Svet - Ličnosti

Kontrast sa sadašnjim predsjednikom ne može biti veći. Gospodin Putin ne odbacuje demokraciju samo zbog straha da bi ga emancipirano glasačko tijelo moglo smijeniti s položaja. To bi bila pragmatična vrsta despotizma, vrijedna prezira, ali podložna diplomatskom obuzdavanju. Čak i prije gospodina Gorbačova, postojao je prostor za strateški dijalog između zapadnih vođa i njihovih sovjetskih kolega. Odnosi su bili hladni, ali racionalni

Kraljica fada, melankolične tradicionalne portugalske glazbe, pjevačica Amália da Piedade Rebordão Rodrigues rođena je 23. srpnja 1920. godine u lisabonskoj četvrti Alfama; jedna od desetero djece.

Naslijedila je jednu već vrlo sumnjivu mušku ekipu koja se nije umjela nositi s formama svog kraljevanja. Bili su previše stvarni i tjelesni, i ne baš jako pametni, tako da nisu umjeli biti kustosi vlastitih života. A to im je zapravo bila jedina obaveza. Oni nisu imali tog zapravo neljudskog dara da žive kao fikcionalne i fiktivne ličnosti

“Plesač budućnosti bit će onaj čije tijelo i duša budu toliko srasli jedno u drugo da jezik duše postane pokret tijela. On neće pripadati nekoj naciji nego cijelome čovječanstvu”. Riječi su to Isadore Duncan, žene koja je bosa i u lepršavim kostimima pokrenula plesnu revoluciju, potaknula mlade plesačice da nađu vlastite izraze i razbiju konvencije te vratila ples na visoko mjesto među umjetnostima.

Njegova glazba je perfektno korespondirala i s radnjom filma i imaginarijem Ridleya Scotta u "Blade Runneru", ali se mogla i zasebno slušati kao interesantan komad elektroničke muzike. Bio je to i soundtrack jednog distopijskog svijeta u kojem smo se možda već, na ovaj ili onaj način, zatekli. Među posljednjim radovima za filmove Vangelis je upisao i glazbu za film "El Greco" o grčkom slikaru koji se tijekom 16. stoljeća proslavio u Španjolskoj te za film "Aleksandar Veliki" Olivera Stonea, a prije toga i za "1492: Conquest Of Paradise" Ridleya Scotta o putovanju Kristofora Kolumba koje je zauvijek promijenilo kurs povijesti i Zemlje. Ispada da je Vangelis svojom filmskom glazbom dočaravao stare i nove svjetove, kozmos i distopijsku budućnost

Na mladenački, maglenom depresijom obavijen duh mirišu izvadci iz dnevnika Kurta Cobaina, koji su se krajem 2002. godine pojavili u američkoj javnosti. U svom dnevniku frontmen Nirvane, Kurt Donald Cobain, piše o kaotičnom djetinjstvu, Nirvani, vezama, roditeljstvu, preziru prema grungeu, sebi, kroničnoj boli u trbuhu i heroinu. Na devetnaestu godišnjicu smrti ovog velikana Lupiga donosi hrvatski prijevod nekih dijelova njegovog dnevnika.

Iako je, kako sam kaže, od rođenja varao smrt – ona jednom mora doći po svoje. Ovog puta prevarila je sve nas koji smo ga voljeli. Prerano i neočekivano. Još uvijek ne vjerujemo da ga nema

Iako je dio poštovatelja rock muzike Parnom valjku nalazio razne mane, oko nekih je stvari vladao konsenzus. Prvenstveno se to misli na koncerte, na kojima je Aki Rahimovski izgledao kao da je iza scene jedva čekao da zgrabi mikrofon i svima pokaže sve što zna, i tako godinama, za Akija nije postojao život na staroj slavi, do prvog Valjkovog umirovljenja 2005., zatim od reaktivacije 2009. i do prisilne koncertne apstinencije zbog lockdowna 2020. godine

Merkel razvila svoj upečatljivi stil za koji bi se moglo reći da je na epohalan način promijenio ponašanje političara na internacionalnoj sceni. Mačista više nema ili se kriju kad izađu iz svoje zemlje. To jednostavno više nije up to date. Završni udarac tom ultrapatrijarhalnom političarskom ponašanju – gdje se alfa-mužjaci između sebe natječu tko je veći, jači, značajniji i svaka gesta ih u tomu odaje – ona je zadala jednom od najglasnijih predstavnike te vrste, bivšem američkom predsjedniku Trumpu. U susretima na svjetskoj pozornici on bi je htio zasjeniti obraćajući joj se s visoka nametljivo, intimistički, a s jedva prigušenim prijezirom ali bi ga njezin trezveni stil i pribrana nepokolebljivost pretvorili u ribu na suhom. Tako je Merkel čak samo nekom gestom, grimasom, uspjela na toj svjetskoj pozornici pokazati da se državnici ne ponašaju kao on; pred njom je ostao bez gaća, a američka liberalno-demokratska javnost je pljeskala i proglasila Merkel voditeljicom slobodnog svijeta

Nenad Nenadović je snimao „Moljca“ čitavu jednu noć. Scenu kada stoji na električnom stubu snimao je u pola četiri ujutro. Na stubu je zaspao, i da nije pored njega bio njegov otac mogao je kaže, da padne i da se "razbije

Talent ove glumačke perle, kako ju je nazvao veliki Petar Božović, rođene 15. rujna 1961. godine u Čačku, prepoznat je vrlo rano i već je s 16 godina imala prvu veliku ulogu u filmu Leptirov oblak. Nedugo zatim, nakon drugog razreda gimnazije, upisuje Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, gdje njenu klasu zovu klasom visokog rizika

Osvojio je u boksu sve što se moglo. Čak je bio i svjetski amaterski prvak, što čak ni slavnom Muhamaddu Aliju nije pošlo za rukom. O svemu tome napisano je na stotine tekstova i gotovo da nema u nas čovjeka koji sve to ne zna. Ali, malo je rečeno o Matinom životu nakon boksačke karijere