Stav

Istina, Vedrana Rudan nije jedini primjer ateističkog talibana na našem govornom području, uvjerenog da činjenicom da nije vjernik automatski treba da postane barbar koji nema veze s ljudskom civilizacijom i koga se najveličanstveniji spomenici ljudskog stvaralaštva, utemeljeni između ostalog i na monoteističkim religijama, jednostavno ne tiču i od kojih uvijek ima nešto preče. Također, ona nije jedini primjer prostaka ponosnog na vlastitu ignoranciju kojemu sijanje mržnje prema određenim skupinama, utemeljeno na idiotskim generalizacijama, postaje kruh svagdašnji

Ako Beograd nisu Petar Luković i E-novine, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Žene u crnom, Čedomir Jovanović i LDP, Marčelo..., zašto bi Sarajevo bilo posmatrano kao zbir onog najboljeg u njemu, uz istovremeno ignorisanje najgoreg?

Kad bi bilo općeljudske pameti u političara Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije (abedeom), proglasili bi Dan žalosti u „svojim“ državama. Da onda lakše i sa manjim opterećenjem njima tobože vladaju. Onima u tim državama koji danas ne žale za Alminom, Lejlom, Merimom i Minom… samo se takvima može vladati

Bosanci? Ima li tih ljudi u Bosni? Po aktuelnoj politici trovjerskih stranaka i vođa – nema. Kako to: u državi Bosni nema Bosanaca?! Lijepo, nema. Sada postoje samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati i ostali, koje ionako niko ne benda. Vlastodršci u sva tri naroda dobijaju žgaravicu i napade bijesa kada neko spomene da hoće da bude Bosanac u svojoj državi Bosni

U onom krupnom i važnom – a to je ono što ostaje iza nas, ako ikada i ikako smemo biti tako pretenciozni da pomislimo da nešto iza nas ostaje – Petar je Luković svih onih (a i ovih) Strašnih Godina bio nepogrešivo na Boljoj Strani. Ne, ta se strana ne iskazuje ni etnički ni geografski; ali, da, u izvesnim situacijama i na određeno vreme, može se do neke mere iskazivati i tako. Recimo, kada Sarajevo gori, kada ga vezanog šutiraju, moralo bi se biti hulja i cinik pa izigravati "neutralnost" – koja nije drugo nego sekundiranje zločinu – ili glumatati da si nekako iznad situacije. Luković to nije činio, naprotiv: urlao je koliko ga grlo nosi. Urlik nije uvek suptilan, je li, poneka Lepa Duša može od njega i da se zanesvesti, ali dok gori, urlati se mora

Ko bi fašisti Kneževiću mogao ( i šta?) reći, kada koncept „Crne Gore bez podjela“ podrazumijeva pomirenje sa fašistima na vrijednostima fašista, podrazumijeva da se javno ne govori ništa što bi moglo iritirati fašiste, partnere u izgradnji crnogorske demokratije, pa onda pomiritelji u svojoj inferiornosti i poniznosti idu tako daleko da i Skenderbega upisuju u Srbe?

Svi ti austrijski primitivci jednostavno ne mogu shvatiti što im desetljećima ustrajno tumačimo mi Hrvati, jedno slavno pleme i jedna čudesna kultura čije je najpoznatije postignuće, najbolje čime smo zadužili ljudski rod, komad šarene krpe oko muškog vrata. Mora vas uhvatiti malodušnost kad tako nešto vidite. Prosto vam dođe da sjednete na zemlju i gorko zaplačete kakvim smo neškolovanim benama okruženi

Budući da je Obradović preuzeo komandu nad takozvanom Drugom Srbijom, situacija je sada ovakva: Prva Srbija četnici, Druga Srbija ljotićevci. Druga Srbija će sada, prije nego što otjera Vučića, morati otjerati Obradovića. Do tada, kako je juče primijetio moj prijatelj, obračun Vučića i Obradovića budi znatiželju i emocije koliko i derbi indijske kriket lige

U masakru u dve džamije na Novom Zelandu, Brenton Tarant je ubio pedesetoro ljudi. Istraga je pokazala da je rasista bio nadahnut i zločinačkom politikom srpskog nacionalizma prema Bošnjacima. Tokom najmonstruoznijeg terorističkog čina u istoriji Novog Zelanda, slušao je pesmu koja veliča Radovana Karadžića. Trebalo bi se podsetiti da je i Andres Brejvik, terorista koji je 2011. ubio sedamdeset sedmoro civila, takođe, bio nadahnut srpskim zločinima prema Muslimanima u BiH. Obojica masovnih ubica su bili snažno zatrovani antimuslimanskom mržnjom

Možda najznačajnija stvar koju sam naučio od Kiša jeste osjećaj odgovornosti prema vremenu i društvu u kojem živim. Njegova etičnost, i moralna nepotkupljivost. Sve drugo mi je bilo manje bitno. Stil, ideje, metafore, fabule, to su samo šare na koricama zamišljene enciklopedije raspadanja, koju nikad nećemo dovršiti. Kao boje rijeke Une kojih ima na desetine, a one se dalje granaju u stotine nijansi. Kao boje u zelenoj kugli gdje će stati cijeli jedan iščezli svijet.

Jasno je da su pokušaji da se opstruiraju i zaustave pregovori sa Kosovom u središtu političkog delovanja antievropskog i antizapadnog SzS-a. Ogromna pokrenuta energija građanskih protesta se sada pokušava preuzeti i silom usmeravati ka desnici. Od protesta zbog kršenja ljudskih prava, ugrožavanja medijskih sloboda, korupcije i destrukcije institucija – nezadovoljstvo se pokušava usmeriti na „izdaju“ i „predaju“ Kosova kao ključni Vučićev crimen. Zaokret udesno, odnosno, pokazivanje pravog lica Đilasove koalicije ograničiće masovnost i snagu protesta u Srbiji

Da sutra nekome padne na pamet da organizuje misu za Adolfa Hitlera, da li bi važilo isto obrazloženje? Da molitva za mrtve nije zakonom zabranjena? Da se molitvom za Hitlera „ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti”?

Motivacijsko govorništvo legitimira se na vlastitom primjeru uspjeha i postignuća: ako sam mogao ja, možete i vi! Stvar je u stanju duha: ako otkočite ono što sam otkočio ja u sebi – i vi ćete tako kao ja! Što, svi ćemo ti biti kolege motivacijski govornici? Hoće li uopće ostati, ako seminar uspije, itko sa strane onih koji vape biti motivirani (do zadnjeg novčića) – i što ćemo onda svi skupa i neće li baš uspjeh stvari poništiti uspjeh stvari?

Tu će, sred tiranije ljudske bezobzirnosti i bestiđa pred kojima je Bog svojim armijama naredio predaju i povlačenje, živjeti tvoje dijete, misliš. U zemlji u kojoj kradu sve, od vode do izbora. U zemlji u kojoj svako krade od svakoga, u kojoj biti pristojan znači biti jagnje koje krvari. Ovdje se na fino građansko vaspitanje baca hiljade razjapljenih čeljusti. Odgojićeš je onako kako su odgojili tebe: da ovdje bude stranac, bez šanse, čak ni volje, da postane dio čopora. Učićeš je moralu srednje klase, učićeš je vrijednostima prošlog vremena i svijeta koji više ne postoji. Guraće je, gaziti i gristi, zato što ćeš je naučiti da je bolje biti plijen nego zvijer

Ako EU uspije da u budućnosti riješi više problema onda njen „eksperimentalni recept“ može da se kopira i transformira na globalnom nivou jer to bi značilo zbližavanje većeg broja ljudi kao i promociju mira, prosperiteta i napretka za cijeli svijet