Entertainment - Retro

Prvi susret s Černobilom zaista je šokantan. Čovjek se osjeća kao u nekom krajoliku iz znanstvene fantastike. Kamo se god okrene vidi neke čudne znakove. Velikim slovima ispisano je: Opasno - radijacija. Malo dalje od tog znaka, opet natpis: Oprezno, zemlja je kontaminirana!

Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…

Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene? Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte

Mačori, što znači isto što i maheri, su ljudi koji znaju caku, znaju da rade. To su četvorica muzičara iz jedne zgrade u bloku 45 na Novom Beogradu. Osnovu grupe čini klasični sastav - gitara, orgulje, bas i bubnjevi i jedan čovek koji je, kao što sam već rekao, zadužen da animira publiku. Pošto su basista Đorđe Grujić i bubnjar Miroslav Pospišek na odsluženju vojnog roka, grupa sada nastupa u ovom sastavu: Živorad Milenković, gitara, onda Božidar Šećanski, koji se sa ritam gitare prekvalifikovao na bas gitaru, inače njih dvojica pevaju i smišljaju sve pesme, pa onda Dragan Paunesku koji svira orgulje, novi bubnjar Tibor Tot i naš menadžer i animator Zoran Stefanović

Uz kultnu dječju enciklopediju "Svijet oko nas" sjetno smo se prisjetili trenutaka u kojima nas je i ako nismo voljeli učenje držala satima prikovane uz stol. Srećom, to nije bila jedina enciklopedija takvog tipa, već su naše male glave oblikovane nizom intrigantnih uradaka s temama od dinosaura do nuklearnih raketa

Učiteljica Majda i maltretiranje nalivperom, mučnina uz Matu i Tiku, nestašni Pucko kao idol, kalendar godišnjih doba u radnoj bilježnici, dilema – ‘mama, zašto ja nemam ćirilicu u knjizi, a Miro ju je imao’

Upoznao sam i jednu mladu Amerikanku koja je bila pravi primer lutalice. Malo je išla ovde, malo onde, sve bez nekog pravog cilja. Jedno vreme smo bili zajedno, a onda smo jedno drugom rekli "ćao". Ona je pošla za Izrael, a ja na Siciliju. Bilo mi je žao što je nikad neću videti

Na današnji dan prije 75 godina, 11.8.1945. godine, žene u Jugoslaviji izborile su se za pravo glasa. Pravo glasa za žene je bilo potvrđeno još 1941. u prvim dokumentima Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, koji je u to vrijeme imao vrhovnu vlast na oslobođenim teritorijama

Ako je hvaljen, odbija pohvale i odmah nalazi reči kojima bi ih umanjio. Ne opušta se ni kada peva. U Skadarliju je "doneo" "U ranu zoru", "Bolujem ja, boluješ ti", a kad se povede reč o pesmi kaže: "Ljudi su to znali i pre mene, možda sam ih samo podsetio na njih. Ima u meni sevdaha... Pravi očajnici su nasmejani ljudi"

Za uspjeh svakog dobrog ljetnog trash partija ili razbijanje nervoze pred ključni ispit ili sastanak ništa ne može bolje poslužiti od snimke Milene Dravić iz 1983. godine s Youtubea na kojoj slavna glumica uz disco glazbu koordinira vježbanje! Bio je to samo simptom jednog šireg pokreta čije nam parametre u jugoslavenskim vodama objašnjava retromanijak Kristian Benić

Zatim se pronijela vijest da u Mattssonovu filmu igra i naša sve poznatija zvijezda Olivera Vučo. Navodno, ona je dobila 10.000 dolara za svega tri dana snimanja zato što učestvuje u nekim šokantnim lezbijskim scenama. Vijest je djelomično potvrđena još na 16. pulskom festivalu. Naime, njena sportska kola viđena su pred hotelom "Kvarner" u Opatiji gdje je Mattssonova ekipa jedno vrijeme snimala. Međutim, tada još nismo mogli provjeriti da li je Olivera Vučo zaista tumačila lezbijku, i to u takvim slobodnim scenama koje treba da osiguraju filmu "Ann i Eve" gromoglasnu reklamu i fantastičan komercijalni uspjeh

Na sljedećem snimku, u razgovoru sa Predragom Matvejevićem, Krleža opisuje svoj susret sa Titom 1939. u jeku sukoba na književnoj ljevici, u vrijeme Pečata i Dijaletičkog antibarbarusa. Govoreći u kakvom je uslovima došlo do toga susreta i u kakvim okolnostima se on odvijao, Krleža opisuje i dramatične trenutke u toj krčmi kada je Tito umalo upotrijebio svoj revolver, što je međutim ipak sretno završilo, a konsultacije nastavljene sve do 10 sati navečer. Na snimku se može čuti i kako Krleža pedantno isključuje magnetofon kad god se povede riječ o sibirskim grobovima, premda Matvejević svjedoči da je Krleža stalno pitao Tita o tim žrtvama, na što mu je Josip Broz otpovraćao da ipak ima važnijih problema dok je fašizam pred vratima