West Balkan - Crna Gora

Đukanović je sve ono što bi Dodik želio biti: uspješan separatista, otac države čiji je evo-skoro-doživotni vladar. A nije ni bez para. Ali jedno je željeti, drugo umjeti. Dodik nije razumio najvažniju stvar. Dugovječne vladavine ovdje nema bez podrške Zapada. A Zapad toleriše dugovječne prozapadne lidere, ne i one proruske

Poslije svih Radovićevih besprimjernih verbalnih vratolomija, neviđenog repertoara kletvi, psovki, manipulacija i litanija u kojima se pozivao na Boga, svetosavlje, Petroviće Njegoše, a na koncu i na bratstvo-jedinstvo (!) i komunističku socijalnu pravdu, ne bi li nekako doakao “separatistima”, kad ostane sȃm u svom Vladičanskom domu na Cetinju, vjerujemo da mu zebe oko srca da je većinu onoga što je radio bila zaludna muka. Jer, istorijska istina, katkad, koliko god je sabijaš, izvitoperuješ, ignorišeš, čak i zabranjuješ pod prijetnjom krivičnog progona, izbije odjednom i iznenada, kao rijeka ponornica: jedan broj ljudi željan je istine, kolikogod ih strašiili njenim demonima

Amfilohije na Crnu Goru gleda kao na jedan zamišljeni okamenjeni prostor koji je izvan vremena: čiji je jedini zadatak da čuva Kosovski zavjet i legende o svom kosovskom porijeklu. K tome, sebi je zadao još jednu veliku misiju: da gradnjom bogomolja u vizantinskom stilu nametne svetosavlje kako bi potpuno izbrisao tradiciju crnogorskog pravoslavlja iz vremena Crnojevića i Petrovića Njegoša, sa elementima ekumenizma i laicizma koji nijesu bili karakteristični za ostale ortodoksne crkve

Povodom Deklaracije o pomirenju koju su inicirali predstavnici četnolike opozicije u Crnoj Gori, lideri Demokratskog fronta Nebojša Medojević, četnički vojvoda Andrija Mandić i slični, oglasio se Crnogorski pokret. Njihovo saopštenje za javnost prenosimo u celini

Povelja Ivan Crnojević, nije prva nagrada koju sam dobio, ali u jednu ruku mi je najdraža, i u moralnom smislu obavezuje me više o ostalih priznanja. Prethodne nagrade su predstavljale važnu profesionalnu satisfakciju, ali Povelja za doprinos Cetinju, naćerala me je da se načas prisjetim jednog dugog i zamršenog puta: seljačića koji se iz Lipe Cucke doselio u malu prizemnu kuću, na adresi Bulevar Lenjina boj 200, u felinijevskom kvartu između Kuće Pajevića i radničkog naselja Kongo, te kasnijih stranstvovanja i priključenija, mladalačkih ideala i iskušenja, pokretanja kulturnih projekata koji su mi važniji od nagrađenih knjiga, sve do današnje svečanosti u Vladinom domu

Ono što brine sve one koji poštuju državu Crnu Goru jeste ponašanje „beogradskih advokata“ u samome sudskom procesu. Očito je da oni ne mogu da izbjegnu omalovažavajući odnos prema Crnoj Gori, te da svojim fakinskim i šibicarskim ponašanjem izazivaju gnjev svih koji ne žele da svakodnevno budu predmet ponižavanja gorih od sebe

Peti sastanak mešovite Komisije SPC i Katoličke crkve o ulozi kardinala Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu, održaće se 7. i 8. juna u Podgorici. Povodom ovog pokušaja SPC da uvuče Crnu Goru u svoje mračne obračune s drugim narodima i konfesijama, oglasio se Crnogorski pokret, čije saopštenje prenosimo u celini

Crna Gora je napadnuta od strane jedne velike sile. Velike sile, ne zbog eufemizma, već zato što to govori o ozbiljnosti i disproporciji u snazi između dvije države, Crne Gore i Ruske federacije. U tome imaju vjerne saradnike u dobrom dijelu stanovnika Crne Gore, SPC, političkim organizacijama, nevladinim organizacijama i medijima. I to je sve bilo jasno još od početka, od jeseni 2015. godine, kada su crnogorski petokolonaši razapeli šatore na jednoj od najvažnijih ulica Podgorice. U tome su imali podršku svih onih koji su ličnu korist istakli iznad svih ostalih principa

Ako je iko doprinio, ili doprinese, urušavanju crnogorskog državnog i nacionalnog suvereniteta, onda je to sadašnji, velikosrpski namjesnik u Cetinjskom manastiru; fanatizovani svetosavac, moderni Herostrat svega što je dubinsko, crnogorsko. Njegova svetosavska hobotnica ušla je u sve pore naše stvarnosti i glavni je zastavonoša anticrnogorskog pokreta na javnoj sceni. Čovjek kojem je sve dozvoljeno. Čovjek kojem nije sveta niti država niti vjera. Sve u ime velikosrpstva, ništa u ime Crne Gore

Mi moramo voditi računa o sebi i svojim interesima, ali ne možemo izbjeći solidarnost sa evroatlantskom zajednicom, sa našim najbližim ex-jugoslovenskim državama i tradicionalnim političkim prijateljima. Naša je obaveza da predamo Crnu Goru dolazećim generacijama u mnogo boljem stanju od onoga koje smo mi zatekli u periodu obnavljanja državnosti. Državotvorne i evroatlantske političke snage još nijesu okončale svoj istorijski zadatak. On će biti završen tek kada Crna Gora postane punopravna članica Evropske unije i NATO alijanse