Entertainment - Retro

Unatoč bombastičnim foršpanima, teaserima, internetu i viralnim kampanjama, filmski plakat do današnjih je dana opstao kao jedan od ključnih oblika filmske promocije. Koriste se od samih početaka sedme umjetnosti, a često su ih radili vrhunski ilustratori, na čiji spomen danas rastu zazubice mnogim kolekcionarima filmskih memorabilija. Nažalost, filmski plakati danas se uglavnom ''štancaju'' u Photoshopu i malo je teže pronaći neki za koji se može reći da je – umjetnost. Zato ćemo vas vratiti u prošlost i podsjetiti na nekoliko izvrsnih plakata, s naglaskom na one filmove koji uvijek bude skrivenog geeka u nama

Ko želi da svoj godišnji odmor ovog leta provede na našem lepom plavom Jadranu, moraće da spremi džak para! Samo jednodnevni boravak četvoročlane porodice, i to na skromniji način, stajaće čitavu jednu prosečnu platu! Naravno, bez prevoza i ostalih "sitnica" kao što su sokovi, kafe, sladoledi, voće...

"Bijeg iz Alcatraza" često se zna naći u drugom planu iza Clintovih poznatijih filmova, premda spada među najbolje koje on nije režirao. Potpisuje ga stari dobri žanrovac Don Siegel, uz Sergija Leonea najvažniji redatelj u karijeri Eastwooda glumca, čovjek koji je oblikovao Clintov izričaj pred kamerama i zauvijek okarakterirao njegovu glumačku personu

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja

Pamtim posle 35 godina da sam na toj večeri ostao gladan. Ne sećam se detalja. Bane Jovanović mi je pre neko veče ispričao, da je one godine kad je on bio tamo s pozivnicom na tvrđem žigosanom kartonu, zakuska bila na dugim stolovima posred najveće sale-hale, i da su se svi pravili da jelo ne vide. Kad je najzad neko dao znak da je "izvolte", dve hiljade generala, admirala, predsednika devet skupština, pandura, ministara, novinara cenzora i niščih upražnjivača samocenzure, primadona i artista, jurnulo ka stolovima i stalo grabiti viršlice i senfove, hajdučke ćevape i Gavrilovićeve salame

U svemiru rijetko postoji pravda, no ako je išta pravedno onda je to da je koncertni album ujedno i najuspješniji album u diskografiji benda kao što je Motorhead

Edward Said s kultnom knjigom ‘Orijentalizam’ o zapadnjačkom pogledu na Orijent te Marija Todorova s odličnim ‘Imaginarnim Balkanom’ kojim nam je objasnila zašto sebe vidimo tako jadnima i divljima pred ‘civiliziranom’ Europom, samo su najpoznatiji i najuspješniji primjeri zanimljive paradigme

Nije nas smetalo što su svi igrali petnaestogodišnjake iako su se doimali puno starije, bila je 1960. i Baneta su više privlačile klizaljke kojima je mogao osvajati djevojke (no više je padao na led no što je izvodio piruete), sa zvučnika na klizalištu odjekivala je “Marina” Rocca Granate, a to je bio tek uvod u nevolje sazrijevanja jer ti roditelji nisu mogli kupiti sve što si želio. Na popisu nužnih potreba poslije su došli bicikli, pa prvo odijelo i naposljetku auto. No do toga ćete morati odgledati pet-šest epizoda, na kraju kojih vas obavezno podsjećaju što se važnog dogodilo te godine

Pred vama je pregled humorističnog dnevnog TV programa, istovjetnog onom kakav se mogao naći u rukama jednog Jugoslavena: „Isusek, Isusek, kaj bu ve Regica rekla?“

Obožavamo slobodno vrijeme provoditi uz različite kombinacije maratona filmova i serija - invazije vanzemaljaca, posljednje epizode 'Dr. Who', divovska čudovišta pedesetih, animirane superjunake osamdesetih, kombinaciju nastavaka nove i stare 'Battlestar Galactice' (...), ali ljeto 1982. godine ima razloga za jedan posebno specifičan, nostalgičan i izrazito moćan koktel

Friedkin u "Istjerivaču đavola" pravi svojevrsnu inverziju Blockove rečenice, radi "idola" od našeg straha i naziva ga Vragom koji će opsjesti Regan i načiniti da (provokativno!) lebdi u zraku iznad kreveta raširenih ruku u pozi Krista.  Duel s Vragom u filmu pun je religiozne ikonografije, ali Bog kao da je stao po strani i vječnu bitku dobra protiv zla prepustio čovjeku koji sumnja u sebe i njega, pri čemu opsjednuće i borba protiv nadnaravnog/Nečastivog djeluju kao eksternalizacija internih dvojbi i unutrašnjih strahova

"Gilda" je unikatni spoj seksualiziranog mračnog "noira" i (melo)drame s daškom mjuzikla, svojevrsni "Poštar uvijek zvoni dvaput" u "Casablanci" koji je gledao unatrag i ka "Dvostrukoj obmani" ili "Imati i nemati", ali i još više naprijed prema neodređenijim filmovima u kojima nije sve razotkriveno i nacrtano gledateljima, s likovima koji "nemaju prošlost, samo budućnost", poput Johnnyja, Gilde i Balina, te dijalozima za čitanje između redaka