Svet - Aktuelno

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Koronavirus izaziva kod ljudi kolektivnu pažnju, kakva npr. ne postoji kod činjenice da godišnje 4,6 milijuna ljudi umre od posljedica zagađenja zraka. Naravno, ta dva problema nisu ista, epidemija nekog virusa se razlikuje od problema zagađenja zraka, gladi u svijetu ili klimatskih promjena, ali ovdje se radi o sljedećem: koronavirus je pokazao da svijet ima kapaciteta kolektivno reagirati na probleme, samo ako postoji politička i društvena volja. Kad bi se u rješavanje problema zagađenja zraka ili gladi u svijetu uložilo 10% energije koja je uložena u borbu protiv koronavirusa, svijet bi bio puno ljepše mjesto

Nalazimo se u okruženju obnovljenog negiranja genocida u BiH. Prije nekoliko mjeseci, Nobelova nagrada za književnost za 2019. godinu dodijeljena je austrijskom piscu Peteru Handkeu, čije knjige su u BiH naišle na opsežne kritike zbog angažmana u negiranju genocida. Ipak, osjećam olakšanje bar zbog jednog aspekta rada Jessice Stern: ona iskreno priznaje da je njen pristup subjektivan. U tom smislu, ne pokušava nikoga obmanuti. Otvoreno je fascinirana Karadžićem zato što je on ratni zločinac, a razumni čitatelji – čak i ako su neinformirani o genocidu u BiH i prvi put se upuštaju u neugodan poduhvat čitanja o njemu – vjerovatno neće pogriješiti i njene stavove smatrati objektivnim

Vodeći državni zvaničnici, političke i ekonomske elite poriču realnost klimatskih promena, a i kada ih priznaju umanjuju značaj istih i negiraju vezu između konkvistadorske i eksploatišuće ekonomske prakse i ekoloških problema, uz bezdušno i sramno zloupotrebljavanje tih problema zarad jeftinih političkih poena i profiterskih marketinških kampanja

Postoje pravila koja je netko “izmislio” za nas. Pravila su potrebna da se ne bi prešlo u totalnu anarhiju. Pravila održavaju neki red. Ipak, sloboda je u mogućnosti sudjelovanja. U Facebookovom slučaju, postoje tri “suca” koja odlučuju o primjerenosti sadržaja

Dauni ne krije da je namera bila ismejati Trampa, a naročito njegovu antiimigrantsku politiku, posebno ako imamo u vidu da je oženjen imigrantkinjom. Za televiziju ABC je izjavio da je hteo umetnički da istraži lik i delo Melanije Tramp kroz njeno rodno mesto, te da je želeo da autor spomenika bude lokalni samouki umetnik čiji rad prati narodnu tradiciju, sarkastično dodavši da mu je jasno zašto neki misle da spomenik Melaniji zapravo ne liči na nju

Sve mi, širom sveta, kad donesu ovakav strašan zakon, bez obzira koliko nam se čini da je taj svet daleko od nas i da nas to ne dotiče, treba ozbiljno da se uplašimo. Kako se sve brzinom svetlosti preliva preko granica, planina i okeana, svet je jedna selendra, a najviše se prelivaju gluposti, pitanje je trenutka kad će i ovde nekome pasti na pamet da naše materice proglasi opštim dobrom, vlasništvom države

„Nije jasno zbog čega smo za našu neformalnu grupu odabrali naziv 'Samoodstojanje', čak nismo sigurni ni šta ta reč tačno znači, ali pošto su 'Samoodbrana' i 'Samoopredeljenje' već zauzeti, a 'Samouništenje' nam se činilo kao isuviše snažno i tačno (ne za našu neformalnu grupu), odlučili smo se za reč iz pesme vokalne solistkinje Romane Panić koju dosad niko nije iskoristio“, poručuje Dančetović

Onog jutra na krovu katedrale Decaillot i Baumgartner su glavu apostola Andreja zamotali u onaj najlon sa vazdušnim mehurićima, te je učvrstili narandžastom trakom. Potom su je spakovali u drveni sanduk gde su njegova braća, zajedno sa drugim sitnijim skulpturama, već čekala.

Prije nekoliko dana katolički svećenici na sjeveru Poljske spalili su tucet knjiga i figura vezanih za magiju uz objašnjenje da su okultne i grešne, nazvavši svoj čin uništavanjem idola. Izgorjeli su, među ostalim, serijal o Harryju Potteru, serijal "Sumrak", Hello Kitty i afričke figure.

Povodom 27. januara, Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta, u nedelju je širom sveta prikazan dokumentarno-igrani film „Who Will Write Our History“ rediteljke, scenaristkinje i producentkinje Roberte Grosman i izvršne producentkinje Nensi Spilberg

Jasenovački cvijet zadnji je prizor, na samom kraju, ove izložbe. Bez obzira koliko sam se nostalgično prisjećao sretnijih turističkih vremena gledajući stare slike jadranskih hotela, kad je 'cijela zajednica sudjelovala, a pristup plaži bio neograničen', dok sam se smješkao požutjelim Iskrinim telefonima i pokušao dozvati u sjećanje gdje je u mom djetinjstvu bio jugo-kiosk K67, izložba me je otpratila s najbolnijom i najvažnijom porukom iz Jasenovca – nikad zaboraviti. To je bio dio našeg jugoslavenskog iskustva. Još je više dio našeg hrvatskog iskustva