Knjige - Preporuka

Castl 02 S

Strašna osveta (2)

Kao starac gunđa i ropće

Učinilo mu se da se na zamku zasvetleo uzani prozor. Ali, sve je i dalje bilo mirno. To mu se možda samo pričinilo. Čuje se jedino kako dole potmulo huči Dnjepar, i sa tri strane naizmenično odjekuju udari nakratko probuđenih talasa. Ne buni se Dnjepar. On samo kao starac gunđa i ropće, ništa mu nije po volji, oko njega se sve promenilo, on potajno ratuje sa okolnim brdima, šumama i livadama i žalbu na njih odnosi u Crno more.
Private2

Selma ne zna šta je iza brda

Šaban Šarenkapić: Teksture

Kad su došli da raščiste sobu, šakamačke sve su i u naručjima razgrabili mladi Cigani. Agara je jedva zadržala za sebe kutijicu s figuricom balerine na poklopcu. Ne što je Agara bila baš borbena, nego što se pleniku kutija nije svidela.
Houz 01 S

Tuga, priznajem, nije najveće zlo

Marko Pogačar: Adolfove uši

Spasila ih je lakoća kuće, pomalo izdvojene na padini i većim dijelom drvene. Svo troje gledali su iz dvorišta kako se u toj grmljavini bez bljeska ruši, sklapajući se u sebe, poput kakve čarobne dječje kutije.
Deam 01 S

Strašna osveta (1)

Veštac se opet pojavio

Tada u dvorište izvaljaše bure medovine i doneše dosta vedrica grčkog vina, i veselje se ponovo nastavi. Svirači grmnuše, devojke, mlade žene i hitri kozaci u jarkim dolamama zaigraše. U igri im se pridružiše, kad se malo podnapiše, devedesotogodišnje i stogodišnje starine prisećajući se godina koje ne prođoše uzalud.
Bebej1

Rođen sam

Georgi Gospodinov: Fizika tuge

Sjećam se da sam rođen kao šipkov grm, jarebica, ginko biloba, puž, oblak u lipnju (sjećanje je kratko), ljubičasti jesenski šafran kraj Halenseea, rana trešnja okovana kasnim travanjskim snijegom, kao snijeg koji je okovao prevareno trešnjino stablo...
Andrr 03 S

Iz pripovijetke "Priča o vezirovom slonu"

Ivo Andrić: Nemaju ljudi hrabrosti ni srca

Tako je to već odavno ovde u nas: ko je srčan i ponosan, taj brzo i lako gubi hleb i slobodu, imetak i život, ali onaj koji povije glavu i preda se strahu, taj opet toliko izgubi od samog sebe, toliko ga strah pojede, da mu život ne vredi ništa.
Kess 03 S

Moja godina odmora i opuštanja (odlomak)

Umirivalo me je šuškanje pocepanih najlon kesa

Počela sam da „hiberniram“ koliko mogu sredinom juna 2000. Imala sam dvadeset šest godina. Kroz polomljenu lajsnu na roletni gledala sam kako leto zamire a jesen postaje hladna i siva.
Galo 01 S

Stvarni život Sebastijana Najta

Vladimir Nabokov: Stanje neprestane potpune budnosti

Čini mi se da ne dotičući zemlju prelazim preko avetinjskih travnjaka i kroz sale za igru, gde cvili havajska muzika, i duž dragih jednoličnih uličica simpatičnih imena, dok ne dođem do izvesne tople duplje gde nešto vrlo nalik najličnijem meni samom čuči u tami.”
Done75

Knjige za krizne periode

Umor s unutarnjim izgaranjem

Svi znamo da je u današnjoj formi svakodnevice i rada jedan od većih problema psihičko iscrpljivanje. Knjige mogu pomoći da to postane malo lakše ili manje bolno
Aansta1

Ravnodušnost mudraca

Strah je glavni pokretač mržnje

Spustimo li se sa čistih zamisli na mukotrpne putove ljudskoga ponašanja, strah, još više nego oholost, postaje glavnim pokretač mržnje.
Alkoko1

Prepečena?

Sergei Dovlatov: Čirkov i Berendejev

Berendejev je podigao obrve. Pogled mu je zablistao i zamaglio se. Kao da se setio prve ljubavi, fakulteta i dana provedenih u Osoaviahimu. Zatim je sumnjičavo rekao: – Od repe?
Done27

Puhne vjetar

Bisera Alikadić: Štipaljke

No, što se dogodi kada štipaljke moraju čuvati stolnjak? Puhne vjetar i prebaci stolnjak preko štipaljki. Tada one budu prekrivene. Kako se tada osjećaju?
Branko Ćopić

U njemačkom šinjelu

Branko Ćopić: Invalid

Radostan što učestvuje u tako važnu poslu, bosonogi mališan žurio je od grabe do lokve plazeći jezik i kriveći se pod punom lopatom. Tek ponekad bacio bi zabrinut pogled u mliječan sunčev krug rasplinut iza tankih oblaka.
Ligeja 01 S

Jedna mila uspomena

Edgar Alan Po: Ligeja

Ne mogu, po cenu spasenja, da se setim kako sam se, kada, pa ni tačno gde, prvi put upoznao sa gospođom Ligejom. Mnoge su godine minule otada, i moje je pamćenje oslabilo od goleme patnje. Ili, možda, ja ne umem sada da dozovem u sećanje te pojedinačnosti, zato što su, uistinu, narav moje drage, njena retka učenost, njena jedinstvena a ipak mirna lepota, i uzbudljiva i zanosna rečitost njenog tihog melodičnog govora, prodirali u moje srce tako postojano, ali postupno i krišom, da behu nezapaženi i neznani. Ipak, verujem da sam je prvi put i najčešće viđao u nekom velikom, starom, oronulom gradu blizu Rajne.
Bolnic 04 S

Okretište (odlomak)

Damir Karakaš: Neki ljudi sumanuto trče za mnom

Kad sam kroz slojeve crne magle jedva otvorio oči, ugledao sam plavokosu ženu kako lebdi; prvo što sam prije straha pomislio: „To su anđeli, a ja sam mrtav!“ Onda mi se primakne i tiha glasa, tako da me na trenutak dodirnula svježim dahom, kaže: „Dišite.“ Cijelo sam tijelo napregnuo da u tom trenutku iz sebe iscijedim neku riječ, bilo koju riječ, da joj nešto kažem, ali sam u tupoj nijemosti samo pomislio: „Živ sam.“