Lifestyle - Travel

Raj tu ne prestaje – na dvadesetak minuta vožnje brodom se nalazi i ostvo Biševo, koje je ime dobilo po brojnim pećinama koje se u njega usecaju (L ‘ísola dei busi – otok rupa, crvotočina). Ukoliko more nije mirno, vožnja može da bude uzbudljiva, još više za one koji su jedva sišli s kopna. Talasima se sve ipak prašta kad se stigne na ostrvo, posebno do uvale Porat. Sve moguće plave nijanse se tamo mešaju sa smeđom bojom finog peska, a bez turističke euforije je taj doživljaj kao halucinacija.

Neki praznici nam stižu, neki su prošli, a prolećni mini raspust idealna je prilika da se prisetimo tek nekih dogodovština sa putovanja, jer sve i ne mogu da stanu u jednu epizodu

Kad prvi put ugledate usnuli i izmaglicom obavijeni Amsterdam, učini vam se na tren da ste zakoračili u sliku nekog starog holandskog majstora. Već sledeći kadar, oživljen vrevom, mnoštvom razigranog kolorita i pastelnom vedrinom neba uvodi vas u realni svet amsterdamskog jutra.

Za svetske kriterijume Beč nije preveliki grad: ima oko dva miliona stanovnika – sa predgrađima tri, podeljen je u 23 distrikta kružno raspoređena od centra ka periferiji, obilje velikih predivnih palata najrazličitijih arhitektonskih stilova, uglavnom pretvorenih u muzeje, galerije i sedišta nacionalnih institucija, ogromnim i lepo uređenim parkovima, šumama i baštama a genijalnost bečkog baroka ogleda se u spajanju raskošnog s intimnim

Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti

Iz tih putnika koji uživaju u samoći nastaju večiti putnici – lutalice. „Imati kuću, porodicu, prijatelje, imanje ili javnu funkciju, imati određena sredstva za život i biti koristan točkić u socijalnoj mašineriji, sve te stvari deluju kao da su potrebne, čak i neophodne ogromnoj većini ljudi, uključujući i intelektualce, uključujući čak i one koji o sebi misle kao o potpuno oslobođenima. A ipak su te stvari samo drugačiji oblik ropstva koji nastaje od dodira sa drugima, posebno od propisanog i produženog dodira“, pisala je švajcarska avanturistkinja i književnica Izabela Eberhart

Jedan mladić je skinuo košulju. Vrhovi djevo­jačkih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa vrti se kao u ogromnom mikseru ograđenom šper-pločama po kojima su islikane neodjevene žene

Portugalska muzika je izraz trenutnog nadahnuća, stanje duše muzičara, uvek u znaku neprestane tuge za onim što izmiče. Tekstovi su o moru, ljubavnoj čežnji. Lisabonci uz blagi osmeh često kažu da im je melanholija u krvi, mada nostalgija nije samo portugalska odlika

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo

„Zlarin, mali otok brnistre i smilja/ Još i danas stoji kraj pučine sive,/ Reci mi, moja koljevčice sinja,/ Masline tvoje jesu li još žive?“ (Vesna Parun)

Na poziv američko-kineske pjesnikinje Ming Di, pjesnik i pisac Miroslav  Kirin boravio je ljeta 2014. na rezidenciji "The Home of International Poets/Dom međunarodnih pjesnika“. Rezidencija je bila u umjetničkom naselju Shangyuan u širem predgrađu Pekinga. Tijekom rezidencije radio je s pjesnikom Hui Di-jem na prevođenju njegove poezije s kineskog istodobno i na hrvatski i engleski. Hui Di  je također Kirinovu poeziju prevodio na kineski. O svom boravku u Kini, impresijama i ljudima koje je upoznao, Kirin je napisao tekst koji svoju premijeru ima upravo na stranicama našeg portala

O Kovinu i okolini pisala sam ranije. Ne samo ja, već i moji prijatelji i te priče su uvek bile popularne, bar među Kovincima. Kako sam ovde već nekoliko dugih dana, svrbe me prsti i sve me vuče da napravim jednu malu kovinsku retrospektivu. Ako vas put navede u ovu malu banatsku varoš na Dunavu, bar ćete znati šta treba da vidite i gde da odete