Entertainment - Retro

Kako su onda zvučali “Naši dani”, najbolje elaborira Siniša Škarica: “Ne samo ‘današnjem slušateljstvu’, naše radijske i diskografske snimke nikad nisu dobro zvučale ni nama samima. U našim očima (i ušima), ali - uvjeravam onog tko će možda pročitati ove retke - i naše publike, izgledali smo i zvučali bolje od onog zapisanog na vrpcama ili pločama. No, to će ostati dokumenti vremena, svidjelo se to nama ili ne. Danas, pak, s ove vremenske distance - kako je Glavan napisao - zvuči ‘autohtonije nego u vrijeme svojeg izlaska (...) Grupa 220 bila je prva domaća rock-grupa koja je nadahnuto uspjela ujediniti naklonost tinejdžera i opravdane umjetničke ambicije’”

Dugo se već govori o fenomenu Tesline ulice u Šibeniku koja je dala brojne poznate glazbenike i konačno je ta priča uključena u konkretan projekt. U sklopu ovogodišnje Noći muzeja koja se održava danas,a koja je posvećena glazbi, Muzej grada Šibenika organizirao je organizirano vođenje građana po Teslinoj ulici u čemu će im pomoći nekada vrlo popularni pjevač koji je rođen u Teslinoj, a danas fotoreporter Duško Jaramaz. Upravo zahvaljujući inicijativi Duška Jaramaza, Stanko Ferić, urednik časopisa "Volim Šibenik" i portala Šibenik News prvi je pisao o fenomenu Tesline ulice i to prije devet godina u Jutarnjem listu. Tekst prenosimo u cijelosti

Važnost Starta za ondašnje javno mnijenje predstavlja spremnost za otvaranje novih tema koje u današnjem društvu još predstavljaju nepopularno štivo. Intervju s novinarkom Gloriom Steinem, koji je u decembru 1983. godine uradila Slavenka Drakulić-Ilić, problematizira ulogu žene u društvu i jačanje feminističkog pokreta. U Ljubljani je u maju 1985. održana tribina “Magnus: Homoseksualnost i kultura”. Glavni gost programa bio je francuski pisac Gay Hocquenghem. Riječ je o piscu, teoretičaru i jednom od prvih koji je o svojoj homoseksualnoj orijentaciji govorio sasvim otvoreno. Novinarka Dubravka Tomeković u istom broju piše tekst “Prvi Jugoslovenski gay-radio”. Tačnije, prepričava radijsku emisiju zagrebačkog omladinskog radija u kojoj je voditelj bio “dežurni homoseksualac Toni Marošević”

Nakon različitih interpretacija navedenog događaja od strane političkih organizacija i medija te poslije aktivnosti i razgovora sa sudionicima, zaključeno je da se ne radi o „prihvatanju i ispoljavanju fašističke ideologije s dubljim korijenima i namjerama”. Sami događaj pokazuje „konfuziju i kontradiktornost ideja”, ali je odbačeno i opravdanje da je to zapravo bila „igra i parodija”. Riječ je o izoliranoj grupi „idejno dezorijentiranih studenata” koja je „podlegla desničarskoj indoktrinaciji”, a koja se i ranije izdvajala svojim postupcima. Četvoro od pet članova SKJ koji su bili na rođendanu jednoglasno su isključeni, dok je za jednog člana još raspravljalo „drugarsko vijeće”. Rad osnovnih organizacija SK ocijenjen je pozitivnim i konstatirano je da su one „pokazale sposobnost za pozitivnu aktivizaciju omladine”. Time je slučaj „fašističkog rođendana” u političkom smislu bio završen

Sve je počelo i završilo se na brdovitom Balkanu. Tačnije, Azra je u Beogradu održala trijumfalan koncert, doživela ovacije i negde posle ponoći skrasila se na trećem spratu hotela „Union“. Znoj je lio potocima i mada je već bilo vreme za spavanje, svi su bili u punoj oratorskoj formi. Dakle, u dresu „Džuboksa“ ovoga puta bili su Petar Luković i njegov omiljeni image-man, zadužen za fotografiju, Dragan Papić, dok je boje Azre branio Branimir Štulić Džoni. Razgovaralo se dugo i u pauzama se ispijala kisela voda. Noć je pala na krevete usnulog grada dok su se neki ljudi vraćali taksijem svojim kućama. Bio je već petak, septembar se spremao za rad...

Uoči koncerta koji će Josipa Lisac održati u sredu, 14. februara u Sava Centru, selimo se u "bolju prošlost" i 1982. godinu, kada je objavljen album "Lisica". Za magazin ROCK su tada Josipa Lisac i Karlo Metikoš govorili o prošlosti, budućnosti, planovima, životu i radu u Americi, rock operi "Gubec beg", legendarnom "Dnevniku jedne ljubavi"... Nažalost, Karlo Metikoš preminuo je samo devet godina kasnije, ostavivši iza sebe velika dela i još veće planove i želje koje je Josipa nastavila da pronosi dalje.

Drug Tito je često znao govoriti o značaju radnih akcija, ne samo za izgradnju zemlje, nego i za izgradnju pojedinca kao ličnosti: “Borba za pobjedu u obnovi zemlje, u savlađivanju privrednih teškoća, sastavni je dio one velike borbe na bojnom polju u kojoj su ginule desetine hiljada omladinaca i omladinki. Ovdje, na radnim akcijama, se kuju novi ljudi. Ovdje se kuju i prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi sa novim pojmovima o radu. Stvara se jedan radni kolektiv koji se ponosi svojim radom, ono što on stvara svojim sopstvenim rukama"

Uskoro će, kao što je primitivno počeo rat, primitivno da počne i bratstvo i jedinstvo. Pa će prvo oni što su sve zamutili i dizajnirali početi da se balave ustima punim jagnjetine i da se kunu na vječno prijateljstvo, da dijele jedni drugima počasne ključeve od gradova, plakete i diplome za mir. A onda će sportisti i pjevači, po službenoj dužnosti, na svojoj koži osjetiti novopečeno bratstvo i jedinstvo...

“Plavokosa, lijepa, privlačna, čulna, spontana, izazovna, profesionalna i dominantna na sceni - to je Marina Perazić, vokalna solistica riječke grupe Denis & Denis”. Ovako su novinari magazina “Erotika” opisali Marinu Perazić s kojom su uradili, malo je reći – zanimljivi, provokativni interview, koji 22 godine docnije deluje još kontraverznije nego daleke 1986. godine…

U novovalnoj atmosferi s početka osamdesetih, okružen svežim zvucima sa zagrebačkih pozornica, tadašnji urednik omladinskog lista „Polet“ Sven Semenčić napisao je za „Džuboks“ prikaz muzičkih događaja u hrvatskoj prestonici, najavljujući afirmaciju novih, mladih bendova koji se zovu Azra, Kazalište, Film...

Psovke su vrlo važne – svaki čovjek ima neki lični odnos prema psovkama, jer ima ličan raspored energije vezan za njih. Ja za svaku psovku imam tačno određeno raspoloženje. Recimo – „boli me kurac“, to je meni jedna od najčešćih mantri koje upotrebljavam. Dnevno najmanje 150 puta kažem „boli me kurac“. Šta to znači – to je isto kao kad moja ujna ode na transcendentalnu meditaciju, pa ponavlja „kapci su mi teški, meni je super, meni je super... i na kraju ne kapira više da je obična domaćica (izvod iz teksta "Uspavanke za revoluciju" objavljenog februara 1998. u magazinu XZ)

Zaronila je veoma duboko u izvornu muziku, bežeći od stilizacije, od svakog veštačkog doterivanja koje ispevanim pesmama u narodu oduzima originalnost. Ostala je verna narodnom duhu, donekle odolevajući iskušenjima koje je neminovno donelo sa sobom novo vreme, snažan talas interesovanja za lako moderno i zabavno. O tom vremenu svedoči i ova priča o boljoj muzičkoj prošlosti i jednoj velikoj pevačici koja je muziku i ovaj svet napustila pre šesnaest godina…

Britanski i nemački vojnici su na Božić 1914. godine objavili nezvanično primirje kako bi izašli iz rovova i našli se na ničijoj zemlji. Tada su u miru proslavili praznik pevanjem božićnih pesama, razmenjujući poklone, a odigrali su i fudbalsku utakmicu. Ovaj događaj, koji predstavlja pobedu ljudskosti nad krvoprolićem i nasiljem, proslavljen je u Velikoj Britaniji, iako su neki britanski vojnici bili kažnjeni zbog “druženja sa neprijateljima”, ali to je manje poznata istorijska činjenica.

Prije trideset godina emitirana je prva epizoda socijalističke sapunice “Bolji život”. Autor ovog teksta je pogledao sve 82 epizode. Rezultat: ima nam više za reći o socijalističkoj prošlosti i kapitalističkoj sadašnjosti nego suvremeni kulturni proizvodi i politički trendovi

Jedan šibenski Hrvat i jedan karlovački Srbin, jedan iz Zagreba, drugi iz Beograda, otpjevali su pjesmu jednoga Madžara iz Budimpešte, koji je bio Austrijanac, iako je na kraju bio Hrvat. Komplicirane pretpostavke za veliku pjesmu…