Stav

Svako toliko u medijima se pojave zabrinuto intonirani napisi o tome kako se u Hrvatskoj sklapa sve manje brakova. Kad tome dodamo jednako “alarmantno” povećanje stope razvoda i smanjenje stope nataliteta, čovjek bi pomislio da su (heteroseksualni) brak i ono što smatramo tradicionalnom obitelji doista na izdisaju. Iako je to daleko od realnosti (nažalost!), činjenica jest da se sve manje parova odlučuje na formalizaciju svog odnosa, što pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku; primjerice, u 2009. godini sklopljena su 22.382 braka, a u 2018. godini 19.921 brak. Brojka iz godine u godinu pada, a bit će zanimljivo vidjeti podatke najnovijeg popisa stanovništva, koji će pružiti i uvid u raširenost izvanbračnih zajednica.

Samo divlje patke znaju pravu istinu. Poruku je odaslala ispisivačica sama sebi. Da si poželi dobar dan umjesto svih onih koji su to zaboravili učiniti. Izašla je iz ledene kuće u topliji snijeg, ne bi li je lepet pačjih krila podsjetio na ruke majke. A uska traka rijeke – vode, što se samo prosmuca blizu obale, uspjevši se iskrasti od toka ispod leda, na kratkotrajnu nadu da je moguće pobijediti. I onda kad je sve izgubljeno

Goli otok je bio izrazito prljav i nehigijenski, prehrana je bila katastrofalna, zdravstvena zaštita minimalna, pa su zatvorenici rapidno gubili na težini. Spavali su poredani u boksovima, deke se nisu prale, svi su imali uši i stjenice pa su obolijevali od različitih bolesti

Komunisti su za 45 godina napravili toliko toga da naše razbojničke družine ni za gotovo 30 godina sve to nisu uspjele prodati i opljačkati

Teorije zavjera postaju jeftinim, jednostavnim (pa stoga i popularnim) oružjem masovnoga uništenja ozbiljne komunikacije

Zbog kritike vjerskih vođa u BiH dobivao sam najgore prijetnje pa sam ozbiljno razmišljao da snimim porno film gdje bi nacionalisti vodili ljubav do iznemoglosti.

Roditelji i javno mnenje su sablažnjeni i začuđeni nasiljem koje se „desilo” (pošto se kod nas sve nešto „dešava” – rat, sankcije, bombardovanje), pa tako nesnađeni i oni traže „glavu” i postavljaju pitanje odgovornosti. Možemo primetiti – zadivljujuća sabornost nastavnika, roditelja i zajednice. Ideal je skoro pa ostvaren, samo fali jedna sitnica kako bismo do konačne utopije dobacili, a ta „sitnica” su učenici.

Ništa mi u životu nije važnije od osjećaja neovisnosti. Gušim se svaki put kada pomislim na to da sam još uvijek pod krovom mojih roditelja. Tjeskoba me obavija jer nemam stalno zaposlenje. A time, naravno, nemam ni potpunu ekonomsku neovisnost.

Svi znamo šta je to Halloween/Noć vještica kada spomenemo taj naziv. Ali, sa druge strane, da li znamo zaista šta predstavlja, odakle su i dokle sežu njegovi korijeni? Šta uopšte znači Halloween za kvir zajednicu i zašto se u zadnje vrijeme sve više povezuje sa kvir kulturom? Na kocnu, zašto ga volimo obilježavati i zašto nam donosi takvu zabavu i radost?

Vučemo teški teg koji nas podsjeća da smo uvijek dobro, nismo umorne, porod nije bio bolan i sve se zaboravi, nismo imale postporođajnu depresiju, niti smo ikad u bilo kakvoj depresiji. Uvijek stižemo svugdje i na sve, i nemamo želju da samo ležimo i ne radimo ništa. Nemamo svoje želje, potrebe i prohtjeve, jer nikad nam ništa ne treba. Uvijek znamo sve da napravimo i uradimo i ne treba nam ničija pomoć – ni porodice, ni prijatelja, a profesionalna pogotovo. Bespogovorno odbijamo svaku vrstu pomoći iako nam treba

Naš Gilead moć ne demonstrira eksplicitnim zabranama i opresijom. On posredno osnažuje one koji zločin neće učiniti u ime države ili Boga, već „iz strasti“, „ljubomore“, zato što „im se može“, zato što se zna „gde je ženi mesto“. Naš Gilead će nas ponižavati preko tabloida koji prave ekskluzivni intervju sa silovateljem, sve pod krilaticom da je to za naše dobro

Činjenica da identitet upravlja našim životima, odnosno da je život podvrgnut identitetima, objašnjava zašto silovatelji nisu silovali samo iz seksualnog nagona, ili zašto nasilje ne cilja samo na smrt drugoga, nego na njegovo izvlašćivanje, njegovo preokretanje u stranca za samog sebe