TV

Iako žele da budu bolje, iskrenije, moralnije od muževa, pitanje je koliko u tome mogu uspeti i da li je, ako i dalje razmatramo intencije kreatora serije, poruka da je čovek tek – čovek, odnosno grešan i pokvaren, nemoćan pred iskušenjima, bilo da je reč o muškarcu ili ženi. A možda ključ leži u pukoj zabavi i pokušaju da se „Očajne domaćice“ obrade na skandinavski način i postanu „Očajne preduzetnice“

Engleska hit-serija Years and Years (ne brkati s engleskom hit-grupom Years & Years) prati živote i životne drame članova obitelji Lyons od 2019. do 2034., paralelno s geopolitičkim dramama i društveno-tehnološkim promjenama koje se u tom periodu odvijaju na britanskoj i globalnoj sceni. Uz tako atraktivan koncept, sa zanimanjem bih pogledao i puno, puno goru seriju nego što je Years and Years, koja mi – kada se sve zbroji i oduzme – nije loša. Samo što...

Mini-seriju za Netflix o jednom latino i četvero afroameričkih tinejdžera koji su nepravedno osuđeni na zatvor zbog silovanja investicijske bankarice snimila je Ava DuVernay, autorica hvaljenog filma “Selma”

Različita čitanja ove epizode su naravno moguća, ali to ne umanjuje činjenicu da se scenarista poigrava odnosom homoseksualnosti i homofobije, što se najbolje vidi u sceni u kojoj Karl svom virtuelnom ljubavniku, koji mu je samo prijatelj, nakon pauze u igranju objašnjava da je sve pokušao, probao druge avatare, nepoznate ratnike, ali da ništa nije bilo dovoljno dobro jer ni jedan od njih nije bio Danny.

Rusija je još jednom u šoku zbog Černobila. Prorežimski mediji i čuvari domoljubne čistoće ne znaju što bi. Negoduju. Dogodio im se HBO-ov Černobil. Očekivala se još jedna zapadnjačka serija puna predrasuda i stereotipa o Rusima i SSSR-u. No, na opće iznenađenje, toga je ovog puta bilo u marginalnim količinama ili u stvarima koje ne utječu na radnju i suštinu onoga o čemu serija govori - katastrofi Černobila, tromoj birokratskoj i ideološkoj reakciji režima, improvizacijama oko sanacije te herojstvu ljudi koji su išli u sigurnu smrt kako posljedice ne bi bile još razornije

U četvrtoj epizodi mini serije “Černobil” mladi Pavel (Barry Keoghan iz “Ubojstva svetog jelena” i “Dunkirka”) unovačen je navrat-nanos i poslan u raščišćavanje zone dekontaminacije oko mjesta gdje je nedavno eksplodirala nuklearna elektrana

Očekivanje da emancipacija sa sobom nosi i potpuno odricanje od emocija zapravo je inherentno patrijarhalno. Emancipirana žena nije ona koja je muškoga uma u ženskome tijelu. Ona koja je uvijek racionalna, koja je sve svoje emocije ostavila iza sebe, neupitni narodni heroj bez trunka ega. Ima li ičega patrijarhalnijega od ideje emancipirane žene kao nepogrešive? Kao savršeno racionalne? Kao jednostavno savršene? Može li žena biti emancipirana i dalje griješiti a da je se ne proglasi ludom? I imaju li lude žene također pravo na emancipaciju?

Muzički intermeco je tekovina ranih dana televizije koja se održala sve do kraja osamdesetih. To je period u kome, između dve emisije, nema ništa. Nekada davno, kad još računari nisu bili popularni i jeftini i kad smo imali svega dva televizijska kanala (sarajevski treći kanal se tek pomaljao kao moguć), a više nam nije ni trebalo, postojala je takva pauzica dok se premotaju trake ili namesti sledeća rolna. Neka sličica ili snimak prirodnih lepota, obično Plitvička jezera, uz muzičku pozadinu klasičnih kompozitora i natpis “Muzički intermeco”

Tri serije slične su i po tome što nisu izvikane; nisu postale planetarno popularne, niti svi trube o njima. Možda ih baš zato treba pogledati. Jedna je skandinavski produkt na tragu njihovih već dobro poznatih noir uradaka, druga klasični BBC mini dragulj, dok je treću teško definisati u bilo kom smislu. Može se reći da je u pitanju američka serija koja ne prati trendove. Što je u isto vreme i dobro i loše

U aprilu se navršilo deset godina od emitovanja prve epizode jedinstvenog sitcoma "Parks and Recreation". Bila je to serija koja je postajala sve bolja, za razliku od mnogih čiji kvalitet vremenom opada. Bila je to nimalo cinična, a i dalje urnebesna komedija koja vraća veru u ljude i život kao takav. To je serija koja se i dalje gleda i voli, čiji su likovi nezaboravni. Zato su se glavni glumci Amy Poehler i Nick Offerman, kao i autor serije Mike Schur ponovo okupili i nedavno za "The Guardian" napisali svoja sećanja na "Parks and Recreation"

Ryan O'Connell je kreirao kompletnog junaka – gej muškarca koji živi sa cerebralnom paralizom – što je dimenzija koja se u portretisanju kvir junaka može smatrati revolucionarnom.

Iza zidina i fasada odvijaju se male ljudske gadosti, žive isprazni životi, zaliva profesorska sujeta najjeftinijim laskanjem… I u tako oslikanim događajima i likovima zapravo je najveća vrednost ove serije. Kada te sitne, trule, a tako ljudske i svakodnevne priče ustupe mesta onoj mnogo većoj, težoj i stoga manje verovatnoj glavoj priči, serija unekoliko gubi na verodostojnosti i kvalitetu