Entertainment - Retro

Rolling1

Sve je bolje nego biti dosadan

Stonesi su se početkom sedamdesetih poslovno i finansijski osamostalili, dostigavši, u umetničkom smislu, neke od špiceva svoje karijere. Još za vreme šezdesetih, oni su prodrmusali rock'n'roll u meri u kojoj je to pošlo za rukom još samo Beatlesima, snimivši nekoliko antologijskih albuma kao što su The Rolling Stones (1964), Out Of Our Heads (1965), Beggars Banquet (1968) ili Let lt Bleed (1969)

Munnas 06 S

Neka daleka svjetlost: Nepravedno zapostavljen film

Glavni razlog zašto je "Neka daleka svjetlost" zaboravljena nije samo neuklapanje u trend crnog vala, nego i činjenica da je tih godina u jugoslavenskoj kinematografiji vladala hiperprodukcija, neprestano iskrsavaju filmovi koji su nepravedno potonuli u tom preobilju. Srećom, jako je puno kanala i internetskih portala koji se bave yu filmom, pa će takvih previda biti sve manje

Crnbl 02 S

Retro 1987: Černobil, godinu dana nakon katastrofe

Noću se dobro videla jaka svetlost iz reaktora

Prvi susret s Černobilom zaista je šokantan. Čovjek se osjeća kao u nekom krajoliku iz znanstvene fantastike. Kamo se god okrene vidi neke čudne znakove. Velikim slovima ispisano je: Opasno - radijacija. Malo dalje od tog znaka, opet natpis: Oprezno, zemlja je kontaminirana!
Ddte 05 S

Sjećanje na sedamdesete

Kad je Zagreb ličio na Amsterdam

Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…
Aazr 02 S

Retro 1980: Azra, Paraf, Idoli, Pekinška patka, Fleke

O čemu pevaju mlade grupe na jugoslovenskoj rock sceni?

Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene? Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte
Macori 01 S

Retro 1982: Mačori, nova nada YU rocka

Kako da dođem do tebe, draga, kada sam iza rešetaka?

Mačori, što znači isto što i maheri, su ljudi koji znaju caku, znaju da rade. To su četvorica muzičara iz jedne zgrade u bloku 45 na Novom Beogradu. Osnovu grupe čini klasični sastav - gitara, orgulje, bas i bubnjevi i jedan čovek koji je, kao što sam već rekao, zadužen da animira publiku. Pošto su basista Đorđe Grujić i bubnjar Miroslav Pospišek na odsluženju vojnog roka, grupa sada nastupa u ovom sastavu: Živorad Milenković, gitara, onda Božidar Šećanski, koji se sa ritam gitare prekvalifikovao na bas gitaru, inače njih dvojica pevaju i smišljaju sve pesme, pa onda Dragan Paunesku koji svira orgulje, novi bubnjar Tibor Tot i naš menadžer i animator Zoran Stefanović
Cars 02 S

Svijet oko nas

Enciklopedije za klince

Uz kultnu dječju enciklopediju "Svijet oko nas" sjetno smo se prisjetili trenutaka u kojima nas je i ako nismo voljeli učenje držala satima prikovane uz stol. Srećom, to nije bila jedina enciklopedija takvog tipa, već su naše male glave oblikovane nizom intrigantnih uradaka s temama od dinosaura do nuklearnih raketa
Pionn 09 S

Plakanje nakon smrti Nemečeka u ‘Junacima Pavlove ulice’

Yu školska torba

Učiteljica Majda i maltretiranje nalivperom, mučnina uz Matu i Tiku, nestašni Pucko kao idol, kalendar godišnjih doba u radnoj bilježnici, dilema – ‘mama, zašto ja nemam ćirilicu u knjizi, a Miro ju je imao’
Ajuju 07 S

Doživljaji YU autostopera

Šta znaju o nama, šta misle o Jugoslaviji

Upoznao sam i jednu mladu Amerikanku koja je bila pravi primer lutalice. Malo je išla ovde, malo onde, sve bez nekog pravog cilja. Jedno vreme smo bili zajedno, a onda smo jedno drugom rekli "ćao". Ona je pošla za Izrael, a ja na Siciliju. Bilo mi je žao što je nikad neću videti
Antifašistički front žena

Na današnji dan prije 75 godina

Žene u Jugoslaviji se izborile za pravo glasa

Na današnji dan prije 75 godina, 11.8.1945. godine, žene u Jugoslaviji izborile su se za pravo glasa. Pravo glasa za žene je bilo potvrđeno još 1941. u prvim dokumentima Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, koji je u to vrijeme imao vrhovnu vlast na oslobođenim teritorijama
Maratonci1

Retro 1973: Rođendansko sećanje

Danilo Bata Stojković: Ima u meni sevdaha

Ako je hvaljen, odbija pohvale i odmah nalazi reči kojima bi ih umanjio. Ne opušta se ni kada peva. U Skadarliju je "doneo" "U ranu zoru", "Bolujem ja, boluješ ti", a kad se povede reč o pesmi kaže: "Ljudi su to znali i pre mene, možda sam ih samo podsetio na njih. Ima u meni sevdaha... Pravi očajnici su nasmejani ljudi"
Millena1

Milena Dravić vs Jane Fonda

Jugoslovenski aerobik

Za uspjeh svakog dobrog ljetnog trash partija ili razbijanje nervoze pred ključni ispit ili sastanak ništa ne može bolje poslužiti od snimke Milene Dravić iz 1983. godine s Youtubea na kojoj slavna glumica uz disco glazbu koordinira vježbanje! Bio je to samo simptom jednog šireg pokreta čije nam parametre u jugoslavenskim vodama objašnjava retromanijak Kristian Benić
Ann 02 S

Problemi nežne publike

Ann i Eve: Šveđanke i Jugosloveni

Zatim se pronijela vijest da u Mattssonovu filmu igra i naša sve poznatija zvijezda Olivera Vučo. Navodno, ona je dobila 10.000 dolara za svega tri dana snimanja zato što učestvuje u nekim šokantnim lezbijskim scenama. Vijest je djelomično potvrđena još na 16. pulskom festivalu. Naime, njena sportska kola viđena su pred hotelom "Kvarner" u Opatiji gdje je Mattssonova ekipa jedno vrijeme snimala. Međutim, tada još nismo mogli provjeriti da li je Olivera Vučo zaista tumačila lezbijku, i to u takvim slobodnim scenama koje treba da osiguraju filmu "Ann i Eve" gromoglasnu reklamu i fantastičan komercijalni uspjeh
Krleža Tito

Krleža o susretu u Šestinama 1939. godine

Tito vadi iz džepa revolver i stavlja ga pored sebe na klupu

Na sljedećem snimku, u razgovoru sa Predragom Matvejevićem, Krleža opisuje svoj susret sa Titom 1939. u jeku sukoba na književnoj ljevici, u vrijeme Pečata i Dijaletičkog antibarbarusa. Govoreći u kakvom je uslovima došlo do toga susreta i u kakvim okolnostima se on odvijao, Krleža opisuje i dramatične trenutke u toj krčmi kada je Tito umalo upotrijebio svoj revolver, što je međutim ipak sretno završilo, a konsultacije nastavljene sve do 10 sati navečer. Na snimku se može čuti i kako Krleža pedantno isključuje magnetofon kad god se povede riječ o sibirskim grobovima, premda Matvejević svjedoči da je Krleža stalno pitao Tita o tim žrtvama, na što mu je Josip Broz otpovraćao da ipak ima važnijih problema dok je fašizam pred vratima