Knjige - Preporuka

Hudolin Marojević

Jurij Hudolin: „Pastorak“, Laguna 2017, edicija „Plavobelocrvena“

Kako pisati u XXI veku

Jurij ume da stvori rizičnu situaciju i da izađe iz nje ne škodeći pripovedanju ali i ne štedeći glavnog junaka od negativnih saznanja i novih iskustava. Jedan od razloga za njegov strah od očuha leži i u razlogu što Benjamin dobija previše dobre ocene u školi, koju polupismeni Loris ne podnosi. Hudolin, ipak, nije autor koji se zadovoljava kratkoročnim efektom tako maštovito kontrastne i smišljeno groteskne postavke, već je čini organskom praveći od nje jednu od poluga radnje
Dju 03 S

Tragom Rebecce West: Photo-book “YU: The Lost Country” (3)

Tamo gde je Jugoslavija nekad postojala

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u tri nastavka, magazin XXZ predstavio je ovu fascinantnu knjigu
Aanas 04 S

Jurij Hudolin: Pastorak

Vlasnik čitavog sveta i svih sudbonosnih reči

Laguna je nedavno objavila roman “Pastorak” Jurija Hudolina koji je sa slovenačkog preveo Dmitar Belić. Radnja romana odvija se u istarskom primorskom selu Panule gde Ingrid i njenog sina Benjamina očekuje prividni raj: izvanredne prirodne lepote, vedri i simpatični italijanski posetioci, prepuna gostionica Lorisa Čivitika i, što je najvažnije, njegova srdačna i nežna dobrodošlica budućoj supruzi i pastorku. Ali i Istra i Loris posle nekog vremena pokazuju drugo lice. Nakon prvobitnog divljenja očuhu, u Benjamina počinje da se uvlači strah, pa tako i briga za majku. Istovremeno se u njihove živote krajem osamdesetih umeša i nacionalizam. Očuh i pastorak će se naći na životnoj raskrsnici, koja ih uvodi u pakleni konflikt... “Pastorak” je briljantno napisan roman o porodičnom nasilju, o užasu koji vreba iz naizgled običnih ljudi, o prvom susretu jednog dečaka sa đavolom u ljudskom obličju. Otuda i podnaslov romana – “Život na đavoljoj zemlji 1987-1990”, što ukazuje i na autobiografsku potku priče. Promocija Hudolinovog romana održaće se u beogradskoj knjižari Delfi, 27. juna u 18 časova. Na promociji će, pored autora, govoriti Dragoljub Stanković, Tomislav Marković i urednik knjige Igor Marojević. Prenosimo uvodni deo romana “Pastorak”
Aasek 02 S

O nepročitanoj prozi Gorana Samardžića

Dva grada, mnogo ljubavi i jedan rat

Dva grada (Sarajevo i Beograd), jedan rat, jedan razvod, mnogo ljubavi u nekoj vrsti nadmetanja, ili šahovske iznudice, jedna perverzna uniforma, ništa manje grozna od ostalih, pisanje panegirika o hrabrosti i krvi, obeležavaju Samardžićevu ratnu prozu, nedužno, maštovito promišljanje od kojeg se nije dalo pobeći
Dju 06 S

Tragom Rebecce West: Photo-book “YU: The Lost Country” (2)

Jugoslavija, sjećanje na izgubljenu domovinu

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u nekoliko nastavaka, magazin XXZ predstaviće ovu knjigu
Marijj 103 S

Spisateljske muke

Savršena rečenica

Moja rečenica, nepomična i dovoljna sama sebi kao mačka na suncu, niti okom nije trepnula pred mojim patnjama. Ne pada joj na pamet pretvoriti se u nešto veće od sebe same. Moje emocije, koje su je stvorile, još su tu, i bujaju, i napinju mi kožu ali ne izlaze vani, kao da me je netko zašio cijelu i bojim se implozije koja će me raznijeti
Ajuri1

Tragom Rebecce West: Photo-book “YU: The Lost Country” (1)

Jugoslavija, zemlja izbrisana sa mape

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu.  Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u nekoliko nastavaka, magazin XXZ predstaviće ovu knjigu
Potočari

Faktografija i fikcija u romanu "Beara" Ivice Đikića

Srebrenički genocid ili monstruozna "raspodjela paketa"

Najvažniji razlog zašto ja ovoliko detaljno pišem o “Beari” je tužna i kukavička istina da se ova knjiga ne može kupiti u srpskim knjižarama. Komentar je nepotreban.Elementi fikcije crtaju portret Ljubiše Beare na vrlo dramatičan način, njegove akcije - sve dublje u svojoj monstruoznosti, bez volje da se ijednog trenutka zločin zaustavi - predstavljaju čoveka koji je deo mehanizma sile, odgovoran nadređenom generalu Mladiću, a pragmatičan prema podređenima, sposoban organizator, hladnokrvni procenitelj mnogobrojnih situacija na rastrkanom terenu oko Srebrenice. Pisac proglašava pukovnika Bearu za glavnog organizatora industrije ubijanja
Omarsk1

Ed Vulijami: Rat je mrtav, živio rat

Kako uhapsiti monstruoznu ideju

Omarska/ Smrt voli lepa imena/ Karlične kosti dobre su za uzengije/ Okrutnosti Cigana prema ragama uvek se divila gospođa/ Genetičarka./ Raspali ga po gubici, Joška/Sve mlade Muslimanke/ naredio je General/ ima da nose na haljama/ V-izrez sve do pupka/ moj pobednički znak./ Pobeda je božiji dar narodu nebeskom/ a ko sa životima pobeđenih ne ume da se sprda/ pobede nije ni dostojan (Miodrag Stanisavljević)
Milljacka 03 S

Moš ti iz Bosne, al će Bosna za tobom

Kako Miljacka teče Splitom

Meni Miljacka nije stvar glazbenog ukusa. A nije ni da me vezuje uz nešto. Nisam uz nju doživila nikakvu ljubav, ništa značajno. Ali kad krene, ja poletin, digne me nekako neopisivo dobro i ja u tom trenutku nekako i tugujem, ne znam za čim, i veselim se, a nemam pojma zbog čega
Groblje

Slobodan Todorović: Predeo s grobljem

Rasprave u glinenom parlamentu

Pred čitaočevim očima smenjuju se slike prisilne mobilizacije, otkinutih udova koji vise po drveću, zapahnjuje ga miris devedesetih („Ah, kako mirisahu majčina dušica, / šafran, pelin i spaljena kućica” – u pesmi “Obale za stajanje i spust“), defiluju zarobljeni civili vezani konopcem koji odlete u vazduh, kotrljaju se odsečene dečje glave, a službena lica službenim pištoljem pucaju u personal, a potom u sebe
Vijećnica

Ne treba prevod: Devet i po, knjiga Ahmeda Burića

Utešiti grad dobro ispričanim pričama

Ozbiljna avantura, nezaštićeni, lažni i pravi svedoci, izmišljeni i stvarni dokazni materijal (nema razlike u tretmanu), flashbackovi krcati umišljajnim zaboravom, sitne prevare, veliki poduhvati, putovanja do Zagreba i Njujorka, preko Mostara, Titograda, Žute grede, pa Sarajevo i Vijećnica, zgrada koja je, za razliku od dva miliona knjiga, preživela "sređene" plotune četničkih haubica
Dgra 02 S

Odlomak iz romana u rukopisu „Cimetna pisma“

Grad s plavim očima

Naš Grad je odlazio u izbjeglištvo. Bilo je to pomalo i tužno. Kada bi se Suton visoko propeo na zemljanom valu, mogla sam vidjeti druge stanovnike kako zabrinuto, s prozorâ, posmatraju veliku rupu u kojoj je nekad svoje korijenje puštao Grad tokom nekoliko milenija. Mahali smo jedni drugima, nije nas bilo puno, ali prisutnost drugih ljudi, od kojih sam se skroz otuđila, bila je nekako utješna i smirujuća u ovom sudbonosnom trenutku. Sporazumijevali smo se slovima koje smo pravili svojim tijelima, što sam naučila u izviđačima, ili bi ispisivali kratke rečenice na čaršafima, jastucima. Neki sugrađani su čamili na krovovima i pušili posljednje zalihe cigareta, jer ovo je bio jedinstven događaj, kojem niko prije nije svjedočio
Dubrovnik

Ivan Radovanović: “Dubrovnik”

Naoružana prostota

Autor knjige “Dubrovnik” uspeo je, u kratkim rečenicama, preciznim potezima, jasnim izrazom, da utka izgled društva pre rata, jugoslovensku lažnu idilu, da čak nagovesti, uz pažljivije čitanje, da je taj lažni mir slutio na nešto što neće na dobro izaći. I sve to kroz sasvim lična sećanja, nepretenciozno, pišući o tako bazazlenim stvarima kao što su porodična letovanja u Cavtatu. I bele sandalice, kratke pantalone i užareni pesak na crno-belim fotografijama naših detinjstava… (iz recenzije Milka Štimca u “Ekspresu”)
Aalic 03 S

Sinan Alić: Naprijed u srednji vijek (PrintCom, Tuzla, 2016)

Tekstovi koji podsećaju na budućnost

Knjiga Sinana Alića predstavlja "literaturu surove stvarnosti", u kojoj autor ukazuje na zločine i zločince sa svih strana; na "otrežnjenje" glumca Emira Hadžihafizbegovića, angažmane reisa Mustafe Cerića, vladike Vasilija, laži srbijanskog tužioca Vladimira Vukčevića. Na srpske zločine na Crnom vrhu, za koje se "ne može amnestirati ni sam bog", kao ni na drugoj strani, gde "izvršitelji slobodno šetaju"