Stav

Iluza 02 S

Toksične patrijarhalne norme

Povlašćeni muškarci prolaze kroz grad

Trenutna kulturološka očekivanja, pravni sistem, te socijalni programi rade na tome da održe postojeću hijerarhiju koja muškarce postavlja na vrh. Posledica toga je da muškarci konstantno napreduju, postižu uspehe i imaju korist, a na štetu svih ostalih polova. To nazivamo muškom privilegijom. Jednu stvar u vezi sa ovom privilegijom uporno odbijamo da primetimo: ona povređuje sve, uključujući i vas. Pre svega zbog toga što, da biste dobili pristup ovoj privilegiji, morate da se potčinite toksičnoj patrijarhalnoj normi muževnosti.
Martt 01 S

Osmomartovska poslanica

Kad žene uspevaju, svi pobeđujemo

I dalje žene u maloj meri učestvuju u političkom životu i odlučivanju, malo je ekonomski nezavisnih žena; kao i deca, i žene su još uvek glavne žrtve trgovine ljudima, a patrijarhalni obrasci ponašanja i dalje čine većini samohranih majki život nepodnošljivim, opravdavaju nasilje nad ženama i uslovljavaju odnose u svakodnevnom životu; i dalje je malo direktorki i vlasnica, ali je zato mnogo menadžerki koje sada moraju da se izbore za pravo da ne dobiju otkaz ako zatrudne. Kad pogledate, dosta toga što je onomad potpisala Klara Cetkin i dalje je na dnevnom redu. Zato mislim, rano je odricati se Osmog marta, glupavo je odmahivati rukom na njega, a sprdati se s njim potpuno je idiotski
Comp 01 S

O pojmovima kao oružju

Jezik za, a ne protiv nas

Neki dan me sin, u nekom tinejdžer – omraženi roditelj-autoritet verbalnom okršaju pokušao uvrijediti govoreći mi da po cijele noći buljim u kompjuter. Nakon kraće tišine, čekajući da tenzija opadne i primiri se zatalasani okean, nasmijala sam se i rekla mu: Znaš, sine, moram da ti se autujem: mama ti je ovisnica o Netflixu. Zaigrao mu je osmijeh u kutu usana, krio ga je, dakako, bio bi izdajnički da ga je realizovao do kraja, a onda ozbiljnim glasom upitao: Šta moraš da mi se?!
Bebej1

Make Babies, Not War

Potomci nas kažnjavaju tako što odbijaju da se rode

Priraštaj stanovništva – tako otprilike kažu Maltus i Smit – uslovljen je količinom raspoloživih sredstava za život u jednoj zajednici. Maltus i Smit govore – u stvari džaba kreče – da priraštaj ne zavisi od volje za priraštajem i straha neke zajednice od nestajanja, nego od sila mnogo viših od srpskih „ministarstava sile“, a u Srbiji su sva takva, uključujući Ministarstvo kulture
tron

Kome zvone crkvena zvona: Kraljevska bajka bez kraljevstva

U Srbiji nema prestolja, ali ima prestolonasljednika

Ako takav svjetski registar postoji, u njemu je upisan Filip Karađorđević, rođen 1982. godine, sin jugoslavenskog princa Aleksandra II Karađorđevića i unuk jugoslavenskog kralja Petra II Karađorđevića, a od lanjskog oktobra u njega je upisana i jedna beogradska djevojka, slikarica, školovana u Parizu, imena Danica, koja se tada udala za princa i postala princeza (voli li grašak ili ne to samo ona zna). Iako je mlada bila u visokom stupnju trudnoće pri razmjeni bračnih zavjeta i prstenja, to nije smetalo patrijarhu Irineju da ih lično on vjenča. I u Srbiji to proglasiše prvim srpskim kraljevskim vjenčanjem poslije skoro stoljeća
Nara 02 S

Drugi drugog: Dan pedera

Igra nas je ponijela u nepredviđenim smjerovima

Ta Goranova šala tih kasnih osamdesetih, zapravo je prvi put da sam čula riječ peder. I da sam, tu i tamo, počela razmišljati o njenom značenju.
Glina

Spjevano u „zabranjenom gradiću“

Balada za Aleksandra Vučića

Puno je Srba u Hrvatskoj kojima je dobro. Nisu svi ludi pa da se nikad nisu opredijelili. A još su manje ludi da ne bi znali kako se dobro može živjeti na državnoj sisi, pa nek' je i mrskim kunama oblijepljena. Sve je umijeće u pravovremenom snalaženju. Pa ih eto u organizacijama, strankama, udruženjima građana, društvima, agencijama, eto ih na listama koje osiguravaju prihod, u državnim tijelima koja garantiraju plaću, od najvišeg do najnižeg nivoa, mijenjaju se boje, strane, ekipe, golovi, napada na mjesta na kojima zakon nalaže manjinsku zastupljenost
Smeće

Bez vode se gasi iskra života

Pogledaj rijeku Bosnu i svoju smrt, čovječe

Pogledaj ovu rijeku bez života, pogledaj i ti, čovječe iz Sarajeva, Visokog, Kaknja, Zenice, Maglaja, Doboja, Modriče i vidjećeš u toj prljavoj i zatrovanoj vodi ubicu, svog ubicu i ubicu svoje djece. Za sve ovo nikoga ne možeš kriviti, nego samo sebe. Jeste, moraš kriviti prije svega sebe, i nije za utjehu što oko tebe ima mnogo krivaca. Ili bolje rečeno: mi smo na svakom koraku na Balkanu, tu, da zagadimo životnu sredinu, pošto smo nacionalizmom i mržnjom već zagadili i sami sebe
moja dugina obitelj

Lomača za LGBT slikovnicu

Tko to tamo spaljuje?

Vjerujte u što god hoćete i spaljujte što god želite, ali imajte obraza barem djecu poštedjeti tih vaših stavova, barem njih pustite još malo izvan svih tih, za njih, gluposti, jer kako stvari stoje, imat će i više nego dovoljno vremena se s njima susresti kada budu malo stariji
Aagoo2

U potrazi za sugovornikom

Zašto riječ „bog“ pišem malim slovom

Nitko ne želi razgovarati o tome zašto se, naprimjer, krstio sa četrdeset, pedeset godina, kakva se potreba za tim činom ukazala i što mu je on donio. Možda nezaposlenom posao, bolesnom ozdravljenje, slijepom vid, nemoćnom snagu, možda su nestale metastaze, izrastao amputirani ud ili je po volji božjoj rođeno dijete
Act 01 S

Filmovi Džošue Openhajmera: Pogled iz Srbije

Zašto se stidite genocida?

Prava je šteta što su naši domaći krvnici bliži Himlerovoj nego indonežanskoj poetici. Ostali smo uskraćeni za brojne istinite herojske priče poput ovih koje se mogu videti i čuti u jezivo briljantnim filmovima Džošue Openhajmera, koji je očigledno dobro naučio zanat od svog mentora Dušana Makavejeva. Zaista ne priliči srpskim (a ni hrvatskim ili nekim drugim) herojima da se toliko snebivaju. Dok su klali, spaljivali, pljačkali, silovali, proterivali i mučili ljude po logorima nisu se snebivali ni za trenutak, a sad ni reč da prozbore o svojim ratnim iskustvima
Koča Popović

Sila i beda nemačkog vojnika

Do poslednje kapi benzina, krvi, ulja

Naš narod, našu vojsku, našu borbu, naš nesavladivi duh - Nemac ne poznaje i ne razume. U njegovoj glavi nema uopšte mere za veličinu naših podviga. On ne zna kako da se probije ni u našu dušu, ni u naš uvek pomični raspored. On godinama, neumorno, zadrto, svaki put poslednji put, baca letke kojim poziva partizane da se vrate kući, ako neće da budu konačno, munjevito uništeni. On ih uporno poziva da se vrate na domaće ognjište, koje opisuje kao raj; a ti ljudi su u šume, koje on opisuje kao pakao, otišli dobrovoljno, svojevoljno, svesno — zato baš što nisu više mogli da podnesu pakao domaćeg ognjišta pod fašističkom okupacijom. On uverava partizane da ih politički komesari mitraljezima gone u borbu. Narode kojima je pred očima sve oduzeo, od slobode do hleba, on ubeđuje da im ie doneo blagostanje. Taocima koje vodi na vešanje tumači da ih spasava od boljševičkog terora
aušvic

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta

Sretan Vam dan zaborava!

Ujedinjeni narodi su 27. siječnja proglasili Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta. U sjećanje na žrtve stravičnog nacističkog zločina i s namjerom da se o njemu educiraju novije generacije, u pristojno uređenim državama se vodi računa da se taj dan dostojno obilježi. No ne i u državama u kojima dijelom vladaju političari koji, unatoč navodnom zdravom razumu, danas favoriziraju fašiste, naciste i njihove saveznike, te negiraju vlastitu časnu antifašističku povijest. Naš suradnik, povjesničar Diego Han, prije dvije godine je napisao tekst (Ne)obilježavanje Holokausta: Sretan vam Dan zaborava! u vezi (ne)obilježavanja Dana sjećanja na Holokaust. Javio nam se ponovno s drugim dijelom, ‘s obzirom da se stvari nisu baš promijenile’, kako smatra…
Aa 33 S

Erotski, ravnogorski razgovori o Čiči od bronze  

Spomenik Draži na večnoj straži

Nedavno se na sajtu NSFM koji uređuje Đorđe Vukadinović pojavio senzualni tekst izvesnog Igora Ivanovića o duhovnoj potrebi Srbalja da u glavnom gradu dobiju Čičin monument u dragom metalu. Nismo odoleli. Odmah smo započeli samodiskusiju sa elementima samokritike…
Bracca16

Akcija naših čitalaca: Donacije i podrška za XXZ

Vreme obnove i izgradnje

Da predupredimo nevolju: vreme je da još jednom apelujem na čitaoce, naročito na one koji nam do sad nisu pomagali, da doniraju XXZ magazin čije tekstove slobodno čitaju; po svom nahođenju, sumom po želji; da li će to biti deo mesečne ili godišnje pretplate, svejedno je; važno je da obezbedimo sebi bar neku budućnost i sigurnost koja je još krhka, a to upravo zavisi od vas – od ljudi koji nas prate i koji žele da opstanemo ovakvi kakvi jesmo