Čovjek koji se davne 1943. godine uplašio Doboja, zatim igrom sudbine došao u ovaj grad da radi i stvara svoju briljantnu ljekarsku karijeru, otkrio je prvi pisani trag o postojanju Doboja, kako je pisalo u latinskom pismu iz Dubrovnika upućeno caru Sigismundu, napisanom prije 602 godine. I taj Doboj zavolio je kao i svoj Lovreć i ne sluteći da će jednog dana iz njega biti protjeran kao i iz svog rodnog sela
Nije samo tzv. nacionalistička Srbija ta koja pretvara sve crnogorsko u srpsko. Nema tu nikakve razlike između srpskih nacionalista i tzv. druge Srbije, ili građanske Srbije. Najsvježiji primjer je emisija televizije N1, „Savremeni srpski slikari XX veka“, u kojoj je svjetski poznati crnogorski slikar Miodrag Dado Đurić, naprasno postao „srpski slikar“
Ljepota nedjeljnjih gluvarenja po metropoli svijeta neumitno je odlepšala u prošlost. Samo rijetki bezbrižno se prepuštaju ljudskoj bujici što nosi i donosi. Uglavnom oni što staklastim pogledom isijavaju tajne stotina amsterdamskih coffee shopova u kojima gotovo niko ne poručuje kafu
Deklaracija nema ama baš nikakve veze s politikom i izborima koji se svako malo proglašavaju neophodnim u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, državama čiji stanovnici govore istim jezikom sa specifičnim podvarijantama koje su oduvek postojale i niko od njih nije pravio političko pitanje
Zgrada američke ambasade je već gorela, koliko se sećam, a i neki automobil pored je bio zapaljen. Sve je podsećalo na Badnje veče. Narod se oko buktinje skupio, šenluče, pevaju, slikaju se i piju. Neko je čak i dete na krkačama doneo ispred. Samo što se baloni, šećerna vuna i kikiriki nisu prodavali. A tu kod bele kuće, naroda svakojakog i raznolikog. Popovi sa ikonama, čiče, a i mladi s kokardama, klinci, kao i ja, u brzim patikama s crnim fantomkama, i poneki fotograf čisto da napravi uspomenu od svega ovoga. Svi se slikaju ispred ambasade kao u svatove da su došli. Tri prsta u vis, masnice ispod oka, Ratko, Radovan i Draža na majicama, zarđali zubi, to je bila slika i prilika ispred američke ambasade
Četiri mjeseca pošto su ustaše pobile 2.300 Srba u Drakuliću, Motikama, Šargovcu, nije bilo četničkog lidera i četničke jedinice u okolini Banjaluke koja nije imala potpisan sporazum sa banjalučkim ustašama i NDH
Odlučni ste u namjeri da iz Sjedinjenih Država deportujete što je više moguće izbjeglica i imigranata. Ono što vi namjeravate, Crna Gora je već učinila 1992. godine, kada je pohapsila i deportovala izbjeglice iz Bosne. I sam sam bosanski izbjeglica, ali to me ne sprječava da, kako bi se reklo, objektivno sagledam stvarnost. Mene nisu deportovali, i do danas sam budžetsko opterećenje za državu koja me je primila. Ne samo to: svojim javno iznešenim stavovima često sam uznemiravao domaćine, tako uzvrativši na njihovo gostoprimstvo
Bira li televizijska ekipa u nekom predgrađu ili varoši baš tu sredovječnu ženu sa napola odavno ofarbanom a napola izraslim sjedinama kose, koja ima vidljive po jedan zub u gornjoj i u donjoj čeljusti, na suprotnim stranama i različite veličine, da govori u glavnim dnevnim vijestima o tome gdje se nalazila i što je radila u trenutku kad je u trećoj kući od njene eksplodirala plinska boca?
Možda je od pitanja prava muslimanki da se pokrivaju burkama, hidžabima i inim odevnim detaljima karakterističnim za njihovu religiju još važnije pitanje njihove obaveze da se tako oblače, ako razumete na šta mislim. Naime, da li se baš sve muslimanske žene i devojke koje su pokrivene pokrivaju po svojoj slobodnoj volji i izboru, ili je makar nekima od njih to namenuto od strane određenih autoriteta – mahom muških
