Entertainment - Retro

Pojam BAS-a vam, nadamo se, nije više nepoznat tim pre što Idoli rade punom parom, Šarlo akrobata traže svaku priliku da se predstave, mnogi drugi bendovi niču i kopaju iz sve snage da dostignu stariju i iskusniju rokersku sabraću. Dakle, u Beogradu se nešto događa i što je još lepše - nešto se dobro događa. U današnjoj epizodi „Sa BAS-om ste jači“ predstavljamo Električni orgazam

A sada slijedi, kako to vole reći na Star treku, zaključak, odnosno nastavak prethodne kolumne o svim plejkama koje su objavljivane u proteklom stoljeću, ali i nastavak ove prakse koja je uvedena u svijet sredinom proteklog desetljeća, a usvojili su je i mladi izvođači, te potvrdila i starija generacija riječkih rokera. Pa, dakle, montiramo si temporalno sučelje na glavu i let's go prema godini...

Mladi gledaoci dobijali su sjajne komade i heroje iz komšiluka, ali i blago upozorenje da nije sve tako ružičasto kakvo na momente izgleda i da ima mnogo ozbiljnijih iskušenja od komšijskog podmetanja i, možda, nekih ozbiljnijih ljubavi od ove koja je sada najpreča. Bilo je to detinjstvo u kojem su se deca učila da budu ljudi u drugačijem životu, bez mobilazicija i ratova, bez emigracije, hiperinlatornih novčanica i praznih trgovina, bez nesreće svuda oko sebe

Kada sam stigao na trg Dimitrija Tucovića "trojka" je istovarila puna nedra poslednjih putnika, onih koji su uz viku i keč ez keč ken uspeli da uhvate poslednju "trojku", poslednji voz iz Madrida. Zaista, "trojka" baš tako i izgleda: kao poslednji voz iz Madrida. Mladići i devojke. Bele košulje i šarene suknje. Neko peva. Neko plače. Neko je povraćao. Kondukter se pobunio i rekao je da će otsada voziti samo trezvenjake. Zato je neko komandovao: tri puta ua za konduktera!

Što se dogodilo sa albumima iz osamdesetih, kad su Rijeka i vinilna izdanja carovali? Sjećamo li se još tih imena: Vrijeme i zemlja, Davor Tolja, Marina Perazić, Cacadou Look, Dr Steel, Putokazi, Paraf, Arkana? Otvaramo muzičku kutiju od prije nekoliko decenija…

Ako u svom neznanju skraćenicu BAS povežete sa beogradskom autobuskom stanicom, znajte da ste pogrešili. Imaćete na duši bar desetak bendova s beogradske alternativne scene – to je pravi BAS - koja, u poslednjih nekoliko meseci, budi nade da glavni grad može da izađe iz rockerskog slepila i začaurenosti. Šarlo akrobata, Električni orgazam, Butik i nekoliko anonimaca u ovom trenutku predstavljaju vrelo jezgro novog beogradskog zvuka kome preostaje najteži deo posla: da se probije kroz čelična vrata domaćih disko kuća i tako stigne do pametne publike u obliku ploče ili javnih nastupa. O tome i nekim drugim važnijim i apsurdnijim stvarima, sa Idolima razgovara Petar Luković. Fotose je napravio Dragan Papić, cela produkcija je, kao obično, zaštićena »Džuboksovim« copyrightom, sve u crno-beloj tehnici na širokom platnu

Box-set „The Beatles“ bio je najbolji dokaz kako smo se strelovito približili Zapadu. Kad državno poduzeće kao što je Jugoton objavi takvu dragocjenost samo mjesec dana nakon Velike Britanije, bilo je to nešto nezamislivo za standarde Istočne Europe

Ponekad se i sinkronizirano pjevalo jer uvijek se netko našao s raštimanom gitarom i bogatim poznavanjem pet ili šest akorda. Cigarete, Filter 57, su se trošile i trovale pluća, nekima trajno ostavljajući traga, ali nitko to tada nije znao. Osim toga, plan se sastojao od toga da će se živjeti vječno. I tako su se slične epizode ponavljale jednom mjesečno, a adrese okupljanja alternirale, ovisno o tome čiji bi se roditelji otputili na nekakvo poslovno putovanje (čitaj: bijeg od napornih tinejdžera). Kada su se, međutim, planeti pogrešno posložili i apstinencija od druženja odužila, tražili su se drugi načini zabave. Za novac se svima fućkalo, ali ti je bio nužan ako si želio otići na neki koncert

Magi je pred kraj života ustvrdila – Milan je bio moj glas, Bojan je bio moja boja. Najbliže opisu načina na koji je funkcionisao sastav je onaj iz hrišćamske dogme o jednoj suštini i tri lica. U njihovom slučaju u toj fazi benda četri lica su disala zajedništvom koje je rezultat istovetne prirode, odnosno duha, koji su srčano produktovali  prilikom svakog novog izazova, albuma ili koncerta

Pročitajte kako se o filmovima Crnog talasa pisalo sada već daleke 1973. godine: Ta činjenica nedvojbeno govori da se počela svladavati jedna tabu-barijera, kojom je osjetljivo područje kulture bilo dugo godina ograđivano, i strpljivo stvarana klima u kojoj "svatko tko se usudi posumnjati u neku kulturnu ili drugu duhovnu tvorevinu zbog njenih idejnih tendencija automatski bude kvalificiran i klasificiran kao čovjek koji nije dostojan ni najmanjeg ljudskog poštovanja" (dr Stipe Šuvar).

Godine 1996. u zborniku Zavoda za hrvatsku povijest objavljen je rad Ivana Dukića koji je na primjerima “Studija” i “Plavog vjesnika” (štampanih  od 1963. do 1965.) istraživao prodor i utjecaj zapadne popularne kulture u Hrvatskoj. Pojava “električara”, odnosno vokalno-instrumentalnih sastava, stavila je tisak pred dilemu: podržati ih bezuslovno ili – kritizirati. Negdje između, težište se stavlja na prikaz "električara" kao primernih učenika, koji vole svoje profesore i roditelje…

Nostalgiju zvanu protekli život mnogi zamjenjuju, da li iz neznanja ili zavisti, sa jugonostalgijom. Najčešće da omalovaže, ismiju i podsmiju se, nadvladaju i uvrijede, kao da mogu prisiliti na zaborav. Nostalgija je to, prijatelji moji, za Ponte Rossom. Kad smo znali da živimo i još uvijek željeli bolje sutra, ne znajući da nam ono izmiče. Žal je to za željama što su bile naše najveće bogatstvo.