TV - Tema

U novoj epizodi Petar Luković i Sandra Dančetović se prisećaju najgorih serija koje su pogledali u poslednjih nekoliko godina. Možda nije reč o najlošijim serijama svih vremena, ali ni od te titule nisu daleko

Četiri su decenije od premijere Mućki na britanskom BBC-u. Fin jubilej. Mućke su dale nemali doprinos britanskoj kulturi – mnoge prepoznatljive fraze i riječi koje izgovaraju Del Boy i ekipa uvrštene su u rječnike i leksikone – i vremenom postale globalni pop kulturni fenomen. Mnogobrojni fanovi ovog sitcoma zapanjeno konstatiraju da je prošlo već toliko vremena. Del Boy je poslovično opušten po tom pitanju

The Handmaid’s Tale je serija koja nas upozorava da rasprava o ovih deset lekcija ne smije biti ograničena unutar njene radnje, jer ako, kada otvorimo današnje novine ili skrolamo naslovne stranice naših društvenih mreža, pronađemo barem jednu situaciju u nizu predstavljenih, znak je da bi naši životi uskoro mogli poslužiti kao scenarij za snimanje ovakve ili slične serije. A silovanja, borba za ljudska prava, indoktrinacija, simbioza religije i politike, nasilje nad djecom, manipulacije u međusobnim odnosima te protesti za dostizanje pravde odavno su dio naše stvarnosti, što bi značilo da je, izvučena iz konteksta fikcije, The Handmaid’s Tale priča koju svi mi već uveliko živimo

‘Whump‘ je osim onomatopejskog zvuka primanja udarca i naziv problematičnog trenda u fikciji koji prikazuje teško fizičko i/ili emotivno zlostavljanje tipično maskulinog lika s namjerom da se čitatelju/gledatelju/ici pruži uzbuđenje na granici s erotikom. Whump uvijek upada u kalup nasilja superponiranog na seksualizirani prikaz muškog tijela, a najčešće je uključena stoička, herojska patnja i osjećaj empatije s likom, unatoč tome što konzument whump fikcije uživa vidjeti tog lika mučenog

Svaka epizoda progovara o određenoj temi vezanoj uz spavanje. Prva epizoda tako je vezana uz zablude o spavanju te razotkrivanje svih mitova koje smo tijekom godina imali prilike čuti; treba li nam osam sati sna, koja je povezanost alkohola i/ili kofeina na san i slično samo su neke od razotkrivenih mitova

U tekstovima Ljubomira Živkova prepoznaje se rad istog majstora, njegov stil je lako prepoznatljiv, nemoguće ga je pobrkati sa nekim drugim autorom. Ta duga rečenica koja u sebe može da upije najrazličitije jezičke registre, pomalo razlivena poput neke ravničarske reke – odavno je postala zaštitni znak njegovog pisanja. Teško žanrovski odrediva, “Dopisnica iz Banata” mogla bi se čitati i kao roman u nastavcima ili bildungskolumna, materijala se nakupilo tokom godinama, pa se nadam da će se nekog skorašnjeg dana pojaviti u obliku knjige

Nastojanja da se izmisle novi, "politički korektni" izrazi za dotad uobičajene često su i sama bila predmet satire. Jedan od načina ukorjenjivanja političke korektnosti bez sumnje je ono kroz zabavu i smijeh u sitcomu. Kada se god društvo trebalo senzibilizirati za neku važnu društvenu problematiku, poput recimo prava homoseksualnih osoba ili rasno pitanje, jedan od najlakših načina bila je osmišljavanje situacijske komedije u kojima bi aktanti, ili barem zanimljivi sporedni likovi spadali upravo u onu skupinu o čijim se pravima u tom trenutku u društvu debatira

U novom stoljeću Berlin postaje jedan od najdinamičnijih europskih gradova, koji se počeo ubrzano urbanistički i kulturno razvijati. Ujedno postaje kultno mjesto za partijanje te mokri san svih hipstera i alt umjetnika ovoga svijeta. Istodobno, za dio svijeta predstavljao je žrtvu povijesnih okolnosti i podjela, a za neke druge, poput Hasida u seriji o kojoj ću na koncu govoriti, posrijedi je prijestolnica države koja je skrivila smrt šest milijuna pripadnika njihova naroda. Kako bilo, Berlin neosporno ima veliki kulturni kapital, što se očituje u zanimanje koje kod producenata pobuđuje, a ono ne jenjava. Većina priča vezana je ili uz dinamičnu prošlost grada ili pak status koji danas uživa.

S dvanaest sati prijenosa uživo serija The Third Day: Autumn kroz logistički zahtjevan proces ponudila je iznimno i neposredno TV iskustvo

Dragi moji prijatelji i susjedi, kako kralj horora, Stephen King, voli oslovljavati čitatelje u predgovorima svojih knjiga. Kao jedna od njegovih vjernih čitateljica već skoro 30 godina, tako i ja sad pozdravljam vas, zato jer će ovaj tekstić biti posvećen glazbi koja je inspirirana njegovim djelima

Prisjećamo se serija koje smo voljeli u osamdesetima! Neke su se emitirale na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, neke su više ”trash” nego vrh, ali sve predstavljaju lijepu uspomenu na djetinjstvo i vrijeme kada smo imali samo dva programa

Gledamo žensku osobu koja istovremeno suši kosu, pere zube, stavlja maskaru i nogom riba pod, da bi nas sledeći kadar odveo u kuhinju, gde praktična žena kuva, sprema i zaliva cveće, a stiže i da, uz široki osmeh, nogom zatvori rernu