Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…
Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene? Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte
Mačori, što znači isto što i maheri, su ljudi koji znaju caku, znaju da rade. To su četvorica muzičara iz jedne zgrade u bloku 45 na Novom Beogradu. Osnovu grupe čini klasični sastav - gitara, orgulje, bas i bubnjevi i jedan čovek koji je, kao što sam već rekao, zadužen da animira publiku. Pošto su basista Đorđe Grujić i bubnjar Miroslav Pospišek na odsluženju vojnog roka, grupa sada nastupa u ovom sastavu: Živorad Milenković, gitara, onda Božidar Šećanski, koji se sa ritam gitare prekvalifikovao na bas gitaru, inače njih dvojica pevaju i smišljaju sve pesme, pa onda Dragan Paunesku koji svira orgulje, novi bubnjar Tibor Tot i naš menadžer i animator Zoran Stefanović
.jpg)
