Stav

Alkoholičare obično optužuju da su loši za familiju, da misle samo na sebe. Ovakav vid alkoholizma bio bi društveno prihvatljiv, čak uzorit, čak martirski. Umjesto da piješ i sve raskućiš, ovako bi pio a sticao. Ljudi, obično, što više piju, prije ostanu bez imetka. Znate ono: „popio si tri livade, crni Milorade“. Ovako bi, što više piješ, više sticao. Pa i ako čovjek pritom popije stan na, recimo, Alipašinom, opet je dobro prošao: djecu bi iz sarajevskog predgrađa poveo u Evropsku uniju, da umjesto betona gledaju more

Stanje neobjavljenog rata sa svim postjugoslovenskim susedima (i Albanijom) je postalo konstanta. Besprimerni izlivi mržnje i gebelsovske propagande prema susedima u režimskim medijima prevazilazili su po vulgarnosti čak i Miloševićevu propagandu iz 90-ih godina. Ciklično se u izlivima mržnje menja samo objekat. Jedan po jedan sused dolazi na red, izazivaju se konstantne krize, da bi se one “mudrom politikom” vođe rešavale, uz tragikomični narativ o brizi za nacionalne interese i zaštitu srpskog naroda u regionu

Uvek je opasno reprodukovanje konzervativne svesti, utoliko više ako se to radi na nivou univerziteta. Prema tome, važnije od svakog konkretnog rezultata je osposobljavanje ljudi za samostalno mišljenje. To je osnov svake druge samostalnosti i svake slobode uopšte. Mi sebe smatramo idejno vrlo samostalnim a, u stvari, još smo u velikoj meri dvostruko sputani – nacionalnom isključivošću i šematizmom ranog socijalizma.

Sve je na svijetu Ivi Todorić, na krstarenju što ga je organizirala njezina životna trenerica, postalo nekako jasno, razumno i skladno. Smisao života koji je dobila bio je prvorazredan. Smisao života s pet zvjezdica. S punom opremom. Platila ga je, istina, mnogo, šesnaest tisuća kuna tjedno, po prilici četiri mjesečne plaće njezinih nekadašnjih zaposlenika u samoposluživanjima, ali vrijedio je svakog novčića. Pa vjerojatno i ne može drukčije, razmišljala je. U raj puštaju samo s Guccijevom torbom. Bog, tko god On bio, ustvari mrzi siromašne

Moje drugo pitanje upućeno je ne znam kome i glasi: Po kakvoj političkoj dijalektici, po kojoj leksičkoj, terminološkoj, to jest lingvističkoj, naime semantičkoj, upravo semiološkoj logici moje izjašnjavanje za jugoslovenstvo, dakle za pripadništvo jugoslovenskoj zajednici, jugoslovenskom narodu, može i sme da bude klasirano u kategoriju, odnosno bačeno u koš neopredeljenih, kad je ono baš, po definiciji, nepobitno izraz jednog OPREDELJENJA?

U nekim pristojnijim i pametnijim zemljama Vukovar bi za ljetnih mjeseci bio pun poput Splita u doba Ultre. Sređen i pitom ravničarski grad uz Dunav što ljeti lijeno teče otkrivajući niskim vodostajem pješčane sprudove idealne za kupanje, zapravo djeluje kao ultimativna turistička adresa za hrvatske građane, backpackere i turiste svih fela kojima se inače zavrti u glavi na jadranske sezonske cijene

Bez glasačkih odbora, listića i kutija, bez Branka Hrvatina i Državnog izbornog povjerenstva, jednostavno uputiti građane da otvore aplikaciju i jave se u određenu uru. Oni što bi strelovito, među prvima kliknuli, ugrabili bi najbolja mjesta predsjednika države, Vlade i Sabora, zatim bi se popunjavale zastupničke i ministarske funkcije, Ustavni i Vrhovni sud, zatim imenovali državni tajnici, šefovi državnih agencija, župani, gradonačelnici, načelnici općina, članovi uprava i nadzornih odbora javnih i državnih poduzeća, bolnica, sveučilišta

Ovih dana jedan mi je sasvim obeshrabreni urednik rekao da se inzistira na potpisivanju ukradenih članaka jer se tako „stvaraju novinarska imena“. Upravo nevjerojatna logika. Krađom se, dakle, stvaraju budući „veliki novinari“. Ako netko krade 10 ili 20 godina, po toj će logici postati „novinarska legenda“

Uvjeren sam da Feliks Pašić, onaj davni Adonis, bog ljepote, žita, smrti i ponovnog rađanja, na nebeskim visinama i dalje druguje sa svojom boginjom Talijom i priča joj kako je na njega pao mlaz svjetlosti sa neba da svoj zemaljski život posveti pozorištu i glumcima, običnim ljudima i kako se prisjeća one svoje prve predstave ''Nezaboravna Emina'' u Tesliću

Takvo je vrijeme došlo da mali čovjek sebi naprosto ne može priuštiti teške bolesti. Leukemija, moždani udar, srčani udar, djelomično nepropusna arterija, kronično zatajenje bubrega, multipla skleroza, gubitak udova, Alzheimerova i Parkinsova bolest samo su za finiji svijet. Jedino buržuji danas leže dulje u bolnicama

Iz Bosne i Hercegovine je od 2013. do 2017, na rad i život u inostranstvo otišlo preko 150 000 građana. Samo u Njemačkoj ih je više od 180 000 – 28 500 više nego prije sedam godina. To je pravi rezultat ekonomske i svake druge politike naših političko-ekonomskih elita

Predstavnici aktuelnog režima u Beogradu najveći problem imaju sa istorijskom hronologijom. Za Ivicu Dačića promenu granica na Balkanu je ničim izazvan uradio Zapad, priznavanjem nezavisnosti Republike Kosovo 2008. godine. “Zaboravlja” nosač torbe Marije Zaharove da je, prema odredbama svih jugoslovenskih ustava i tumačeći dosledno suštinske karakteristike jugoslovenskog federalizma, Badinterova komisija 1991. odredila da su republičke granice državne (tako su definisane i u jugoslovenskim ustavima) i da se Jugoslavija može “razdružiti” ne dirajući u međurepubličke granice. Republike su bile federalne države u okviru federativne Jugoslavije. Dačićev šef i uzor, međunarodno optuženi ratni zločinac, Slobodan Milošević, odbio je tada da potpiše završni dokument Haške konferencije (1991), čime je de iure srušio jugoslovenske granice

Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno

Stvar je u tome da nas Hrvate, jebi ga, nitko ne voli. Još nas otprije ne mogu u štampu vidjeti, a otkad smo uzeli i srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svi su se okrenuli protiv nas. Angela Merkel se probudi u dva u noći, pa se prevrće do četiri i onda napokon nazove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i uzrujano mu reče: “Ma, slušaj, oni Hrvati...”, a ovaj je zaustavi: “Nemoj, znam šta ćeš mi reć, i meni su se popeli na kurac kako su bistri, talentirani, marljivi i u svemu drugome sto puta bolji od nas”

Crna Gora i Bosna i Hercegovina ostaju jezgra velikosrpskog projekta koji se posle poraza devedesetih i zbunjenosti posle 2000. sada potpuno reafirmisao, spreman da svoj “magnum crimen“ ponovi. Srpski nacionalizam nikada neće pristati na ravnopravnost u državama čije teritorije smatra “svojim“. Ako vlast i popusti, tu je opozicija da nastavi i pojača. Ako se i opozicija uspava, tu je provincijalna i do fanatizma zagrižena intelektualna elita kao “ čuvar vatre“