Knjige - Preporuka

Omarsk1

Ed Vulijami: Rat je mrtav, živio rat

Kako uhapsiti monstruoznu ideju

Omarska/ Smrt voli lepa imena/ Karlične kosti dobre su za uzengije/ Okrutnosti Cigana prema ragama uvek se divila gospođa/ Genetičarka./ Raspali ga po gubici, Joška/Sve mlade Muslimanke/ naredio je General/ ima da nose na haljama/ V-izrez sve do pupka/ moj pobednički znak./ Pobeda je božiji dar narodu nebeskom/ a ko sa životima pobeđenih ne ume da se sprda/ pobede nije ni dostojan (Miodrag Stanisavljević)
Milljacka 03 S

Moš ti iz Bosne, al će Bosna za tobom

Kako Miljacka teče Splitom

Meni Miljacka nije stvar glazbenog ukusa. A nije ni da me vezuje uz nešto. Nisam uz nju doživila nikakvu ljubav, ništa značajno. Ali kad krene, ja poletin, digne me nekako neopisivo dobro i ja u tom trenutku nekako i tugujem, ne znam za čim, i veselim se, a nemam pojma zbog čega
Groblje

Slobodan Todorović: Predeo s grobljem

Rasprave u glinenom parlamentu

Pred čitaočevim očima smenjuju se slike prisilne mobilizacije, otkinutih udova koji vise po drveću, zapahnjuje ga miris devedesetih („Ah, kako mirisahu majčina dušica, / šafran, pelin i spaljena kućica” – u pesmi “Obale za stajanje i spust“), defiluju zarobljeni civili vezani konopcem koji odlete u vazduh, kotrljaju se odsečene dečje glave, a službena lica službenim pištoljem pucaju u personal, a potom u sebe
Vijećnica

Ne treba prevod: Devet i po, knjiga Ahmeda Burića

Utešiti grad dobro ispričanim pričama

Ozbiljna avantura, nezaštićeni, lažni i pravi svedoci, izmišljeni i stvarni dokazni materijal (nema razlike u tretmanu), flashbackovi krcati umišljajnim zaboravom, sitne prevare, veliki poduhvati, putovanja do Zagreba i Njujorka, preko Mostara, Titograda, Žute grede, pa Sarajevo i Vijećnica, zgrada koja je, za razliku od dva miliona knjiga, preživela "sređene" plotune četničkih haubica
Dgra 02 S

Odlomak iz romana u rukopisu „Cimetna pisma“

Grad s plavim očima

Naš Grad je odlazio u izbjeglištvo. Bilo je to pomalo i tužno. Kada bi se Suton visoko propeo na zemljanom valu, mogla sam vidjeti druge stanovnike kako zabrinuto, s prozorâ, posmatraju veliku rupu u kojoj je nekad svoje korijenje puštao Grad tokom nekoliko milenija. Mahali smo jedni drugima, nije nas bilo puno, ali prisutnost drugih ljudi, od kojih sam se skroz otuđila, bila je nekako utješna i smirujuća u ovom sudbonosnom trenutku. Sporazumijevali smo se slovima koje smo pravili svojim tijelima, što sam naučila u izviđačima, ili bi ispisivali kratke rečenice na čaršafima, jastucima. Neki sugrađani su čamili na krovovima i pušili posljednje zalihe cigareta, jer ovo je bio jedinstven događaj, kojem niko prije nije svjedočio
Dubrovnik

Ivan Radovanović: “Dubrovnik”

Naoružana prostota

Autor knjige “Dubrovnik” uspeo je, u kratkim rečenicama, preciznim potezima, jasnim izrazom, da utka izgled društva pre rata, jugoslovensku lažnu idilu, da čak nagovesti, uz pažljivije čitanje, da je taj lažni mir slutio na nešto što neće na dobro izaći. I sve to kroz sasvim lična sećanja, nepretenciozno, pišući o tako bazazlenim stvarima kao što su porodična letovanja u Cavtatu. I bele sandalice, kratke pantalone i užareni pesak na crno-belim fotografijama naših detinjstava… (iz recenzije Milka Štimca u “Ekspresu”)
Aalic 03 S

Sinan Alić: Naprijed u srednji vijek (PrintCom, Tuzla, 2016)

Tekstovi koji podsećaju na budućnost

Knjiga Sinana Alića predstavlja "literaturu surove stvarnosti", u kojoj autor ukazuje na zločine i zločince sa svih strana; na "otrežnjenje" glumca Emira Hadžihafizbegovića, angažmane reisa Mustafe Cerića, vladike Vasilija, laži srbijanskog tužioca Vladimira Vukčevića. Na srpske zločine na Crnom vrhu, za koje se "ne može amnestirati ni sam bog", kao ni na drugoj strani, gde "izvršitelji slobodno šetaju"
Aafoo 01 S

Vladimir Jovanović: Malo nam za sreću treba

Groblje slonova

Glavni junak romana “Malo nam za sreću treba” Miloš Кrstić je „jedan od nas“, nezaposleni ulični filozof opšte prakse, na pragu pedesetih, bivši panker, neobavešteni optimista i neprilagođeni tragač za hepiendom. Rodni grad mu izgleda neprepoznatljivo, najbolji prijatelj mu je na rubu nervnog sloma, za roditelje je još uvek jedno veliko dete, a žena i ćerka se trude da ga razumeju, čak i kad se istetovira ili počne da piše tekstove za narodnjake. Prenosimo odlomak iz romana “Malo nam za sreću treba” Vladimira Jovanovića
Jobba2

Nova knjiga Bobe Đuderije

Zovem u vezi posla

Slobodanka Boba Đuderija objavila je novu knjigu priča pod naslovom „Zovem u vezi posla“ u izdavačkoj kući Adamić. “Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se nalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, ‘vesele raspuštenice’, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica” – ovako Bobinu knjigu preporučuje izdavač called nakladnik. Autorka nam je ljubazno ustupila naslovnu priču iz svoje knjige
Voz1

Orden za olovnog vojnika: Poezija niškog rokenrola 1980-2013.

Pobuna i kreativnost južne pruge

Knjiga izabranih tekstova poezije niškog rokenrola (1980-2013) „Orden za olovnog vojnika“ koju je priredio pesnik i prevodilac Željko Mitić, ima veliku važnost. Nije to samo važno za nas koji smo svedoci nekadašnje urbane istorije i kulture srpskih gradova, kao što su to bili i Jagodina (Svetozarevo) i Niš, da se podsetimo svoje adolescencije, nego neka se zna da su ovi gradovi „nekada bacali svetla daleko“, da nisu bili zagledani samo u svoj pupak
Singer4

Isak Baševis Singer: Neprijatelji

Smijeh i erotika nakon Aušvica

Objavivši svoj roman 1966, Singer, dvadeset godina nakon ratova, u vrijeme kad grč popušta, osvaja nakon Aušvica prostore smijeha i erotike, pokazujući kako sve nakon nekog vremena postaje lakrdija, koristeći svoju priliku, kad ga je već sudbina pomilovala, da kao romansijer ostane na strani mudre neizvjesnosti