam pružiti ne može otkloniti nikakva sila zemaljska, pa ni - upamtite dobro - isprazno ljudsko znanje. I mlaćeni na krvavom gumnu boli, vi ćete biti odbačeni s pljevom«

Krakk 01 S

Fantastična zoologija

Kraken

Pod tutnjavom gornjih dubina, duboko, duboko u ponornom moru, kraken sniva svoj drevni i nenastanjeni san bez snova. Bledi odsjaji se uzburkuju oko njegove mrke prilike; golemi sunđeri hiljadugodišnjeg rasta i visine nadimaju se na njemu, a u dubini čkiljavog svetla, bezbrojne i ogromne hobotnice mlate džinovskim pipcima zelenkastu ukočenost iz tajnih ćelija i čudesnih špilja
Elektromagnetizam

Treba spoznati istinu o svemu što je stvoreno

Dva brata

Prosu se zvijezda i u padu zasja, a dječakove se misli u isti čas vinuše sa zemaljskih isparivanja gore do sjajnog meteora. Zvijezde na nebu treperile, pa se činilo kao da duge zlatne niti vode od njih do zemlje
Aakri 06 S

Kad bih umeo da osećam!

Teško tebi ako si rođen slobodan

Kako je sve zbrkano! Neuporedivo je bolje gledati nego misliti, i bolje čitati nego pisati! Ono što vidim, može da me obmane, ali ga barem ne smatram delom sebe. Ono što čitam, može da mi se ne dopadne, ali ne moram da se kajem što sam ga napisao. Kako sve postaje bolno ako o tome mislimo potpuno svesni da mislimo, kao duhovna bića u kojima se odigralo ono drugo udvajanje svesti zahvaljujući kome znamo da znamo
1984

Orvelova "1984"

Želim da ceo svet bude poročan

Mlado, zdravo telo, sada bespomoćno u snu, probudi u njemu osećanje sažaljenja, želju da je štiti. No ona nežnost bez misli, koju je osećao pod leskom dok je pevao drozd, ne vrati mu se do kraja. On skloni kombinezon i zagleda se u gladak beli bok
Brre 01 S

Smrt detinjstva

Deca

Mali ljudi, koje mi zovemo "deca", imaju svoje velike bolove i duge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost
Affit 01 S

O, Bože! – tone!

Rukopis pronađen u boci

Ovaj majstor gotičkog horora, te kreator detektivskog žanra, pripada grupi onih koji se od pisanja nisu obogatili. „Gavran“ je, na primer, postao popularan brzo pošto je objavljen, a Poe je od njega zaradio čitavih devet dolara. Poe je jedan od prvih američkih autora koji su pokušali da žive samo od pisanja, ali mu to često nije polazilo za rukom, pa je bio prinuđen da obavlja i druge poslove. Najveća nepravda je u tome što je biograf, koji je nakon smrti pisca odlučio da se na pogrešan način pozabavi njegovim životom, te ga prikazao kao mračnu i nezdravu figuru, zaradio više novca nego što je Poe uspeo za čitav život. Pročitajte priču "Rukopis pronađen u boci"
Knjige

Knjige za prvu pomoć

Epidemije u književnosti

Knjige na ovom popisu na ovaj ili onaj način govore o nekoj pandemiji. Neke pripadaju znanstvenoj fantastici, a neke su se uistinu i dogodile. Budući da se moramo pozatvarati u svoje domove, važno je opskrbiti se dobrom literaturom. Slijedite preporuke Ministarstva zdravstva, pazite na zdravlje, a ako ste bolesni, nemojte izlaziti. Do dobrih knjiga možete doći i putem naše besplatne aplikacije Zaki Book
Koude 08 S

Kobilice, brate

Tuga

Kao što je mladić zaželeo da se napije, tako on osjeća potrebu da se izgovori. Skoro će biti nedelja dana kako mu je sin umro, a on još ni s kim nije čestito porazgovarao o tome...
Alber Kami

Nitko neće biti slobodan dok bude elementarnih zala

Kuge i ratovi zateknu ljude uvijek nepripravne

Elementarno zlo nije po ljudskoj mjeri, pa čovjek drži da je to nešto irealno, ružan san koji će proći. Ali uvijek ne prolazi nego se nastavlja, a prolaze ljudi i to ponajprije humanisti, jer nisu poduzeli mjere opreza. Naši sugrađani ne bijahu više krivi nego ostali svijet: zaboravili su biti skromni! Mislili su da je njima još uvijek sve moguće, što bi pretpostavljalo da su katastrofe o kojima je riječ nemoguće. Bavili su se dalje svojim poslovima, spremali se na put i stvarali zaključke, imajući svoj sud o ovome ili onome. Kako da misle na kugu, koja ukida budućnost, mijenjanje mjesta i diskusije? Vjerovali su da su slobodni, a nitko neće biti slobodan dok bude elementarnih zala
Pero i mastionica

Pohvala pjesniku

Pero i tintarnica

Violina se glasala i ječala sama za sebe, gudalo sviralo samo, njih dvoje činilo cjelinu, umjetnik je bio i zaboravljen, on koji ih je vodio, koji im je udahnuo život i dušu. Umjetnika su zaboravljali, ali je na njega mislio pjesnik, spomenuo ga i zapisao uz to svoju misao: “Kako li je glupo kad violina i gudalo pokazuju oholost zbog onoga što čine. I mi ljudi često se oholimo: pjesnik, umjetnik, izumitelj, vojskovođa. Uznosimo se, a svi smo samo glazbala na kojima svira Svevišnji. Njemu jedinome pripada čast. Mi nemamo ništa, nemamo se čime oholiti”
Minno 02 S

Fantastična zoologija

Minotaur

Obožavanje bika i dvosekle sekire (koja se zvala labrys i možda je korijen riječi labirint) bilo je tipično za prehelenske religije, koje su održavale svete borbe sa bikovima
Dove 01 S

O rodnoj ravnopravnosti

Lekcija

Golubica se koleba, leti izbezumljeno od žice do vrata, pa nazad, ćutke trpeći žestoko kljucanje i onda, par nestaje u oblacima