Stav

Vratili smo se posle nekoliko dana. Kasno jesenje nebo pretilo je kišom. Umorni, pošli smo da potražimo smeštaj. Ali umesto sela zatekosmo garišta. Ovde-onde duž sokaka, po strani, pokraj izvaljenih ograda, stajalo je nekoliko preživelih. Gledali su nas nemi, sa izrazom skoro preživelog teškog straha

Todor Vujasinović je umro u Beogradu 1988. godine i sahranjen u Aleji velikana. U Doboju je po dolasku nacionalista na vlast nekoliko godina bio zaboravljen; izbrisana je ulica sa njegovim imenom. Ipak, zalaganjem nekolicine učesnika NOR-a, Doboj sada čuva uspomenu na čovjeka koji je mnogo doprinio njegovom razvoju. U Parku narodnih heroja postavljena je bista Todora Vujasinovića

Ne mogu više da polemišem s fantomima Pravosuđa i duševnim bolovima nebrojenih tužilaca. Sebi sam već naneo dovoljno štete; razboleo se, nisam radio mesecima, imao čak i hiruršku operaciju, ako već moram da pominjem bolove; razumećete moju nervozu svaki put kad pročitam sintagmu „slobodni mediji“, jer ovo što se dogodilo meni i e-novinama nije predmet diskusije, protesta ili uznemiravanja javnosti. O slučaju „Luković“ ne pišu ni UNS ni NUNS, ni vlast, ni opozicija. O meni brinu samo Sudovi i njihovi izvršioci: Viši sud, Niži sud, Apelacioni sud, fali samo Vrhovni sud

Bajka o ljubavi Muhameda Kopića prema Jugoslaviji prekinuta je već početkom rata u Bosni i Hercegovini. Bio je protjeran iz svog Teslića, a, kako kaže, nisu ga protjerali domaći Srbi, nego neki neznanci koje do tada nikada nije vidio. Stigao je u Njemačku, u Minhen

Profesor Mirko Skakić je napisao magistarski rad o književnom djelu Meše Selimovića i bio čest gost u njegovom domu u Sarajevu i Beogradu i objavio pet knjiga o piscu romana ''Derviš i smrt'' i ''Tvrđava''. Nekoliko puta posjetili smo i Novaka Simića u Zagrebu o kome je teslićki, dobojski, tuzlanski, osječki i banjalučki profesor napisao tri knjige. Svojim esejima ovaj istrajni i svuda uvažavani književni istoričar i kritičar približio je poeziju Desanke Maksimović, romane Meše Selimovića i prozu Novaka Simića brojnim studentima i čitaocima i učinio da ova neprolazna djela uzvišenog duha i na taj način uđu u naše duše gdje će i zauvijek ostati

Drugi mogući put da se dostigne izvikani progres jeste korišćenje valjanog poligona, u ovom slučaju „Polja“, da se interpretativnoj zajednici što potpunije predstavi autor čija svetska recepcija spada u najučestalija i najpodsticajnija pitanja dvadesetprvovekovnog književnog stvaralaštva. Tako se 504. broj novosadskog književnog časopisa bavi isključivo čileanskim piscem Robertom Bolanjom (1953–2003), autorom što, smenjujući sasvim različite književne modele na ekonomičan način a sliveno s okolnim tekstom, gradi sasvim nov književni model

Igraju li to jabuke igru čovjeka i nečovjeka? Dok jednom od njih, čovjeku ili nečovjeku, slatki sok jabuke cijeli dan curi niz bradu – neka istrunu, moje su, onom drugom, samo dva dvorišta udaljenom, suši se slina od pogleda na jabuke koje padaju li, padaju

Kikindski slučaj izliva ksenofobičnog ludila, izazvanog apsolutnom dezinformacijom, ukazuje na to da je reč o ozbiljnoj dijagnozi koja nije karakteristična samo za Kikindu, naprotiv. Prenosimo kako su u dva napisa o ovom problemu izveštavale i kako ga analizirale Kikindske

Kao i uvijek na susretu veterana, kojeg organizuje CNA, vidio sam stare, poznate i drage face, i nova lica. Doboj je bio čist i infrastrukturno sređen. Na širokom, dugim ulicama bila je ljetna vreva, djelovalo je kao da rata tu nikada nije ni bilo. Onda smo imali cjelodnevno putovanje po ratištima i mjestima stradanja, gdje su ratovale tri vojske, i stradavali pripadnici tri naroda

Mnogo je lakše moralizirati o lošim uzorima i ispraznosti utegnutih tijela naspram prepunih srca i umova, nego se uhvatiti u koštac sa složenošću reprezentacije ženskog tijela unutar patrijarhalnog sustava u cjelini. Teško je navigirati mutnim vodama sustava koji kod žena iznad svega vrednuje fizičku i seksualnu privlačnost, strogo i precizno propisujući parametre poželjnosti, a istovremeno omalovažava i ponižava žene koje vlastitu seksualnost odlučuju koristiti u profesionalne svrhe ili je u javnosti prezentirati na načine koji se smatraju kršenjem tradicionalnih normi

Nećemo, naravno, uvoditi nikakvu zvaničnu pretplatu; svi će čitaoci moći da pristupe svakom tekstu u celini i celosti. Ali, apel da donirate naš portal – stoji. Možete to zvati donacijom ili dobrovoljnom pretplatom, ali nam je vaša pomoć neophodna kako bismo nastavili da i dalje radimo seriozne, velike tekstove i feljtone, značajne za čitav region

Imaće novopostavljena premijerka u Crkvi svog najmoćnijeg protivnika. Neće njene glavešine nikada pristati na takvo „bogohuljenje“. Držim da će pokrovitelji pedofilije u osveštanim vladičanskim domovima obogatiti svoje molitve i filipike po hramovima novom metom, paradigmom pogubnog uticaja zapada na zdravu, svetosavsku omladinu, koja svoju čistotu pred Bogom ne dokazuje kupanjem i kulturom, kako je to vladika Nikolaj teološki utemeljio. Bojim se da će to biti jedini ozbiljni protivnik vlade Ane Brnabić

Danas je Dan antifašističke borbe, praznik u Hrvatskoj, odabran kao takav u znak sjećanja na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovica kod Siska, 1941. godine

Odrastati u jednom ratničkom društvu prožetom tugom koju gaje pobjednici, jer za pobjedu su nužne velike žrtve, nije bio nimalo lak zadatak. Zato sam se okrenuo prirodi. Društvo me nikad nije previše zanimalo. Iako smo u školi imali predmet Poznavanje prirode i društva. Ne sjećam se šta se izučavalo u udžbenicima tog predmeta. Htio sam upoznati prirodu. Ona me stalno zvala k sebi

Teško iznervirana što je odvratni Vučić za premijerku predložio Anu B, kad je imao priliku da izabere Vesnu P, koja jedva čeka da se vrati na televizijske ekrane (“Stalno su me pozivali u tv duele”), borkinja za Vukadinovićeva prava rešila je da krene od master-zločinca, od Tita, preko Vučića, pa do nesrećnice Ane