Stav

Dakle, i u Norveškoj je moguće, ali Norveška ima SISTEM u koji njeni građani veruju i koji ne može ni tako stravični zločin da uzdrma. Mi imamo „sistem” u koji veruju samo članovi naše Vlade, i predsednik, i mediji bliski vlastima. Ne bih o norveškom sistemu, jer još uvek ne živim tamo, ali bih o našem

Ne vjerujem u Boga! Šta bi to mogao uraditi da opravda i svojim Duhom rastumači zašto je današnji Đurđevdan Dan žalosti? Ne samo za Srbiju, nego za svakog čovjeka koji se bilokad u svom životu radovao Đurđevdanu

Eh, bilo je to nekada u ona stara vremena kada se moglo vjerovati vođama ili bar misliti da se može vjerovati. Danas je 25. maj samo obični 145-ti dan u tekućoj godini, godini resesije i neimaštine, nipočemu drugačiji od drugih dana. Ljudi su odavno prestali uživati u blagodatima ljepote prirode koju nam daje proljeće pa se više ne raduju ni cvrkutu ptica. Ono što im pada na pamet jedino je nepodnošljiva teškoća postojanja i kukavni ekonomski momenat u kojem se nalaze. Kako pregurati mjesec, druže moj, pitanje je sad?

Industrijska traka za proizvodnju neprijatelja Republike Srpske i srpskog naroda obara sve rekorde. Od drugih naroda, drugih vjera, do drugačijemislećih unutar svog nacionalnog tora, u kome, identično drugim fašisoidnim konceptima, u i izvan BiH, mora vladati princip “Ein Volk, ein Reich, ein Führer”. Ili u prevodu na jezike Balkana “Jedan narod, jedan tor, jedan čoban”. I jedna partija, poželjno je, mada nije problem da ih je i više sve dok jedna drugoj liče kao jaje jajetu i priznaju jednog vođu, u svim njegovim šizofrenim izdanjima (kojih nije malo).

Nije naodmet kada s vremena na vrijeme izmigolji kojekakva „bojovna sekta i nepodnošljiva skupina čudaka“, da nas podsjete na čemu su satkane naše tradicije

Pripadam užoj i široj zajednici koja me na sve načine pokušava uvjeriti da ne vrijedim više od manjinskog manjinca, ali, They shall not pass, ili, u prevodu: No pasarán. Ja sam u Jugoslaviji učila kako raditi, cijeniti posao koji imam, uvažavati ljude oko sebe i graditi moral vrijedan čovjeka, i danas mi nijedna politički materijalno privilegirana grupa to ne može oduzeti

Svako toliko u medijima se pojave zabrinuto intonirani napisi o tome kako se u Hrvatskoj sklapa sve manje brakova. Kad tome dodamo jednako “alarmantno” povećanje stope razvoda i smanjenje stope nataliteta, čovjek bi pomislio da su (heteroseksualni) brak i ono što smatramo tradicionalnom obitelji doista na izdisaju. Iako je to daleko od realnosti (nažalost!), činjenica jest da se sve manje parova odlučuje na formalizaciju svog odnosa, što pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku; primjerice, u 2009. godini sklopljena su 22.382 braka, a u 2018. godini 19.921 brak. Brojka iz godine u godinu pada, a bit će zanimljivo vidjeti podatke najnovijeg popisa stanovništva, koji će pružiti i uvid u raširenost izvanbračnih zajednica.

Samo divlje patke znaju pravu istinu. Poruku je odaslala ispisivačica sama sebi. Da si poželi dobar dan umjesto svih onih koji su to zaboravili učiniti. Izašla je iz ledene kuće u topliji snijeg, ne bi li je lepet pačjih krila podsjetio na ruke majke. A uska traka rijeke – vode, što se samo prosmuca blizu obale, uspjevši se iskrasti od toka ispod leda, na kratkotrajnu nadu da je moguće pobijediti. I onda kad je sve izgubljeno

Goli otok je bio izrazito prljav i nehigijenski, prehrana je bila katastrofalna, zdravstvena zaštita minimalna, pa su zatvorenici rapidno gubili na težini. Spavali su poredani u boksovima, deke se nisu prale, svi su imali uši i stjenice pa su obolijevali od različitih bolesti

Komunisti su za 45 godina napravili toliko toga da naše razbojničke družine ni za gotovo 30 godina sve to nisu uspjele prodati i opljačkati

Teorije zavjera postaju jeftinim, jednostavnim (pa stoga i popularnim) oružjem masovnoga uništenja ozbiljne komunikacije

Zbog kritike vjerskih vođa u BiH dobivao sam najgore prijetnje pa sam ozbiljno razmišljao da snimim porno film gdje bi nacionalisti vodili ljubav do iznemoglosti.