Navikli smo već na visoke standarde BBC-jevih drama koje, čak i kada prate oprobanu formulu, uspevaju da budu kvalitetne i zadrže pažnju. Mini-serija "The Woman in the Wall" je pak za klasu iznad, pa predstavlja pravo malo televizijsko remek-delo. Ne samo da zadovoljava umetničke kriterijume, već pokreće i važne društveno-političke teme
Čovek pati od svakojakih strahova, a u osnovi svakog je bojazan od smrti. Bolest je najveći neprijatelj, između ostalih i ona koja ne ubija do kraja, već čovek zbog nje gubi kontrolu nad umom i telom. Drugim rečima – postaje zombi.
Kroz šumu trči devojka u beloj spavaćici, prestravljena. Ne obazire se na prepreke, preskače oborena debla kao duh svih prošlih i budućih strahova. Onda se skotrlja niz brdo. Podstaknuto lošim specijalnim efektima, granje besni, kao usred oluje. Potom jaka svetlost
Nova serija Bootsa Rileyja koju se može streamati na Amazon Primeu bavi se rasizmom i kapitalizmom na formalno neobične načine. Upozorenje: sadrži spoilere!
Još jedna sjajna stvar je što u seriji nije sve savršeno, a upravo nam je to ponekad potrebno – da vidimo da se i drugi bore sa istim stvarima, da nismo sami u večitoj trci za srećom. Nije ta sreća kao na Instagramu – u onoj pravoj, životnoj je mnogo haosa, prljavštine i muke. Uprkos tome, Couples Therapy ne počiva na konfliktu – u pitanju je jedan od retkih programa koji gledaoca motiviše da stane i da dobro razmisli o tome da li mu/joj bes stvarno koristi
Pa, ko pravi ovu seriju – poznavaoci stanja u muzičkoj industriji i Holivudu uopšte ili neki amateri koji samo zamišljaju kako bi to izgledalo? Nažalost, čitava serija odaje utisak amaterizma i prvoloptašenja zarad ostvarivanja nekih fantazija i razrešenja frustracija. Ako su hteli da pokažu saosećanje sa ljudima koje industrija zabave iskorištava, nisu uspeli. Ne deluje ni kao kritika ni kao realna slika, već pokušaj šokiranja radi samog šoka i, naravno, rekordne gledanosti
Danas je sve na dugme, pa i špica. Oni koji serije i filmove prate preko streaming servisa slobodni su da ih se zauvek otarase – dovoljno je da kliknu na taster. Sadržaja je mnogo, uvek negde žurimo, pa je svaka sekunda dragocena – ko još ima vremena za uvodne i završne špice na kojima su timovi umetnika radili nedeljama, čak mesecima
Životi nam sve više liče na jednu distopijsku seriju, budući da su chatbotovi rešili da nam otmu poslove i unište snove. U poslednjih nekoliko meseci AI alati napreduju, marširaju u budućnost, noseći nas u zubima kao mačiće. Jednima se to dopada, drugi od mašinskog učenja zaziru, ali se svi uglavnom slažu da nam se sprema "Black Mirror"
Na kraju, za ljubav i bliskost onesposobljeni podmladak porodice Roy ostaje nesposoban i da se uspešno bavi biznisom i tako dokaže neprežaljenom tati. Parafrazirajući reči jednog drugog „oca“, propast i zaostalost troje nesrećnika je njihova šansa. Da odrastu, upoznaju i stvore sebe. Ali taj film nećemo, niti treba da gledamo. Nevoljena deca možda vladaju svetom, ali ne svojim. Succession je ostala dosledna sebi, zato i jeste jedna od najboljih TV serija
Skrolajući po For You stranici djevojčina Tik Toka (bojim se napraviti svoj račun jer mislim da nikad ne bih izašla iz aplikacije – KAPIBARE!), naišle smo na prijedlog novog i besramno queer dating showa – "Love Trip: Paris". Lošiji je nego što bi hype nagovijestio, no svejedno donosi neke zanimljive novine
Ovako dobra serija ne trpi mlaka rešenja i poslednjom sezonom izdala je samu sebe i sve nas koji smo je voleli. Naravno, i dalje je bolja od polovine dramske TV produkcije, ali nije bilo potrebno da se spušta ni na čiji nivo. Trebalo je da ostane na svom, ali izgleda da dolina povuče svakog, naročito onog ko je na brdu nešto duže stajao
Priroda je ponekad toliko daleko, da zaboravimo da su prava čuda u šumama, listopadnim i zimzelenim, džunglama, savanama, tajgama, na običnim poljima, usred snega i leda na dalekom severu. Nova dokumentarna serija „Chimp Empire“ (Netflix) je tu da nas još jednom podseti na to – okružene drvećem i žbunjem, porodice šimpanzi ratuju kao pravi junaci grčkih tragedija
Sapunica ne ide samo publici u oči, svima muti vid, što je i divno i potresno. Dok se životna priča prepliće sa televizijskom, ne zna se gde prestaje život, a počinje „umetnost“, odnosno TV imitacija života i umetnosti. Tu na scenu stupa Helena Bonham Carter, koja igrajući Nolly nalazi idealnu razmeru neposrednosti, odmerenosti i sapuničastog preterivanja – taman toliko da bude simpatično i duhovito, ali nikad otužno i nipodaštavajuće. Jer, sapunica je ozbiljna stvar
Bube naravno ništa ne rade s predumišljajem, to je čovečja odlika. Ljudsko biće planira sve i svašta, između ostalog i razna zverstva. Iako ti planovi ukazuju na psihopatske crte ličnosti, čini se da je još strašnije kad predumišljaja uopšte nema, pa se osoba ponaša kao zver koja bezglavo juri i odgriza glave. Junakinja serije Swarm je odličan primer, jer je Andrea “Dre” Greene (sjajna Dominique Fishback) sila pred kojom ništa ne ostaje čitavo
Druga sezona dakle počinje mračno, što je sigurno po meri onih koji su uživali u prvoj. Sjajna glumačka ekipa na čelu s Melanie Lynskey, Juliette Lewis, Christinom Ricci, te ništa manje talentovanim mladim glumicama, nas vodi dalje u želju za životom. Ta se žudnja obično opisuje kao nešto dobro, doprinos opstanku vrste, ali u surovim uslovima u čoveku može da probudi ono najgore i da ga podseti da ako sam ne upravlja svojom sudbinom, niko to neće da uradi umesto njega