Putopis: Oksford, grad koledža i sanjajućih tornjeva
Znanje je moje svjetlo
Ovdje važi nepisana parola: nije pristojno biti siromašan. Ali, kao i svugdje u svijetu, i u Oksfordu ima sirotinje i čak 3.500 beskućnika. Usred decembra vidio sam nekoliko beskućnika na ulicama Oksforda, a dvojica su ležala na trotoaru, čitali knjige (!), pokriveni toplim dekama. I vidio sam uoči Božića nekoliko grupa mladih ljudi kako na ulici prikupljaju dobrovoljne priloge za beskućnike, i pri tom sviraju i pjevaju i još jednom dokazuju plemenitost i ljepotu svoje mladosti. Sigurno je da je mladost već sama po sebi ljepota života. Ali, mladost u Oksfordu zna da voli i da se raduje, da uči i da stvara dajući pečat sopstvene prirode i prefinjenog ukusa svom vremenu