Lifestyle - Travel

„Zlarin, mali otok brnistre i smilja/ Još i danas stoji kraj pučine sive,/ Reci mi, moja koljevčice sinja,/ Masline tvoje jesu li još žive?“ (Vesna Parun)

Na poziv američko-kineske pjesnikinje Ming Di, pjesnik i pisac Miroslav  Kirin boravio je ljeta 2014. na rezidenciji "The Home of International Poets/Dom međunarodnih pjesnika“. Rezidencija je bila u umjetničkom naselju Shangyuan u širem predgrađu Pekinga. Tijekom rezidencije radio je s pjesnikom Hui Di-jem na prevođenju njegove poezije s kineskog istodobno i na hrvatski i engleski. Hui Di  je također Kirinovu poeziju prevodio na kineski. O svom boravku u Kini, impresijama i ljudima koje je upoznao, Kirin je napisao tekst koji svoju premijeru ima upravo na stranicama našeg portala

O Kovinu i okolini pisala sam ranije. Ne samo ja, već i moji prijatelji i te priče su uvek bile popularne, bar među Kovincima. Kako sam ovde već nekoliko dugih dana, svrbe me prsti i sve me vuče da napravim jednu malu kovinsku retrospektivu. Ako vas put navede u ovu malu banatsku varoš na Dunavu, bar ćete znati šta treba da vidite i gde da odete

Dok se granice otvaraju, zatvaraju, pa ponovo otvaraju, kontrolišu i nadgledaju, dok se donose uredbe i popunjavaju formulari, mi mazohistički odlučujemo da se prisetimo omiljenih gradova koje smo posetili ili za kojima žudimo. Spisak je, kao i uvek, nepotpun. Neka oproste svi naši bliski gradovi, ex Yu, region, Balkan... Ovoga puta idemo malo dalje, obrnuto proporcionalno mogućnostima i realnosti

Putopis se čini jednim vrlo zahvalnim žanrom, jer su i gore navedeni primjeri pokazali da njime možemo izreći velike količine svega ostalog. Višefunkcionalan, žanrovski kontaminiran, hibridan, razvio se u jednu specifičnu, ali ipak isključivo književnu formu. Knjižničarima ostavljam pitanje mora li on i dalje stajati na dvjema različitim policama

Slaba kafa, topla mineralna voda, nesporazumi kod plaćanja i mijenjanja novca. Ali neobično mirni i učtivi carinski činovnici, koji navuku bijele rukavice dok vrše pregled putničkog prtljaga

Dojmovi su i sada još uzburkani, pa ako vrijedi ona izreka o tome da su putovanja investicija koja je nepotrošna, onda sam je sada istinski osjetio i proveo u djelo.

Od svih ‘stanova’, uvijek mi se Turkmenistan činio drugačijim, valjda zato što je imao notu zemlje iza željezne zavjese. Doduše, više je tu plina i nafte nego željeza, ali svejedno, reklo bi se odmah iz Sjeverne Koreje  – po običajima predsjednika i zakonima koje je tako lako implementirao. Turkmenbaši nije živ već neko vrijeme, pa se i običaji mijenjaju kao i zakoni

Pola života u Bosni sam proveo objašnjavajući ljudima da volim biti nekad sam, da sam drukčiji, da sam, jebiga, pisac, ali ne onakav kakav oni misle da bi pisac trebao biti. U Berlinu nikom ništa ne moraš objašnjavati. Možeš biti šta hoćeš. Prvenstveno možeš biti slobodno ljudsko biće

Nakon ovog putovanja dobila sam novi pogled prema vlastitoj kulturi, uspjela sam osjetiti raznolikost i ljepote Balkana, ali i međusobnu povezanost koju uzrokuju razaranja i siromaštvo. Koliko god se pokušavamo odmaknuti od samih sebe, mjesta u kojima provodimo život nas obilježavaju više no što bismo željeli priznati, pa je tako i Balkan veći dio mene no što sam do sada znala

Dok je vozila iz Sarandë za Gjirokastër napravila je kratko skretanje, te se zaustavila u jednom selu nakon što je primetila neobičnu džamiju.

Mešavina uzbuđenja i nostalgije uhvati me uvek kada prođemo Lajkovac, jer tad kreće moj kraj. Uvek, dok kroz prozor gledam na udaljene svetiljke, na nekakvo pašče što promakne, na zamrle stanice, na žene sa otpravničkim kapicama, na nekakve zgrade koje Valjevo čine malom kolubarskom metropolom imam utisak da više pripadam tamo nego ovde