Stav

Andrej Nikolaidis

Projekat finansijsko-biološkog uništenja Petra Lukovića

Ironija i sarkazam, sirak tužni bez nigđe nikoga

Njena pjesma, koju je parodirao Petar Luković, što je Radmila Lazić naplatila kod suda, zove se „Očajni psalam“. Da, ta pjesma uistinu jeste očajna. Intonacija te pjesme prosto priziva, ne, zahtijeva podsmijeh. Naši pisci, dakako, vole o nevoljama naših državica i nacijica drviti u biblijskom tonu. Uzvišenost tona ne iskupljuje odabir teme. Naprotiv: sve čini još komičnijim. Svaki put kada koriste biblijski ton za svoje nacionalno-državotvorne jadikovke, naši pisci, doduše nesvjesno, parodiraju Bibliju. Tako da je Lukovićeva kažnjena pjesma, zapravo, parodija parodije
Hitler

Zašto je skoro čitava nacija podlegla Hitlerovim idejama?

Glupak govori u sloganima i parolama

Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak spoljašnji razvoj sile političkog ili verskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki socio-psihološki zakon. Moć jednih zavisi od gluposti drugih. Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na primer intelektualne, ne bivaju umanjene niti nestaju, već preovlađujući utisak koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost – oni, manje ili više nesvesno, odustaju od samostalnosti u situaciji u kojoj se nalaze
Aabrac 12 S

U ime naroda: Još jedan poraz bivšeg glavnog urednika e-novina

Peščanikova sudska pobeda nad Petrom Lukovićem

Sud je uzeo u obzir – piše u presudi na desetoj strani sitnog ćiriličnog teksta  - „intenzitet i jačinu bolova“ koju je radmilalazić pretrpela, te je sud našao „pravičnu novčanu nakandu“ od 50.000 dinara, sudske takse od 48.300 dinara, te zateznu kamatu od decembra 2016, mada sam presudu dobio tek danas (12. marta 2018), jer mi ista nije uručena niti sam znao za njeno postojanje...
Mizzoginija 01 B

Od prvog do osmog i nazad

Dnevnik izgubljenog dostojanstva

Atributi nisu bili ni pod grudnjakom, nisam ga tad nosila. Imala sam, dobro se sjećam, bratovu sivu majicu na sebi, toliko veću od mog broja da ne znam kako je Tarik P. ispod nje uočio atribute. Ali jeste. Jer ih je gledao i tražio. Jer se potrudio da ih nađe. Jer je to, mada je u tom trenutku bio dečko moje najbolje prijateljice, sasvim okej i razigrano i drugarski: objektivizirati tu blesavu Lamiju koja ima sise, a neće da ih pokaže. Zasad. Jer nije Tarik P. pitao zašto ih ne pokažeš, pitao je kad ćeš, jer je znao, valjda, da će doći trenutak kad ću ipak prepoznati da je Bog sise dao da se pokazuju razigranim partnerima naših drugarica ili bilo kome drugom. Kad nešto imaš, to i pokaži. Osim ako je to nešto svijest, ako je to nešto ljutnja, ako je to nešto protest.
Puttoo7

Ruskokolonaška dilema: Ili Tolstoj, Cvetajeva, Ahmatova, Mandeljštam, Brodski – ili Putin!

Ko voli rusku kulturu, mora mrzeti rusku državu

Sveobuhvatna istorija represije ruske države nad ruskom kulturom obuhvata silne tomove i tomove literature. Ali, ono što se može videti jasno kao na dlanu jeste da je najljući neprijatelj ruske kulture vazda bila ruska država, u svim svojim ovaploćenjima. Zato bi srpski ruskokolonaši morali da se odluče, jer se ne može istovremeno voleti i ruska kultura i ruska država, činjenice nedvosmisleno pokazuju da jedno isključuje drugo
Ilustra 05 S

Dan žena i čestitke fikusima: Ona da filuje, on da piše pesme

Šta pokloniti feministkinji za Osmi mart

Matija Bećković napisao je prigodnu novu pesmu, a Putin poslao čestitku „nežnim damama“; koncerti za žene na kojima zarađuju muškarci pune arene i savacentre, trči se po karanfile, jedna prodavnica nudi popust na Barbike; mediji su spekulisali o navodnoj netrpeljivosti i pasivno-agresivnom prepucavanju između Ane Brnabić i Zorane Mihajlović (jer, kako bi žene drugačije), dobili smo predloge za najbolji osmomartovski poklon po horoskopskom znaku, a kroz sve to se provuklo i par zaista bitnih informacija – žene i dalje zarađuju manje, trpe nasilje više, organizuju proteste i marševe
Iluza 02 S

Toksične patrijarhalne norme

Povlašćeni muškarci prolaze kroz grad

Trenutna kulturološka očekivanja, pravni sistem, te socijalni programi rade na tome da održe postojeću hijerarhiju koja muškarce postavlja na vrh. Posledica toga je da muškarci konstantno napreduju, postižu uspehe i imaju korist, a na štetu svih ostalih polova. To nazivamo muškom privilegijom. Jednu stvar u vezi sa ovom privilegijom uporno odbijamo da primetimo: ona povređuje sve, uključujući i vas. Pre svega zbog toga što, da biste dobili pristup ovoj privilegiji, morate da se potčinite toksičnoj patrijarhalnoj normi muževnosti.
Martt 01 S

Osmomartovska poslanica

Kad žene uspevaju, svi pobeđujemo

I dalje žene u maloj meri učestvuju u političkom životu i odlučivanju, malo je ekonomski nezavisnih žena; kao i deca, i žene su još uvek glavne žrtve trgovine ljudima, a patrijarhalni obrasci ponašanja i dalje čine većini samohranih majki život nepodnošljivim, opravdavaju nasilje nad ženama i uslovljavaju odnose u svakodnevnom životu; i dalje je malo direktorki i vlasnica, ali je zato mnogo menadžerki koje sada moraju da se izbore za pravo da ne dobiju otkaz ako zatrudne. Kad pogledate, dosta toga što je onomad potpisala Klara Cetkin i dalje je na dnevnom redu. Zato mislim, rano je odricati se Osmog marta, glupavo je odmahivati rukom na njega, a sprdati se s njim potpuno je idiotski
Comp 01 S

O pojmovima kao oružju

Jezik za, a ne protiv nas

Neki dan me sin, u nekom tinejdžer – omraženi roditelj-autoritet verbalnom okršaju pokušao uvrijediti govoreći mi da po cijele noći buljim u kompjuter. Nakon kraće tišine, čekajući da tenzija opadne i primiri se zatalasani okean, nasmijala sam se i rekla mu: Znaš, sine, moram da ti se autujem: mama ti je ovisnica o Netflixu. Zaigrao mu je osmijeh u kutu usana, krio ga je, dakako, bio bi izdajnički da ga je realizovao do kraja, a onda ozbiljnim glasom upitao: Šta moraš da mi se?!
Bebej1

Make Babies, Not War

Potomci nas kažnjavaju tako što odbijaju da se rode

Priraštaj stanovništva – tako otprilike kažu Maltus i Smit – uslovljen je količinom raspoloživih sredstava za život u jednoj zajednici. Maltus i Smit govore – u stvari džaba kreče – da priraštaj ne zavisi od volje za priraštajem i straha neke zajednice od nestajanja, nego od sila mnogo viših od srpskih „ministarstava sile“, a u Srbiji su sva takva, uključujući Ministarstvo kulture
tron

Kome zvone crkvena zvona: Kraljevska bajka bez kraljevstva

U Srbiji nema prestolja, ali ima prestolonasljednika

Ako takav svjetski registar postoji, u njemu je upisan Filip Karađorđević, rođen 1982. godine, sin jugoslavenskog princa Aleksandra II Karađorđevića i unuk jugoslavenskog kralja Petra II Karađorđevića, a od lanjskog oktobra u njega je upisana i jedna beogradska djevojka, slikarica, školovana u Parizu, imena Danica, koja se tada udala za princa i postala princeza (voli li grašak ili ne to samo ona zna). Iako je mlada bila u visokom stupnju trudnoće pri razmjeni bračnih zavjeta i prstenja, to nije smetalo patrijarhu Irineju da ih lično on vjenča. I u Srbiji to proglasiše prvim srpskim kraljevskim vjenčanjem poslije skoro stoljeća
Nara 02 S

Drugi drugog: Dan pedera

Igra nas je ponijela u nepredviđenim smjerovima

Ta Goranova šala tih kasnih osamdesetih, zapravo je prvi put da sam čula riječ peder. I da sam, tu i tamo, počela razmišljati o njenom značenju.
Glina

Spjevano u „zabranjenom gradiću“

Balada za Aleksandra Vučića

Puno je Srba u Hrvatskoj kojima je dobro. Nisu svi ludi pa da se nikad nisu opredijelili. A još su manje ludi da ne bi znali kako se dobro može živjeti na državnoj sisi, pa nek' je i mrskim kunama oblijepljena. Sve je umijeće u pravovremenom snalaženju. Pa ih eto u organizacijama, strankama, udruženjima građana, društvima, agencijama, eto ih na listama koje osiguravaju prihod, u državnim tijelima koja garantiraju plaću, od najvišeg do najnižeg nivoa, mijenjaju se boje, strane, ekipe, golovi, napada na mjesta na kojima zakon nalaže manjinsku zastupljenost
Smeće

Bez vode se gasi iskra života

Pogledaj rijeku Bosnu i svoju smrt, čovječe

Pogledaj ovu rijeku bez života, pogledaj i ti, čovječe iz Sarajeva, Visokog, Kaknja, Zenice, Maglaja, Doboja, Modriče i vidjećeš u toj prljavoj i zatrovanoj vodi ubicu, svog ubicu i ubicu svoje djece. Za sve ovo nikoga ne možeš kriviti, nego samo sebe. Jeste, moraš kriviti prije svega sebe, i nije za utjehu što oko tebe ima mnogo krivaca. Ili bolje rečeno: mi smo na svakom koraku na Balkanu, tu, da zagadimo životnu sredinu, pošto smo nacionalizmom i mržnjom već zagadili i sami sebe
moja dugina obitelj

Lomača za LGBT slikovnicu

Tko to tamo spaljuje?

Vjerujte u što god hoćete i spaljujte što god želite, ali imajte obraza barem djecu poštedjeti tih vaših stavova, barem njih pustite još malo izvan svih tih, za njih, gluposti, jer kako stvari stoje, imat će i više nego dovoljno vremena se s njima susresti kada budu malo stariji