Lifestyle - Travel

Komiža pučina

Nit u srcu mora: Komiža na Visu

Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti

Travel 01 S

Lutanja ne bi trebalo ograničavati na napuštene prostore

Iz tih putnika koji uživaju u samoći nastaju večiti putnici – lutalice. „Imati kuću, porodicu, prijatelje, imanje ili javnu funkciju, imati određena sredstva za život i biti koristan točkić u socijalnoj mašineriji, sve te stvari deluju kao da su potrebne, čak i neophodne ogromnoj većini ljudi, uključujući i intelektualce, uključujući čak i one koji o sebi misle kao o potpuno oslobođenima. A ipak su te stvari samo drugačiji oblik ropstva koji nastaje od dodira sa drugima, posebno od propisanog i produženog dodira“, pisala je švajcarska avanturistkinja i književnica Izabela Eberhart

Solun1

I prati nas odavde do fajronta

Zuko Džumhur: Galija pod ćeramidom

Jedan mladić je skinuo košulju. Vrhovi djevo­jačkih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa vrti se kao u ogromnom mikseru ograđenom šper-pločama po kojima su islikane neodjevene žene
Lisboa 01 S

Lisabon: Grad naslonjen na okean

Skice za fado

Portugalska muzika je izraz trenutnog nadahnuća, stanje duše muzičara, uvek u znaku neprestane tuge za onim što izmiče. Tekstovi su o moru, ljubavnoj čežnji. Lisabonci uz blagi osmeh često kažu da im je melanholija u krvi, mada nostalgija nije samo portugalska odlika
Algeria 04 S

Sahara je prazna i pusta

Zuko Džumhur: Alžir

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo
Zlarin2

Mikro putopis

Šta će čintrun na Zlarinu

„Zlarin, mali otok brnistre i smilja/ Još i danas stoji kraj pučine sive,/ Reci mi, moja koljevčice sinja,/ Masline tvoje jesu li još žive?“ (Vesna Parun)
Kinna 07 S

Neobjavljeni rukopis: Zapisi iz Kine

Na krilima poezije

Na poziv američko-kineske pjesnikinje Ming Di, pjesnik i pisac Miroslav  Kirin boravio je ljeta 2014. na rezidenciji "The Home of International Poets/Dom međunarodnih pjesnika“. Rezidencija je bila u umjetničkom naselju Shangyuan u širem predgrađu Pekinga. Tijekom rezidencije radio je s pjesnikom Hui Di-jem na prevođenju njegove poezije s kineskog istodobno i na hrvatski i engleski. Hui Di  je također Kirinovu poeziju prevodio na kineski. O svom boravku u Kini, impresijama i ljudima koje je upoznao, Kirin je napisao tekst koji svoju premijeru ima upravo na stranicama našeg portala
Kovin 01 S

Putopis iz komšiluka: Kovin, vojvođanska lepotica

Široko nebo, velika reka, tišina i poneki bicikl

O Kovinu i okolini pisala sam ranije. Ne samo ja, već i moji prijatelji i te priče su uvek bile popularne, bar među Kovincima. Kako sam ovde već nekoliko dugih dana, svrbe me prsti i sve me vuče da napravim jednu malu kovinsku retrospektivu. Ako vas put navede u ovu malu banatsku varoš na Dunavu, bar ćete znati šta treba da vidite i gde da odete
Lisabon S

Mesta iz snova

Sa druge strane reke svetli grad

Dok se granice otvaraju, zatvaraju, pa ponovo otvaraju, kontrolišu i nadgledaju, dok se donose uredbe i popunjavaju formulari, mi mazohistički odlučujemo da se prisetimo omiljenih gradova koje smo posetili ili za kojima žudimo. Spisak je, kao i uvek, nepotpun. Neka oproste svi naši bliski gradovi, ex Yu, region, Balkan... Ovoga puta idemo malo dalje, obrnuto proporcionalno mogućnostima i realnosti
Aakri 11 S

Ideje i putovanja

Uzbudljivi putopisi "utopljeni" u beletristiku

Putopis se čini jednim vrlo zahvalnim žanrom, jer su i gore navedeni primjeri pokazali da njime možemo izreći velike količine svega ostalog. Višefunkcionalan, žanrovski kontaminiran, hibridan, razvio se u jednu specifičnu, ali ipak isključivo književnu formu. Knjižničarima ostavljam pitanje mora li on i dalje stajati na dvjema različitim policama
Lisboa 01 S

Odlomak iz putopisa

Portugal, zelena zemlja

Slaba kafa, topla mineralna voda, nesporazumi kod plaćanja i mijenjanja novca. Ali neobično mirni i učtivi carinski činovnici, koji navuku bijele rukavice dok vrše pregled putničkog prtljaga
Cro_Vjetar u granama3

Vis, Biševo, Split i još ponešto

Šok ljepote, spokoja, punine

Dojmovi su i sada još uzburkani, pa ako vrijedi ona izreka o tome da su putovanja investicija koja je nepotrošna, onda sam je sada istinski osjetio i proveo u djelo.
Trkmm 01 S

Kroz pustinju i mramor

Turkmenistan, zemlja bez duhanskog dima

Od svih ‘stanova’, uvijek mi se Turkmenistan činio drugačijim, valjda zato što je imao notu zemlje iza željezne zavjese. Doduše, više je tu plina i nafte nego željeza, ali svejedno, reklo bi se odmah iz Sjeverne Koreje  – po običajima predsjednika i zakonima koje je tako lako implementirao. Turkmenbaši nije živ već neko vrijeme, pa se i običaji mijenjaju kao i zakoni
Berlin

Grad u kojem možeš biti slobodno ljudsko biće

Berlin je čarobna lampa

Pola života u Bosni sam proveo objašnjavajući ljudima da volim biti nekad sam, da sam drukčiji, da sam, jebiga, pisac, ali ne onakav kakav oni misle da bi pisac trebao biti. U Berlinu nikom ništa ne moraš objašnjavati. Možeš biti šta hoćeš. Prvenstveno možeš biti slobodno ljudsko biće