Svet - Ličnosti

Toni Morrison, prije dva dana preminula američka spisateljica, koju će svijet što ne čita, ako ne već po onome što je napisala, ponajviše pamtiti upravo po gomili bitnih nagrada koje je primila, nije osobito cijenila suvremene autore koji su, kako je znala govoriti svojim studentima na Princetonu, poučavajući ih kreativnom pisanju - više pisali o vlastitim životima negoli izmišljali tuđe

U svojoj kategoriji dekoratera i fotografa Kiš je pet puta bio nominovan za Oskara – najprestižniju nagradu Američke filmske akademije, za filmove „Adresa nepoznata“ producenta Vilijema Kamerona Menzisa (1944), „Jovanka Orleanka“ Viktora Fleminga sa Ingrid Bergman u glavnoj ulozi (1948), „Putovanje u središte zemlјe“ Čarlsa Braketa sa Džejmsom Mensonom i Petom Bunom u glavim ulogama (1959), „Tanka nit“ Sidnija Polaka sa En Benkroft i Sidni Poatje (1965) i „Brod ludaka“ (1965) Stenlija Kramera, sa Vivijen Li, Simon Sinjore i Li Marvinom u glavnim ulogama, za koji je 1966. g. i dobio svog jedinog Oskara

U gоdinama оbilježenima ratоvima, revоlucijama i prоgоnima, Ana Ahmatоva bila je jedna оd rijetkih pjesnikinja kоja je оdabrala оstati u Rusiji radije negо emigrirati. Čestо zabranjivana za Sоvjetskоga Saveza kaо dekadentna i individualistička buržujka, u dоmоvini i svijetu prоslavila se pоemama u kоjima prоgоvara prоtiv surоvоsti staljinističkоg režima, оdlučna da ne prepusti tragediju svоga narоda zabоravu vremena.

Tamnocrveni ruž, šiljasta, natapirana, crna kosa i izražena cat-eye šminka. Mlada Siouxsie Sioux diktirala je modne trendove glam, bandage i fetish stila otkad je prvi put počela izlaziti u londonske klubove 70-ih godina.

Posmatrajući sebe pažljivo u ogledalu, shvatila sam da nikada neću moći da postanem jedna od zavodnica ekrana - pričala je kasnije Doris Dej. - Sa svojim mnogobrojnim pegama na licu (jedan dokoni holivudski statističar izbrojao je da ih ima 1.530!), svojim ogromnim zubima i mršavim telom, bila sam devojka sasvim običnog izgleda. Ali, već tada sam rekla sebi: "Draga moja, ako želiš da traješ, moraš da stvoriš sopstveni glumački tip". Odlučila sam da uvek ostanem prirodna i jednostavna "devojka iz susedstva", jer je samo to odgovaralo mojoj prirodi.

U kontekstu svojevrsnog dječjeg aktivizma koji otvara najkrupnija pitanja ljudskih prava Rafaela R. skreće pažnju na važnu knjigu "Ja sam Malala: autobiografija Pakistanke koju su talibani pokušali ubiti jer se zalagala za pravo na obrazovanje".

Odjeven u šarenu, šljašteću husarsku jaknu poput Džimija Hendriksa, s frizurom kao Litl Ričard, na visokim "stileto" štiklama (!) i s pripasanim, neobičnim modelom gitare, djelovalo je kao da je sav sastavljen od vizuelnih citata. Sve dok tip nije krenuo u baladu koja je od prvog tona, dinamički i dramatski rasla svakim taktom, stvarajući fantastičnu, jedva izdržljivu tenziju. Prins – jer, tako se zvao pseudonimom – dovodio je svaku sljedeću zauzdanu strofu do eksplozije refrena od ponavljajuće dvije riječi na šest nota: "Purple rain, purple rain..."

„Zovem se Chavela Vargas, ne zaboravite to“ – tim riječima započinje i završava dokumentarni film Chavela (2017.) koji se pokušava uhvatati u koštac s kompleksnim, teškim i zadivljujućim životom najpoznatije pjevačice meksičkih rančera i žene koja je u potpunosti redefinirala taj muzički žanr.

Anderson je u mnogim intervjuima govorila o tome koliko je mrzela što su je švedski mediji nazivali „profesionalnom naivkom“, a sve do filma “Persona,” ali se nikada nije žalila na uloge, te je kasnije shvatila da je bilo malo mladih glumica koje su taj kvalitet mogle da nose tako dobro kao ona. „Potrebna mi je mlađa ti“, rekao joj je Bergman jednom. „Kako misliš mlađa ja? Nikada mi nisi rekao da sam za tebe nešto određeno.“

Arethu Franklin nije potrebno posebno predstavljati: njezino samo ime odmah u misli priziva njezin moćan glas koji joj je zaradio titulu “Kraljice soula”.

Nešto iz vremena devedesetih mi se usjeklo u svijesti. Puno stvari je, naravno, ostalo izvan dohvata i manje su jasne. Ljudi poput mene su, dakle, nepouzdani. Ponekad se čini da stalno nešto izmišljam i lažem. No, ovo je fakt – koncert Prodigy u ljubljanskoj hali Tivoli, listopad 1997.

Marija Jurić Zagorka, prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj, rođena je na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca.