Entertainment - Retro

Logična je posljedica svih ovih godina da smo se promjenili. Iako su me svi tada zvali Sloba Crnogorac, bez trunke namjere da mi objašnjavaju smisao te riječi, godine u kojima se nijesmo prebrojavali i povezivali po nacionalnoj pripadnosti, u kojima smo voljeli reći za sebe da smo Woodstock nacija... otišle su bespovratno. A sa njima, izgleda, i međusobne veze. Ekipe iz SKC-a u njegovim najboljim danima, u danima kad su Milan Mladenović i kasnije Vd i Koja vježbali u donjoj sali kao „Limunovo drvo“, Dule Ćućuz sa „Tako“ i sjajnim Đorđem Ilijinom držao koncerte, „Igra staklenih perli“ takođe, sve do lude zabave sa „Pekinškom patkom“ i međusobnog polivanja pivom, danas, vjerovatno, pripadaju sasvim drugom svijetu, ni nalik onome iz tih vremena. Za nekoga je to „normalan“ razvojni put. Za mene, iskra iz tih vremena se nikada neće ugasiti

Bio je to Lenonov osvetnički juriš na represivno i zaglupljujuće, perfidno i cinično društvo koje se hranilo krvlju i mukom sopstvenog i drugih naroda širom sveta, usmeren protiv nasmejanih svinja u svinjcu, lažnih moralista koji prebijaju vlastitu omladinu radi očuvanja svojih jebenih privilegija – bio je to beskompromisni anarhistički udar na lažni moral jednog licemernog društva

Potom su nestašice, benzinski bonovi i redukcije struje počeli suptilno skidati krinku s famozne "složene situacije", tako da smo je vrlo brzo naučili zvati krizom. Gotovo da i nije bilo čovjeka koji nije sa zebnjom pratio izvještaje o "alarmantnoj" inflaciji od nekoliko desetaka posto, ne sluteći da će desetljeće ispratiti uz stopu od dvije i pol tisuće. No već smo tada šale pobrkali s prognozama, jer su nas osamdesete naučile još nečemu: da današnji vic u našoj zemlji sutra postaje stvarnost

Jovanku i Josipa Broza trebalo bi zaštititi i zbog ljudskih grešaka koje su pravili. To je ono što ih upravo čini smrtnicima, jer, na kraju krajeva, ipak smo živjeli u ljudskom okruženju. Bogovi, srećom, nisu svraćali u našu provinciju

Danas znamo kako je priča o riječkoj proizvodnji sapuna, bome i o njegovoj ograničenoj mogućnosti dobivanja, pa valjda i korištenja, nešto što čitamo kao egzotičnu jučerašnju pripovijest. No, tko nam jamči kako sve ono što se dogodilo našim roditeljima i praroditeljima zauvijek ostaje na prohujalim vremenskim koordinatama? Eto, do jutros smo bili uvjereni kako nam se više nikad neće dogoditi da nas službeno upozoravaju na takve stvari kao što je  održavanje osobne higijene, pa ipak…

To je mladež koja traži samu sebe, a društvo joj ne pomaže kako treba. Nemojmo zaboraviti da bez kompromisa nema društva. Oni shvaćaju da će zaglaviti, a uostalom neki od njih već i jesu. Mladići odlaze na Zapad i vraćaju se obogaćeni "novim tekovinama zapadne kulture", a djevojke putuju u Italiju, Francusku, Englesku, gdje rade kao manekenke, vodiči, statisti i strpljivo čekaju svoga "princa", ne na konju, nego s debelom čekovnom knjižicom

Onaj ko ima živinu i radi na njivi, obično kasni na posao, a preko leta zaborave kad se pojavio u fabrici - uglavnom je na izmišljenom bolovanju, zbog bolova u krstima, ili anksiozno-depresivnog stanja, odaberimo sami. SRK pođe kod kolege u selo, da vidi koristi li bolovanje namenski. Znajući za mesto i ulogu SRK u sistemu društvenog samoupravljanja, poljoprivredno-industrijski poslenik potrudi se da ih, za predanost poslu, nagradi bogatom trpezom. A bude i nekog zeleniša, možda i sušenice, za poneti. Koju će oni, oduševljeni kolegijalnošću domaćina, pretvoriti u pozitivnu ocenu namenjenu organima upravljanja

Spomenik na Sutjesci je simbol, idejno i formom vezan za sam događaj. Sastoji se od dvije simetrično postavljene kamene gromade visoke 19 metara između kojih se nalazi - prodor. Spomeničke mase jesu skulpture čije izlomljene površine u dramatičnom ritmu simboliziraju nezadrživu snagu. Kad se prođe kroz taj prodor i iziđe na otvoreni prostor, nailazi se na nemirne staze od kamena na kojima su ispisani nazivi jedinica što su se borile na tom području. One se kreću u svim smjerovima, kreću se u život, budućnost. Jer, "Sutjeska" i nije smrt, ona je život i pobjeda - kaže umjetnik

Muzika je služila da tekstove učini bučnijim. Ti tekstovi, razlomljeni u stihove, posve su novi i iznenađujući. Ta novina i sama mogućnost njihovog doživljaja kao pjesme je ustvari toliko zadivljujuća da ih čini poezijom. Izleti u hermetizam, čvrstu organizaciju pjesme u vezanom stihu dokazuju da pankeri, u konkretnom slučaju Pankrti, znaju pisati poeziju u smislu nekog višeg stepena organiziranja jezika u odnosu na svakodnevni govor, njegovu umjetničku nadgradnju

Na prvim pravim snimcima za novine Clash vidimo kao trojku, a takva je slika i na omotu njihove prve LP ploče. Tokom 1976. godine punk se iznenada nameće kao najzanimljivija pojava na rock sceni Britanije. U nekoliko londonskih klubova kao što su Roxy, Vortex ili Club 100 izvođači i publika pronalaze specifičan oblik komunikacije koji se nikako nije uklapao u dotadašnje konvencije šou-biznisa i stvaraju sopstvenu scenu

Da u pitanju nije nikakva pomodnost, već istinska potreba za ovakvim pesmama i ovakvim modelima, pokazuje masovno prihvatanje omladine, koja se već interesuje za prodaju ploča i modela u stilu "Lepo stoji partizanska bluza"

Za vlasnike običnih bonova postojala je linija, na njoj i tri vrste jela dnevno, pasulj gotovo uvek, kao i pecivo, za one što su izbegavali rani jutarnji obračun sa teškom zaprškom, uglavnom administrativce. U skromnijim je firmama, jedan jelovnik variran godinama, delila se sa šaltera jedna vrsta jela, sevnula bi u menzi po koja glasnija dosetka, bilo je primetno - o, tog nezaboravnog vokabulara - sektaštvo, a težaci su, blago toksirani “vinjakom” pred doručak, saupljali iz tanjira kalorije za postizanje norme. Hrana beše ukusna, ali masna do bola. Gulaš, pasulj, promicahu i škembići (tripice). Ako baš i niste njima skloni, prigodna zamena bili su burek ili “Zdenka” sir. Sve uz krčanje zvučnika koji je Vesnom Zmijanac pozivao u nove radne pobede