Stav

thompson

Ne slavi se uz Tompsona!

Osećam se prevareno kao čovek, izdano, ne zbog uložene energije prethodnih nedelja, nego što sam ispao budala pred onima kojima sam tvrdio da od Tompsona neće biti ni pomena na dočeku. Da je on potpuno nebitan u celoj priči. Izgleda da nije

Nogomet

Ne dozvoljavam sebi da me vole oni koji obožavaju Thompsona

Mene je pred demokratskim dijelom svijeta sramota što se u autobusu s osvajačima visoko cijenjenog drugog mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu satima vozio neobrazovani, polupismeni, nacionalizmom zatrovani kvazipjevač Thompson, a vozio se samo zato što to jest. I ni jednoj osobi u tom otvorenom autobusu koji je pet sati gmizio od aerodroma do Trga, s istinskim, ljudskim pravom na ponos i veselje, nije palo na pamet da jednostavno iskorači iz busa

Subba 01 S

Perverzni medijski obrat: Slučaj Danijela Subašića

A što da nije znao braniti?

Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko”
Tito i Nikson

Dva prizora, jedna cigara i ogromna razlika

Kad je Tito zapalio tompus u Bijeloj kući

To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik. Male su, nepostojeće, šanse da će se neko od njih američkom predsjedniku suprotstaviti, a još manje od toga da će se usuditi provocirati ga
Refugee 02 S

Dnevnik s ruba

Svi smo mi izbjeglice

Vidio sam jednog izbjeglicu kako se ogleda u kameri fotoaparata umjesto ogledala sjedeći na klupi u hodniku smrdljive zgrade bus stanice. Pod tendom napuštenog grila vidio sam volonterku u sandalama kako ukazuje medicinsku pomoć nekom mlađem muškarcu. Neki su bili zavijeni kao larve u vreće za spavanje, neki su samo prebirali po mobitelima. Krenuo sam prema ćevabdžinici Zmaj i tu naletio na sliku u kojoj mlada volonterka kleči na koljenima, golih peta u ljetnim sandalama i previja otvorene rane na nogama nekog mladića koji je došao iz nemila i nedraga
thompson

Bitange bez poštenja i obraza

Svježe rane Domovinskog rata

Ratna rana ne da im spavati, cijele se noći prevrću u krevetu tražeći položaj u kojemu ih neće boljeti, i sve džaba. A ne treba biti džaba jer država plaća, Ministarstvo Tome Medveda otkupljuje braniteljsku muku za više nego pristojnu cijenu. I muka ne ide u zastaru. Nikad ne zacjeljuje. Dođe branitelj s flasterom na bradi pred komisiju, a predsjednik pita: “To vam je jutros od brijanja?”, a branitelj kaže: “Nemojte me, molim vas, gospodo, vrijeđati, to sam ja na Baniji devedeset pete, u akciji Bljesak dobio.” Pažljivo skine flaster i pokaže gdje ga je mrski neprijatelj strefio mitraljezom, a liječnici stave naočale na noseve i uglas se slože: “A jest, jest, sad vidimo. Rana je još svježa”
Patike

Bosonogi

Vlasnici zauvijek ostavljenih tenisica

Koliki su put prevalili i odakle su stigli, to njihove tenisice ne govore, one u kojima su krenuli iz nekadašnjih domova, trajno ostavljenih, bačene su u nekoj usputnoj državi, na sporednoj prometnici koja povezuje dva nepoznata grada, u nečije more prisvojeno dogovorom nekoliko ljudi prije više stoljeća, more se ne može osvojiti nijednom bitkom, ono momentalno rastapa svaku granicu, pridavljuje u visinu podignute stjegove s imenima država-vlasnika mu, tek iskorakom na tlo vlasnik tenisica saznaje gdje je prispio
skakić

Moji saputnici : Novak Simić, pripovjedač, romansijer, pjesnik, urednik

Ničiji pisac, zaboravljeni šarmer

To što je Novak Simić isključen iz hrvatske, srpske i bosanske književnosti samo nanosi štetu literaturi ovih naroda. Simićeva djela doživjela su udarac pakosnih i zlobnih ministarstava kulture i prosvjete Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ali će pripovijetke, romani i pjesme ovog pisca to preživjeti i jednom opet biti sastavni dio i školske lektire i ljubitelja lijepe književne riječi
EU

Evroskepticizam kao odgovor

Birokratska tvrđava opasana bodljikavom žicom

Evropa, oličena u političkim pigmejima, poput Junkera, Hana ili Mogerinijeve, zaboravljajući svoje vrednosti, tone u nacionalizam, rasizam i neofašizam i očekuje od Balkana da postane, “pritvorski centar” (Makron) za nepoželjne migrante. Pre neki dan Albanija je blokirana i pre početka pregovora, na svom evropskom putu, pod izgovorom nedovoljne borbe protiv korupcije. Samo dva dana kasnije, stigla je iz Brisela i Berlina platforma za trgovinu sa Albanijom – postanite džinovski logor za migrante, mi ih ne želimo. Oni su ne-beli, uglavnom muslimani, nisu deo “naše” civilizacije, ali, iskreno, niste ni vi Balkanci; daćemo vam novac da budete naše predsoblje, limes (granica) i bedem prema naletu siromašnih tuđinaca u našu orbitu odabranih
Dvoboj4

Legenda o kralju Zvonimiru

Povijest hrvatskih narodnih vladara sastavljena je od nacionalističkih budalaština

Od dvije, tri krivo prevedene latinske rečenice iz nevjerodostojnog izvora, zapisane rukom maštovita redovnika, a nađene na nekom nepotpunom kamenom odlomku ili gnjilom svitku, sastavili smo jednu povijest u koju više želimo vjerovati, nego što bi ona bila istinita, povijest o kralju "krepke snage, rukom moćnom, pobožnom i beskrajnom poštenom Zvonimiru"
Aarad 01 S

Pozivanje na obitelj kao podmukla zamka

Što je zajedničko Željki Markić i vlasniku pizzerije

Kao posljedica masovnog iseljavanja omjer se obrnuo, poslova je više nego zainteresiranih, a vlasnike pansiona i slastičarnica iznenada je nekako napustila pamet. Puf! Mozak im se momentalno ispraznio. Bistri izvor mudrosti s kojega su nekada nesebično pojili svoje sobarice, kuharice i konobare tajanstveno je presušio. Samo je manji dio njih shvatio da je doba bezobzirnog izrabljivanja završilo, da dvije hiljade i osamsto mjesečno više nije dovoljno, da ljude moraju bolje platiti. Jer, ako oni neće, ima tko hoće, u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj i Irskoj deseci tisuća poslodavaca mnogo kvalitetnije podučavaju o naravi kapitalističke ekonomije
Diggi 02 S

Zatrovani tehnologijom

Između državnog i digitalnog detoxa

Prva stvar koju ujutro uzmemo u ruke je smartfon, a to je i posljednja stvar koju vidimo prije spavanja. Portali su načičkani tekstovima s provokativnim, nerijetko i debilnim naslovima koji nas privlače na klik iako često to uglavnom i nije tema koja nas zanima. Posao nas, s druge strane, tjera da neprestano odgovaramo na mailove: ne sljedeći tjedan, ne sutra, ne za sat vremena, nego odmah-sada-odmah! Pratimo sve društvene mreže na kojima imamo profil. Stalno nam stižu uglavnom nevažne notifikacije s Facebooka, Instagrama, Twittera, LinkedIna, Snapchata i drugih društvenim mreža i remete linearan tijek naših obaveza, odmora ili obroka
Sarajevo

Nostalgična priča o pismima, fotografiji i sportu kroz vihor rata i surove politike

Magično ratno pismo

Pred osvit Nove 1993. godine, tata me je uslikao sa olimpijskim fotoaparatom. Na slici se nalazim u vaterpolo kapici beogradskog Partizana. Ta fotografija je bila deo jednog od mnogih pisama koje sam slao najbližoj familiji u opkoljenom Sarajevu. Bilo mi je dvanaest godina. I sanjao sam olimpijski san. Iste noći, 93 projektila su krenula na dugi put. Da razaraju, prkose i lome. Duše i tela
Studentska pobuna 68

Studentski juni u Jugoslaviji: 1968 – 2018.

Kako je većina šezdesetosmaša konvertirala u nacionaliste

Vladajućoj SPS na čelu se nalazio jedan od lidera studentskog pokreta, Mihailo Marković (potpredsednik i glavni ideolog), dok su nacionalističku opoziciju predvodili Vuk Drašković (SPO), Dragoljub Mićunović i Ljubomir Tadić (DS). Slična je situacija bila i u manje uticajnim političkim, ali i intelektualnim i medijskim krugovima u Beogradu devedesetih (N. Popov, M. Životić, M. Ekmečić, M. Bećković, M. Danojlić, Lj. Ristić, itd.). Zbog navedene političke i intelektualne hegemonije šezdesetosmaša (od kojih je nesumnjiva većina konvertirala u nacionaliste i protagoniste ratne politike) sprečavani su pokušaji racionalnog i kritičkog istraživanja, saznavanja i interpretacije navedenih istorijskih događaja. Čini se, prema dominantnoj kulturi sećanja na pedesetogodišnjicu junskih zbivanja, ni danas, 2018. nije se dogodio iskorak od romantizacije i retuširanja istorije