Stav

Rijeka Crnojevića

Istoričar koji ne robuje činjenicama

Ne učite istoriju Crne Gore iz Antićevih knjiga

Čedomir Antić spada u red onih istoričara koji ne robuju činjenicama, o čemu rečito svjedoči njegova knjiga “Srpska istorija”. Antić kaže da se naziv Crna Gora prvi put u dokumentima pominje tokom prve polovine 15. vijeka, a i ime je dobila po jednom toponimu u Zeti “oblasti u granicama srpske despotovine”. Da ova konstatacija nema veze sa istinom, ne treba posebno elaborirati. I osnovci znaju da se naziv Crna Gora prvi put pominje još krajem 13. vijeka, da bi se tokom druge polovine 14. vijeka to ime ustalilo u mletačkim, dubrovačkim i kotorskim izvorima
Ngod 02 S

Sretna nam nova godina i nova borba

(Barem) devet razloga za nadu

Nekad se plaše, možda čak stvari nevelikih i nevažnih, ali kada trebaju stati pred kameru, izaći izvan svoje sigurne zone, izađu. Jer za njih ima izaći. I taj njihov izlazak u drugoj polovici ove godine, dok smo je lagano kao grudvu za Snješka, kotrljali kao njenom kraju, zaslužuje i fanfare, i vatromet. I prime termin na lokalnim TV kanalima.
Lenjin

Rusko istorijsko pamćenje

Zašto Putinu nije značajna Oktobarska revolucija

S obzirom na Majdansku građansku revoluciju koja ja imala podršku većine ukrajinske populacije, može se reći da Putinovom režimu nije puno u interesu da se slave revolucije. Boljševici i Lenjin su bili uglavnom finansirani „sa strane“, to jest od tadašnje njemačke vlade. Takav narativ i činjenica idu nasuprot političkoj komunikaciji koja se vrši od strane Putina i drugih političara kada se radi o suverenosti države i unutrašnjem integritetu
Hodanje

Ravnopravnost i kako je steći

Rodna distopija i utopija

Zapravo bi trebalo izaći iz distopije i ući u utopiju. U utopiji bojažljive dečake ne nazivaju seka-persama niti se onim slabijim govori da šutiraju, trče ili udaraju kao devojčice. Podneti nešto junački nije isto što i muški podneti. Žigolo ili jebivetar nema nimalo bolji status od kurve ili sponzoruše. Baba-devojka nije ništa gora od večitog mladoženje. „Bezdetna“ žena nema čega da se stidi, baš kao ni muškarac koji ne želi da postane otac
Mostarr3

Kako počinju priče: Ljudi, jedini pravi zavičaj

Drugačija slika Hellcegovine

Glavni štand pulskog sajma knjiga zvao se Hercegovina čita. Tamo je nas nekoliko krenulo s licima crvenim od stida, jer prije nas na svako mjesto na svijetu doprla je ona Hercegovina iz Haga. A mi smo ljudi s margine, nebitni i pomalo nesigurni u to da ikome možemo stvoriti drugačiju sliku vlastite Hellcegovine. Nekako smo stigli u Istru spuštenog pogleda, dok su u nama bješnjeli živčani slomovi zbog toga što smo tjedan prije polaska u Pulu bili primorani ponovno živjeti početak devedesetih godina, onih u kojima su neki ljudi presjekli naše živote na pola i učinili nas taocima njihovog zla
Happ 02 S

Na kraju jedne godine

Jesmo li ljudi ili turisti?

Danas, kad se svojski trudimo da nadvladamo i nadmašimo bližnjega nam u moći i bogatstvu, kad je uspješan svatko tko umije i uspije drugoga podrediti sebi gradeći neravnopravan odnos u kome jači gura slabijega sve bliže ponoru izgubljenog ljudskog dostojanstva, potrebne su i nove riječi za nova stanja. Kad bi netko ad hoc testirao posjetioce dobrotvornih priredaba i televizijske gledaoce koji telefonskim pozivom daruju neki novčić u dobrotvorne svrhe (a da prije toga nisu provjerili koji postotak njihovog priloga ide na račun organizatora, učesnika i telefonske kompanije) i upitao ih što znači riječ: empatija, procjenjujem da njih 80 posto ne bi dalo pravi odgovor. Za simpatiju i antipatiju bi svih 100 posto
Ratt 02 S

Ni prvi, ali ni posljednji opsjednuti grad

Sarajevo, svjetski rekord patnje

Upravo preživljavamo, ko je te sreće ili nesreće da je još živ, žalosni "jubilej" - 1000 dana zatočeništva građana i njihovog grada. To što smo odavna "prevalili" najduže svjetske blokade, ne znači da je s ovom našom gotovo. Nažalost, u ovom morbidnom postavljanju rekorda ne postoji svjetski sudija koji bi digao zastavicu s riječima: "Dosta!" Tako Sarajlije idu dalje, ne bi li posljednji preživjeli ipak ispričali svijetu koliko opsade, uopšte, mogu da traju
Titaa 01 S

Moji saputnici: Milan Andrić, reporter, dokumentarista, travar

Zašto je oklevetani novinar pisao Titu

Godinu dana prije odlaska u penziju. Milan Andrić napisao je tekst ''Sarajevo, svjetski rekord patnje'' povodom filma Šukrije Omerovića ''Suzana u podrumu'' i njenog dnevnika. Mlada medicinarka Suzana Rajić u svom dnevniku i ovo je zapisala: ''Izaći ću, ako Bog da, odavde. Udaću se za nekog Nijemca. Ma, nije važno za koga, samo da nije iz Jugoslavije i neka nije Srbin, Hrvat ili Musliman, Hoće li me iko gledati kao osobu koja nešto znači u ovom životu? U ratu smo svi mi brojke. Samo brojke''. A na kraju svog teksta Milan Andrić piše: ''Naših hiljadu dana zatočeništva protiče bez nade da će se pakao brzo završiti…''
Suvens 02 B

Granice na Balkanu nisu ni privremene ni provizorne

Rusko-srpske imperijalne pretenzije

Svim državama prema kojima je srpski nacionalizam u prošlosti pokazivao (i do danas pokazuje) pretenziju, smatrajući ih delovima imaginarne velikosrpske tvorevine, ne može biti ostavljeno da samostalno donose odluke koje se tiču važnih pitanja. Indikativno je da se navedeni opseg srpske pretenzije poklapa i sa ruskim poimanjem interesnih sfera na Balkanu
Hga 02 S

Srpsko-hrvatske haške muke

Mrzitelji dvaju naroda – ujedinite se!

Svaka se presuda počela doživljavati ili kao najveća pobjeda božje pravde, ili poput najpokvarenijeg sotonskog udarca ispod pojasa. U prvom slučaju, heroji bi se dočekivali na najvećim trgovima, s najvećim zastavama i najdomoljubnijim pjesmama, u drugom, proklinjala bi se svjetska konspirativna masonska elita koja se između jednog sastanka o sudbini svijeta i drugog, onako u pauzi za cigaretu, strašno okomljivala nad jednim cijelim nevinim narodom. Tekle su godine i s njima i presude, a situacija se nije mijenjala, ponekad je postajala čak i gora
Haški tribunal

Nakon Haškog tribunala

Krenimo putem gdje mržnje neće biti

Dva miliona ljudi se pojavilo pred sudom, pred licem pravde, pred licem žrtava. Samo najkrvoločnije vođe su završile po zatvorima. Sve je obavljeno za manje od tri godine! Ruanda, njena dva nekoć suprotstavljena naroda su krenuli put pomirenja i prosperiteta. Krenuli su graditi novo društvo, bolje, okrenuto dobru za sve
Stolac

Podsjećanje na generalove tvrdnje

Borio sam se kod Stoca, znam da Praljak laže

Hrvatska vojska bila je u BiH i tamo ratovala, i to je notorna činjenica. Slobodan Praljak i čete haaških advokata pokušavaju opovrgnuti tu notornu činjenicu već puno desetljeće, ali im to ne uspijeva jer čak ni preplaćeni diletanti u Haagu nisu tako glupi
Abrac 02 S

U susret Danu republike

Laž je da su se narodi bivše Jugoslavije mrzili

Tvrdnja da su se narodi Jugoslavije mrzili, laž je nad lažima. Ona je razorila živote tada, a i sada nastavlja svoj pakleni put, kad joj se dozvoli
Listii 01 B

Doživotna nesloboda

Mitovi o hladnim strancima i širokim slavenskim dušama

Jednom sam, prošle godine, neveseo sjedio pored jedne velike crkve u Zugu, u Švicarskoj, čekao autobus kojim bih došao do voza, pa onda na aerodrom u Zürich. Busa nije bilo. Pored mene je prolazio jedan džip, zaustavio se, suvozačeva vrata je otvorila žena i pitala da li trebam prevoz. Onda je rekla da je vidjela da sam u problemu i odvezla me na kolodvor. To su ti mitski “stranci” koji su navodno hladni, a naši ljudi biva topli sa otvorenim slavenskim dušama
Bolnica

Hipokrat na domobranski način

Lekar je lekaru vuk

Jedna od priča tipičnih za kaznenu politiku Lekarske komore Slovenije je ova koju sam čuo od hirurga koji je bio na rukovodećem položaju u Vojnoj bolnici u Ljubljani i koji je ostao privržen svom lekarskom pozivu tj. nije podlegao pritiscima politizacije: nakon proglašenja samostalnosti Republike Slovenije, zatražio je od Lekarske komore da mu izda licencu za rad. Uprkos tome što je formalno pravno njegova specijalizacije važila u novoj državi (kao i kod svih drugih), i uprkos svom hiruškom iskustvu od nekoliko decenija rada, i uprkos tome što je na visokoškolskim ustanovama predavao hirurgiju, bio je upućen od strane Lekarske komore Slovenije da ponovo polaže specijalistički ispit, verovatno kod svojih učenika. Naravno da na to nije mogao pristati