Unatoč mračnoj temi, riječ je o iznimno zabavnoj i duhovitoj seriji koja čak i u motivima smrti uvijek uspijeva naći nešto zabavno. Ali glavni razlog je glavna glumica, Natasha Lyonne, poznata iz odlične serije „Orange is the New Black“; sa svojom kovrčavom kosom, hrapavim glasom i opakom jezičinom Nadja je tipična cinična Njujorčanka, prodorna poput buldožera, koju ni smrt (doslovno!) neće spriječiti da dođe do posljednje, najmanje lutke i otkrije koji kurac joj se događa
Iako je radoznalost dublja od ljubavi prema dobrom zapletu, za seriju je zapravo odlično to što nemamo odgovore na sva pitanja. Ostajemo uskraćeni za onaj najvažniji – da li je Alec Wilson propalica, monstrum i patološki lažov bez trunke savesti, ili je ipak bonvivant i šarmantni prevarant, koji se istakao kao vojnik u Drugom svetskom ratu i u krajnjoj instanci umeo da razlikuje dobro od zla, dok je neko drugi za njega pleo mrežu
Šokantne scene i preokreti neophodni su da pažnja prosečnog omladinca koji serije ionako prati dok skroluje po Instagramu ne bi stopostotno pripala toj društvenoj mreži. Kako serija odmiče, ti šokantni obrti postaju donekle predvidivi, jer se matrica po kojoj se dešavaju ponavlja. Stalker tako gubi na slojevitosti i postaje još jedan manijak u nizu koji ne može da odoli krvoločnom instinktu. Naravno da nema ljubavi u uhođenju, niti romantike u opsesiji. Sociopate potpuno drugačije poimaju osećanja svojstvena normalnom i (donekle) socijalno adaptiranom pojedincu. Međutim, koliko smo svi mi normalni, prilagođeni i u stanju da se uklopimo?
Serija se i dalje bavi nostalgijom za 80-ima, kada nismo imali puno toga, no svijet je izgledao uzbudljiv i lijep. Iako je prva epizoda donijela gorak pogled na kraj priče pa su događaji iz 1984. godine povezani s onima s početka 90-ih, ova serija Gorana Kulenovića ipak se nastavila u revijalnom tonu evocirajući glavne toponime toga doba - od pojave aerobika, vladavine Stipe Šuvara, epidemije radničkih bolovanja, kupanja na Jarunu, pojave prvih zagrebačkih butika, kupovine benzina na bonove...
Prva sezona serije Homecoming, trilera o psihologinji koja radi u programu resocijalizacije američkih vojnika, toliko je zaokružena da se najavljeni nastavak čini nepotrebnim
Prošla godina je donijela ogroman broj novih TV serija, ali nekako imam dojam da je kvantiteta pojela kvalitetu… Je li došao kraj zlatnom dobu televizije? Možda je prerano tvrditi takvo što, ali sve mi se čini da balon polako puca. Prošle godine imali smo rekordnu produkciju TV serija otkako ih je Netflix počeo štancati k’o nespašen, a negdje sam pročitao da se sveukupno samo na anglosaksonskom teritoriju emitiralo više od 500 naslova. Alo ljudi, 500 serija, pa tko to može pohvatati?
Kad se prosječnom gledatelju kaže da HBO snima prvu seriju na našem jeziku, prirodno je da očekuje da će kao rezultat s neba pasti hrvatski “Mladi papa” ili “True Detective”. Treba odmah reći da su ta očekivanja pretjerana. Korisnici kabelskog servisa koji se odluče sami istraživati HBO-ovu produkciju iz manjih zemalja, lako će ustanoviti da kvaliteta tih serija jako varira, i da među njima znatan dio čine relativno stereotipni politički trileri o nepotkupljivim novinarima, zlim ministrima, naručenim ubojstvima ili serijskim psihopatima
Za razliku od specijalizovanih magazina ili web-sajtova koji pomno prate svaku od nekoliko stotina ovogodišnjih TV serija, naš tročlani tim recenzenata mogao je da se bavi samo onim što su stigli da vide tokom poslednjih 12 meseci. Svako od nas imao je prava da izabere pet voljenih naslova, te su ukupno ovih petnaest preporuka – naš izbor, naša odgovornost i naš mali ekran...
Dijalozi su duhoviti i vrckavi te uvijek pametni. Možda ovaj opis zvuči previše pojednostavljeno, ali upravo u tome i jest čar serije. Naizgled je jednostavna i vizualno besprijekorna, baš kao i sama Midge, a zapravo uspješno propituje razne probleme i navodi gledatelja na isto, bez da to od njega očito zahtijeva
Ove tri serije nam daju obrise ideologizovane konstrukcije srpske istorije, koja se može videti kao deo hegemonog političkog projekta vladajuće klase u Srbiji. Deo ovog projekta je obnova etničkog identiteta, prilagođenog političko-ekonomskim promenama koje dobijaju oblik periferizacije srpskog društva
Nedavno smo čitali istraživanje prema kojem je konzumiranje horora kroz knjige, filmove i serije, zapravo dobro za razvoj hrabrosti i samopouzdanja. Tko smo mi da sumnjamo u znanstvenike? A i Rafaela je napravila super izbor.
Nasuprot mnogobrojnim teorijama da je nemoguće ubaciti pterodaktila u kacu za kupus široku 1,5 milimetar, omiljenština od serijskog programa sapun orijentacije južnoameričke post-proizvodnje (dugo vremena sam živeo u zabludi da iz tih predela u Evropu stižu samo banane i fudbaleri, prim. autora) postavlja se hipotetičko-retorički meta-postulat sravnjen sa zemljom u samom nastanku iste: Chabella je zgodnija!!!
Dolaskom Erica Overmyera na mjesto showrunnera serija The Man in the High Castle od treće je sezone dobila neusporedivo slojevitije likove i dinamičniju radnju
Navući se na seriju ''Prijatelji'', željeti osvojiti plišanu igračku iako znaš da je zapravo želiš samo zato što ti je stroj rekao da je riječ o nagradi, ''starter paket'' za postajanje čovjekom koji uključuje ključeve auta, stres-lopticu, flastere te knjigu doktora Oza o dijetama... ili bilo što drugo od čega apsolutno nemaš koristi, sve je to jako ljudski i jako uspješno prikazano u ovoj humorističnoj seriji koja se bavi temama koje su ponekad sve samo ne humoristične
American Vandal dobar dio svog humora bazira na tom kontrastu prizemne degutantnosti srednjoškolskih ekscesa i ozbiljnosti s kojom ih komentiraju kako Peter i Sam, tako i ostali učenici koje oni intervjuiraju u potrazi za pravom istinom. I mada humor svakako jest jedan od najprivlačnijih aspekata ove serije, ona se gleda s guštom prije svega zato što je briljantan – whodunit
