Stav

Doboj

Moji saputnici: Feliks Pašić, novinar, pozorišni kritičar, publicista

Nezaboravna Emina i božanstveni Adonis

Uvjeren sam da Feliks Pašić, onaj davni Adonis, bog ljepote, žita, smrti i ponovnog rađanja, na nebeskim visinama i dalje druguje sa svojom boginjom Talijom i priča joj kako je na njega pao mlaz svjetlosti sa neba da svoj zemaljski život posveti pozorištu i glumcima, običnim ljudima i kako se prisjeća one svoje prve predstave ''Nezaboravna Emina'' u Tesliću
Bolnic 01 S

Nisam onkolog, ali mogu pogledati

Otkud sirotinji pravo da oboljeva od raka?

Takvo je vrijeme došlo da mali čovjek sebi naprosto ne može priuštiti teške bolesti. Leukemija, moždani udar, srčani udar, djelomično nepropusna arterija, kronično zatajenje bubrega, multipla skleroza, gubitak udova, Alzheimerova i Parkinsova bolest samo su za finiji svijet. Jedino buržuji danas leže dulje u bolnicama
Izbeglice

Snovi su nam isti - sirotinjski

Naši elitni i njihovi nepoželjni migranti

Iz Bosne i Hercegovine je od 2013. do 2017, na rad i život u inostranstvo otišlo preko 150 000 građana. Samo u Njemačkoj ih je više od 180 000 – 28 500 više nego prije sedam godina. To je pravi rezultat ekonomske i svake druge politike naših političko-ekonomskih elita
Puttoo 04 B

Mirno spavaj, Evropo

Srbija pod suknjom Marije Zaharove

Predstavnici aktuelnog režima u Beogradu najveći problem imaju sa istorijskom hronologijom. Za Ivicu Dačića promenu granica na Balkanu je ničim izazvan uradio Zapad, priznavanjem nezavisnosti Republike Kosovo 2008. godine. “Zaboravlja” nosač torbe Marije Zaharove da je, prema odredbama svih jugoslovenskih ustava i tumačeći dosledno suštinske karakteristike jugoslovenskog federalizma, Badinterova komisija 1991. odredila da su republičke granice državne (tako su definisane i u jugoslovenskim ustavima) i da se Jugoslavija može “razdružiti” ne dirajući u međurepubličke granice. Republike su bile federalne države u okviru federativne Jugoslavije. Dačićev šef i uzor, međunarodno optuženi ratni zločinac, Slobodan Milošević, odbio je tada da potpiše završni dokument Haške konferencije (1991), čime je de iure srušio jugoslovenske granice
Tjentište

Blagoslov ubijanju bolje prošlosti: Bespravna gradnja crkve na Tjentištu

Sve su svoje patrijarhe, kardinale i reise naši građani zaslužili

Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno
Gbrak 05 S

Potpuna inverzija vrijednosti

Zašto nas Hrvate nitko ne voli

Stvar je u tome da nas Hrvate, jebi ga, nitko ne voli. Još nas otprije ne mogu u štampu vidjeti, a otkad smo uzeli i srebrnu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu, svi su se okrenuli protiv nas. Angela Merkel se probudi u dva u noći, pa se prevrće do četiri i onda napokon nazove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i uzrujano mu reče: “Ma, slušaj, oni Hrvati...”, a ovaj je zaustavi: “Nemoj, znam šta ćeš mi reć, i meni su se popeli na kurac kako su bistri, talentirani, marljivi i u svemu drugome sto puta bolji od nas”
Kampanj 05 S

Kako zaštititi vaskoliko, uvek ugroženo srpstvo

Šešeljeva škola političke i nacionalne ideologije

Crna Gora i Bosna i Hercegovina ostaju jezgra velikosrpskog projekta koji se posle poraza devedesetih i zbunjenosti posle 2000. sada potpuno reafirmisao, spreman da svoj “magnum crimen“ ponovi. Srpski nacionalizam nikada neće pristati na ravnopravnost u državama čije teritorije smatra “svojim“. Ako vlast i popusti, tu je opozicija da nastavi i pojača. Ako se i opozicija uspava, tu je provincijalna i do fanatizma zagrižena intelektualna elita kao “ čuvar vatre“
Bukk 05 S

Kad te nadživi baterija mobitela

Smrt u doba Facebooka

Jezivo je umrijeti u vrijeme facebooka. Svi o tome imaju mišljenje, svi hoće svojih pet minuta. Većini je ipak žao, već zbog same smrti, činjenice smrtnosti. Ali to nije osobito originalno, i mnogo je onih koji s tim nisu zadovoljni. Vrebaju, došaptavaju se. Ako stvar postave naglavačke, nešto će se lajkova iz toga već izvući
Jonnay 02 S

Nemir i strast

Johan i ja (i JNA)

Gledali smo ga kao boga, slobodno se sada može reći, onako visokog i tada već zakosaćenog, s onim usko postavljenim semitskim očima, i kako mu je, dok zatvorenih očiju pjeva, već u prvoj-drugoj pjesmi košulja uvijek bila potpuno mokra, od vrućine reflektora, ali još više, oduvijek sam ovo osjećao, od neke unutarnje, neobjašnjive tenzije – i pitali se što nam zapravo poručuje iza nanosa, iza zastava s vjetrom svojih stihova, onako kako je Kiš opisivao Krležinu literaturu kao „zastavu u kojoj uvek ima nekog vetra“
Dekolti1

Evolucija u rikverc

Napredak užasa je jedini progres u ljudskoj istoriji

Ja jesam mizantrop, ali moja se mizantropija ne odnosi na podbića o kojima vam danas pišem. Oni su za mene ontološko drugo. Za njih nemam mržnju, dakako ni ljubav, čak ni ravnodušnost. Odbijam ih smatrati žrtvom vremena i sistema, jer oni iz svog idiotizma crpe nemali užitak. Moglo bi se reći kako im želim sve najbolje, jer želim im da skupe novac koji Kajlici nedostaje za prvu milijardu. Onda im želim da joj skupe još jednu milijardu. Pa još jednu. Da prodaju kuće, daju se u ropstvo, stradaju, sve ne bi li joj skupili i još koju milijardu
Potočari

Srce naše tame: Kako se može ubiti život

Kao da se Srebrenica može ikako zaobići

Bio sam premoren stalnim putovanjima, promocijama prijevoda moje knjige, festivalima, intervjuima; halabukom koja pripada poslu pisca. Aerodrom u Zürichu je bio moj dom. Zaobišao sam Srebrenicu. Kao da se to može ikako zaobići
Manimani 01 B

Hrvatski izolacionizam

Kapitalistički grabežljivci ne bi vam dali ni pet centi za vaše hrvatstvo

Shvaćate li kako smo beznadni? Osuđeni na siromaštvo, na očajne, loše plaćene i prljave poslove, ako ikakve poslove uopće nađemo. Jer, sve što doživljavamo važnim, o čemu govorimo većinu vremena, na što odlazi devet desetina naših skromnih intelektualnih kapaciteta, rasprave o Domovinskom ratu, o lustraciji, o udbašima i četnicima, tko se radovao srebrnoj medalji na Svjetskom prvenstvu, a kome je zbog toga uspjeha bilo krivo, kaže li se mineralna ili kisela voda, je li za dom spremni stari hrvatski pozdrav... sve je to izvan ove zemlje potpuno beskorisno.
Srks 04 S

Šatra, odsjaj slobodnijeg života

Cirkus iz našeg sokaka

Iz provincijskog cirkusa „Adria“ mog detinjstva niko nije nikada izašao ponižen, uvređen, namagarčen, popljuvan. U njemu najpre istrčavaju glupi avgusti, klovnovi... Slede dresure konja (sa cirkuskim jahačicama opevanim u baladi Bijelog dugmeta), lavovi skaču kroz zapaljene obruče. Na kraju, eto letača na trapezima i hodača po žici, a gledalištu zastaje dah. Sve umetnici za poštovanje, borci za hleb nasušni. Cirkus je uvek imao svoju etiku i lepotu
Ccbb 01 S

Između kuge i kolere

Srbija – tri boje crno

Razlika između režima i opozicije je što bi vlast u Srbiji, njene partije i intelektualne perjanice rat rado videle i pokrenule na zapadu, protiv Bosne i Hercegovine, ni Hrvatsku ne treba isključiti, a desna opozicija okupljena oko tajkuna Đilasa rat vidi na jugu, protiv Kosova i u perspektivi Crne Gore. Jedni se zaklanjaju iza teze o „brisanju granice na Drini“, a drugi iza narativa o „zamrznutom konfliktu“ i „zaštiti Srba u regionu“. U širem smislu, za razliku od pretežno ruralnog, demagoško-populističkog i sekularnog nacionalizma i šovinizma koji širi i podstiče režim, Srbija je sve izraženije suočena sa potencijalno mračnijom alternativom
Gavrilo Princip

Prvi svetski rat: 1992. – naša lična 1914.

Šta povezuje Gavrila Principa i Radovana Karadžića

Duboko sam vjerovao da treba biti na strani slabijih bez obzira koliko istorija ne mari za one koji su pobijeđeni. Vjerovao sam da ideju ne možeš ubiti. Vjerovao sam i u jugoslavenstvo, u koje nakon 1992. više ne vjerujem, niti ću ikad vjerovati, bez obzira što ono i dalje postoji u mom identitetu, kao jedna kulturološka jedinica, relikt kojeg se niti mogu niti hoću riješiti. Gorčina koju osjećam zbog činjenice da su moji djedovi antifašisti pravili socijalističku Jugoslaviju, ne žaleći za to ni dijelove svoga tijela, ni godine tamnovanja u endehazijskim konclogorima, neizlječiva je jer je nepobitna činjenica da nas je u Bosni i Hercegovini napala upravo ta vojska koju su moji preci stvarali s desetinama hiljada drugih antifašista tokom Drugog svjetskog rata