Entertainment - Retro

Press objava Croatia Recordsa u povodu izdavanja četiri ključna albuma iz doba jugoslavenskog novog vala glasi: “Poslušajte remasterirane albume Šarla akrobate, Električnog orgazma i Haustora te Paket aranžman”. No zapravo su, po strategiji Malcolma McLarena i britanskih punkerskih “etiketa”, u najavu mogli staviti i atraktivnije pitanje: “Ima li ikoga tko još nije čuo ove albume?”

Ajde probajte pogodit ko je nosio portabl mono aparat za vrćenje ploča? Dobro, pogodili ste iz prve. Čim sam ga ukopčao zauzeo sam gard DJ znalca, pa je krenuo The Jean Genie. Želio sam održati tu napetu dinamiku pa mi je pod ruku dopala i Anarchy In The UK. Činilo se kao da djevojke baš i nisu nalazile neku čvršću sponu s mojim odabirom muzike, a ni momci koji su me okružili nisu me ohrabrili u mojoj edukacijskoj misiji

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve. Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Majice na koletiće u raznim bojama s krokodilom ili blizancima oslonjenim leđima jedan o drugog su koristili šminkeri i nabavljali su ih za jeftino iz takozvane istambulske veze. One na vijenčić, kojima sam uvijek gravitirao, se nisu dali preko Turaka ishodovat, na Ponte Rossu ih nisu držali, a u pravom dućanu valjalo je za taj proizvod izdvojiti ravno 50.000 lira. Dakle, što mi je preostalo? Odreći se ploča? Pih!

Narod kaže da je svaki početak težak, a meni se čini da je u toj izreci sadržano tek pola istine. Jer, počeci su, pre svega, lepi. Njihova draž je toliko upečatljiva da se docnije češće i radije sećam početaka nego samih ostvarenja. Oni su obojeni redovno mnogim lepim željama, nadama, katkad uzbuđenim snovima i maštanjem... I što je najlepše, praćeni su snažnim poletom i oduševljenjem koji, kasnije, pod teretom svakidašnjosti, počnu da jenjavaju i čile

Svi znamo kako se slavi danas, no kako se nekoć slavilo u Jugi? Uz nezaobilazne dočeke u hotelima i pred televizorima, glasno se prolamala čestitka: „Sretna Nova godina, nema više crno-bijelih televizora!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Zasmijuljim se potiho situaciji, dakle tome kako nas je preskočila smrt, uh, kakav bi to rokenrol cirkus bio da smo premješteni na vječna lovišta, istresli bi ondje s nas sva nedjela, loše rifove, istokvalitetne tekstove, a pepeo svih naših pogrešaka i promašaja bi začas popadao na tlo, kao u onoj 'sve ptičice izgore spustile se nadole'. Uspomene bi krenule rikverc pogonom, čak bi nas mogli proglasiti i simpatičnima u tim okolnostima

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Prvog januara 1963. napunio sam 13 godina. Tog dana, kojim su započele moje tinejdžerske godine, nisam mogao da zamislim da ću uskoro doživeti nešto što će me sudbinski povezati s milionima nesuđenih istomišljenika širom sveta, srećnih što žive u vremenu nazvanom britanskim zlatnim šezdesetima, koje su trajno obeležili svojom besmrtnom muzikom četiri momka iz Liverpula - Bitlsi