Lifestyle - Travel

Croat 03 S

XXZ vikend u Zagrebu

Jedna Palma na otoku Jagodine

Pijemo pivo u „Vinilu“; jedemo štrukle; probamo kafu kod „Čarlija“ i u kavani „Dubrovnik“; obilazimo Tkalčićevu, Ilicu, zavlačimo se po radnjama i – uživamo u Zagrebu. Ne gledamo narajcane tv kanale, ne čitamo tisak, ne pratimo dogovore dva gradonačelnika. Jebeš Palmu, jebeš Bandića; ako srpsko-hrvatski tj. hrvatsko-srpski odnosi stvarno zavise od njih dvojice, ne gine nam apsolutna impotencija tijela und duha
Jimmor 01 S

Pariško groblje Pere Lachaise, metropola mrtvih duša

U potrazi za grobom Jima Morrisona

Nakon Morrisonove smrti, Ray Manzarek prvi je iznio teoriju da je Jim odglumio smrt da bi se kao Mojo Rising (anagram Jim Morrisona) u anonimnosti bavio književnošću. Meni se izglednijom čini teorija da Morrison, sada već gotovo neprepoznatljivi sedamdesepetogodišnjak, luta po groblju Pere Lachaise i dobro se zajebava gledajući zbunjena lica fanova koji traže njegov grob
Happon 03 S

Priručnik za Zemlju izlazećeg Sunca

Put u Tokio

Za mnoge je Japan potpuni SF, po svemu radikalno drukčiji od nas, što nam je bio dovoljan motiv da odletimo do Zemlje Izlazećeg Sunca, upijamo dojmove i prenesemo ih vama.
Zllarin

Kulise gradova (1)

Razglednice: Pirovac, Zlarin, Komiža

Nema na Zlarinu spotovske monaže atrakcija, nema brzine ni naglih rezova, lažnog glamura i potonjeg uvijek gladnih iznutra hladnih hordi, nema čak ni automobila. Uglavnom domaći, porijeklom domaći, njihovi uglavnom domaći gosti. Rijetko se toliko blizu dalmatinskom kopnu ljeti, samo što nije kucnuo Farragosto, čuje toliko našeg jezika. Sladoled sedam, gemišt jedanaest kuna, tri-četiri birtije sasvim domaćeg štiha. Borova šuma poharana pijavicom ali dovoljno gusta, nema potrebe da se podižu šatori. Gažerski bendovi sviraju Doorse, Brejkerse, Dina, regata latinskih jedara je, peku se bržole, toči bevanda
Ksamil4 2018

Reportaža: Turistička XXZ patrola otkrila 14% Srba na albanskim plažama

Tko da mi otme iz moje duše Ksamil?

Stabilno uveren da mi je odmor vaistinu bio isti kao naslov pjesme „Mmm Mmm Mmm“ kanadske, a ne albanske grupe Crash Test Dummies, sasvim sam se opustio, čak sam sebi dopustio luksuz da malo pogledam domaću Trash Dummies Štampu, možda se u mom odsustvu nešto zbilja desilo u Srbijici Dobrice Ćosića. Na ravničarskom sajtu RTV Vojvodine ugledam upitni naslov koji kao da je pod uticajem „albanke“ smislio neko da nas prevede u opijatsko pleme: „Koliko se (ne)vole i (ne)poznaju Srbi i Albanci?“
bečč

Kulise gradova (2)

Razglednice: Beč, Ljubljana, Riga

Uvukao se u mene odjednom čudan osjećaj izmještenosti, nekog pogrešnog zgloba, geografske dislociranosti slike. I prostro se niotkud u srcu zalijeva Brooklyn, USA, podnevna šetnja u smjeru blokova Brighton Beacha. Ciglene dvokatnice, požarna stubišta, drvenjare i semafori na vjetru, a vi me, njujorška braćo, hipsteri i židovi Williamsburga, drveni indijanci Greenpointa, slobodno smatrajte ludim
Aapokrl 10 S

Reportaža Zorana Žmirića iz 2015: Prvi put u Crnoj Gori

Kad Betmen śedi na vrhu zgrade i puši marihuanu       

Evo šta je autor teksta, poznati riječki književnik, nekadašnji rocker, basista grupe Grad, napisao na svom blogu juna 2015, nakon povratka iz Crne Gore u kojoj je prvi put boravio: “Nedavno sam na poziv Nezavisnog udruženja književnika Crne Gore s frendicom (i pjesnikinjom) Kristinom Posilović nekoliko dana boravio u Crnoj Gori. Ako zanemarim moj jednodnevni posjet Igalu u djetinjstvu, ovo mi je prvi put da posjećujem susjednu nam državu i upoznajem se s njezinim ljudima i običajima. Dojmova je previše pa ću po sjećanju nabaciti tek one najsnažnije”
Ptpss 04 S

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Berlin (4)

Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom

Posle teniskog finala, otvorio sam i drugu koka-kolu i moram da priznam da su u pravu oni koji su odavno upozoravali da su isti-istijati proizvodi u istočnoj Evropi mnogo lošiji od onih koje prodaju na Zapadu. Ukus ove nemačke koka-kole nije se mogao uporediti s bućkurišem koji nama prodaju u Srbiji. Karamel vafli, tofi karamele, Milka čokolada, špeci – to je sve potpuno drugačijeg ukusa na licu mesta. Nama uvaljuju tečnu plastiku i surogate. Ali, nema veze. Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom
Aputop2

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Retimno (3)

Na grčkim ostrvima se ne zaključavam

Gladan sam Retimna, i doslovno, pa zbog vetra i još tmurnog neba menjam plan: mokru odeću za putovanje kačim štipaljkama za uže, vadim jedan od četiri kompleta za more, tuširam se, čak oblačim i jaknu, koju presavijenu nosim u mreži poklopca kofera iako za nju nikada nema potrebe, pa odlazim na Štrand Roud, popularnu Venizelosovu džadu, da slike s peščane plaže postavim na instagram. Brže-bolje preskupim sms-om poručujem i dve pesme u emisiji Radio Morave „Pozdravi i želje slušalaca“; „More“ Šarla Trebea i „Vlaško kolo“ Tuti Fruti benda s tekstom: „Pozdravljam babu na odsluženju predvojničke obuke u rusko-srpskom kampu i teču Arčibalda na privremeni rad u Australiju s ove pesme i poručujem da je more toplo a Grci da nas volu kao i uvek, uprkos propagandi.“
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (2)

Putovanje bez razumnog povoda i preke potrebe

Zgrade, terase i lođe izgledaju taman toliko neluksuzno da pružaju iluziju priuštivosti, a opet i ušuškani, da mame da se tu skrasim. Za tako nešto je potrebno da dobijem sedmicu na lotou. Dugo sedim u bašti poslastičarnice, uživam u vetru koji ćarlija pod tendom i proučavam prozore na zgradama preko puta. Zatim produžavam do jednog kafea u staroj zgradi pored veštačke rečice što glumi slepi amsterdamski kanalčić. Bašta je u senci vinove loze koja se uvija oko čvornovatih grana drveća. Završavam popodne negronijem koji pijuckam dugo, boreći se da ne zadremam
Nan Madol

Svijet na mom dlanu: Nan Madol, Mikronezija

U gradu o kome niko ne zna ništa

Trebalo nam je skoro sat vremena pješačenja kroz tropsku džunglu da stignemo u selo čudnog imena En-Peu, što na lokalnom jeziku znači Damin duh. Kao u starim vremenima prvih pomorskih otkrića, djevojke nam stavljaju krune od mirišljavih orhideja. To je znak iskrene dobrodošlice bijelim strancima o kojima ne znaju ništa - ko su, odakle su i kakve su im namjere. Nude nam kokosove orahe da bismo se osvježili. Za to vrijeme, ispred nas, momci i djevojke pjesmom i plesom izražavaju nam dobrodošlicu. Takav je običaj
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (1)

U Italiji čovek ne može da pati od žeđi

U Milano sam nominalno stigao da bih nazočio I-Day's rock festivalu s ponudom u vidu dva brata Gallaghera obaška, Pearl Jam, The Killers i Offspring, koji su spali na to da budu predgrupa za Queens of the Stone Age, a dok sam kloparao koferom po trotoaru, još nisam prelomio da li ću 25. uveče da idem na Queen s Adamom Lambertom u Mediolanumu. A zapravo sam došao da bih dao sebi izgovor zašto iz Malpense hvatam IziDžetov let do Herakliona kad mi nemamo čarter letove za grčka ostrva izvan agencijskih ponuda
Dinosaurusi

Svijet na mom dlanu: Pustinja Gobi

U domovini dinosaurusa

Da bi privukli znatiželjnike iz svijeta i pokrenuli turizam, spretni kineski turistički poslenici su uz pomoć Vlade, 2007. godine, na samoj kinesko-mongolskoj granici, u blizini grada Erlian (Erenhot), podigli jedinstvenu atrakciju - Grad dinosaurusa (Dinosaur City)
Bazz 06 S

Nadav Kander: Estetika raspadanja

Napuštene vojne baze Sovjetskog saveza

Na stotine nuklearnih bombi detonirano je u vojnoj bazi Plygon, nedaleko od Kurčatova, a sve dok program nije okončan 1989. godine. Bombe su testirane u udaljenoj, ali ipak naseljenoj oblasti, a obavljena su brojna testiranja posledica radijacije, a na stanovništvu koje nije bilo upućeno u ono što se dešavalo u njihovoj neposrednoj okolini.
Dohh 05 S

Faces Of Doha: Slikovnica iz Katara (2)

Heroji grada

Ima ih jako mnogo. I svi su oni heroji. Ulice, grada, detinjstva. Mog i tvog. Grade kule, povezuju ljude. Nacije. I taj jezik, svima je znan. A nije, vavilonski. Oni su jedna divna, topla ljudska bića. Niču Kolos-alna (Colossus) zdanja. Grčkog vajara Charles of Lindos, rođenog na ostrvu Rhodes. To nije samo gigantska statua. Ona je simbol jedinstva naroda. I tako podižu Dohu. Kao Jean Nouvel pustinjsku ružu (National Museum of Qatar, desert rose). Rukama svojim. Premeštaju je u neku novu dimenziju, pripremajući za velika čuda. Svetska. Koliko li ih je? Sedam? Verovatno mnogo, mnogo više