West Balkan

Pisati o osamdesetim je bilo lako. Prema osamdesetim se ljudi odnose sa nekom vrstom dobroćudne ravnodušnosti. Najzad, ko se još seća Tode Kurtovića ili mini vala? Pisati o devedesetim je druga stvar. Svi su još tu, zainteresovani. Uključujući i one koji su u međuvremenu umrli ili izginuli. Složiću se ako mi kažete da su devedesete odsvirale svoje. Ali melodija još lebdi u vazduhu…

Srećni vlasnici novih knjiga upoznaće se sa “viđenjem stvari” Kristine Kockar, Nebojše Pavkovića i Vojislava Šešelja

Gradsko vijeće Grada Sarajeva u srijedu je jednoglasno odlučilo da priznanje Počasni građanin Grada Sarajeva dodijeli Bruceu Dickinsonu, frontmenu Iron Maidena i solo umjetniku

U ruskokolonaškom orkestru za destrukciju Balkana prva truba je šef kriminalnog i separatističkog režima u Banjaluci, Milorad Dodik. Beskrupuloznim i bahatim pretnjama koje nije skrivao, potkupljivanjem i jednom od najmasovnijih izbornih krađa, kvazietatistički “laktaški“ režim u manjem bh. entitetu, uprkos sve brojnijim protestima gnevnih i poniženih građana, održao se još neko vreme. Zvanična Srbija je dala svoj puni doprinos Dodikovoj pobedi. Pirova pobeda koja će jednoga dana Srbiju skupo koštati

Koga je volelo Sarajevo, taj je postao i ostao besmrtan/ Nije ni čudo što su mnogi veliki tamo doživeli trenutke najveće slave/ To Sarajevo može i zna/ Ne samo da ti se pokloni/  Nego i da te uzdigne kao nijedan drugi grad

Bilo bi dobro da vidimo od čega su nas to partizani prije 70 godina oslobodili? Danas, 70 godina poslije, posljednji preživjeli partizani iz tih herojskih dana – oni koji su bili jači i od Nijemaca i od Talijana i od ustaša i od četnika – nalaze se u desetom desetljeću života, a svoju duboku starost žive sa spoznajom da ih se u dijelu javnosti smatra nitkovima, dok u njihovu i našem gradu istodobno niču spomenici s imenima ustaških ratnih zločinaca, a gradski zidovi prepuni su ušatih slova koja slave poraženu fašističku vojsku. Kao da je sâm Sotona sišao u naš grad, pa bijelo napravio crnim, a crno učinio bijelim

Tražimo od državnog tužilaštva da odgovori na naše podnijete tužbe, jer ne vidimo nijedan razlog za oduglovačenje, tim prije što je naša namjera bila da spriječimo nelegalno djelovanje, a ne da se oduglovačenjem omogućuje nastavljanje vršenja krivičnog djela. Posebno u nelegalnoj gradnji i devastaciji objekata od nacionlnog kulturnog značaja. Iskreno se nadamo da nemamo posla sa paganskim vjerovanjima u kletve i bacanje čini. Mi nećemo odustati od zahtjeva da se poštuju zakoni i civilizacijske norme i ne postoji istanca kojoj se nećemo obratiti, domaća i međunarodna, da ukažemo kako se u Crnoj Gori ne poštuju sopstveni zakoni i kako država, koja jedina ima monopol sile, ne koristi svoje institucije i kapacitete da zaštiti uništavanje kulturnog naslijeđa i spriječi anticrnogorsko bestijanje po Crnoj Gori i slavljenje najtragičnijih trenutaka crnogorskog naroda u istoriji

Već ste navikli: čim vam, dragi moji čitaoci, drugarice i drugovi, u poverenju piše glavni urednik, opet je neka zajebana kriza. Pogodili ste, naravno: jeste kriza, ali sa elementima lake panike. I uvek isto pitanje onima koji nas redovno prate i čitaju: kako pomoći našem portalu da opstane u ovim podmuklim vremenima? Nadamo se da će mesečna pretplata ili vaša donacija sprečiti krize i paniku, da konačno radimo bez opterećenja, stresa i besparice

Predsednik države koja je - ovo se ne može naći u “spisima predmeta” - počinila zločin je, eto, “konačno” pozvan; što će reći da se i dalje bahato izruguje građanima Srbije i porodicama ubijenih. Glumi “neuku stranku” koju je neko “konačno” pozvao – nije osećao obavezu da o svemu što zna obavesti Tužilaštvo. Uprkos obećanju, ali je takvu reč neprimereno koristiti uz njegovo ime

Dikcija nacionalističkog trabunjanja je gotovo identična; Srbi nisu smeli da pevaju („Ko to kaže, ko to laže”), Hrvati su bili progonjeni pod Hrvatom koji se oženio Srpkinjom; u tom je kolopletu stradao i jogurt. U toj je priči najvažnije ko će vratiti kredite, iako, bar zasad, ne znamo koliko je šta koštalo, ko je šta potrošio, ko je, recimo, imao besplatnu zdravstvenu zaštitu, školovanje (svi), čije su se planine elektrifikovale, čiji putevi postali prohodni cele godine, ko se, recimo, skućio, sve sa primetnim viškom stambenog prostora, za kutiju cigara mesečno

Ako se Srbija i dalje bude ovako neravnomerno razvijala, onda ona neće biti uređeno društvo moderne države, već najobičnija majmunara. Onda će naši životi biti donkihotski melanholični i smešni, a pobuna uzaludna poput Samijeve. Ipak, jedno se mora priznati: Sami je bio naturalizovani Beograđanin, ali palančanin ni jednog trenutka. Ako bih mogao da se ičemu nadam, voleo bih da budem otvorenog duha, svetski čovek, na način na koji je on bio svetska šimpanza

O mentalnom stanju nacije ponekad nije potrebno čitati opsežne medicinske studije; dovoljno je da uđete u Tviter-lavirint i tamo otkrijete najnovije istine o zločincu Titu, velikom Draži, odvratnim Šiptarima, podloj vakcinaciji, pokvarenim komunistima i uvek humanim četnicima koji ni malog mrava ne bi zgazili. Ukratko: stanje redovno!