West Balkan - Hrvatska

Ljudi koji danas pomažu Petrinji, Glini i Sisku melem su za dušu, no grč u želucu stvaraju oni koji i večeras, koji cijeli dan danas “slave” neku svoju novu godinu. Petardama. Kao da svi nismo danas oko podneva prešli granicu pucanja. Kao maloumni koji valjda misle, samouvjereno smatraju da će se prelaskom preko konvencijom utvrđene granice jedne godine i prelaskom u drugu pojaviti nekakav deus ex machina koji će nam sam po sebi udijeliti boljitak, radost i uspjeh

Zdravlje naše ekonomije ne ovisi o ishodu sukoba između “gastrotainera” i lijenog birokrata. To ne znači da one kojima je djelatnost zabranjena ne treba obeštetiti, ali također i ne znači da moramo svakodnevno podnositi njihove besmislice o funkcioniranju ekonomije

Nedugo nakon stupanja na dužnost američki predsjednik Barack Obama pozvao ga je u Washington, bio je gost dvojice glavnih tajnika Ujedinjenih naroda u New Yorku, sudjelovao je na dodjeli Nobelove nagrade za mir u Oslu, vlada japanskog premijera Shinzo Abea dodijelila mu je Orden izlazećeg sunca sa zlatnim zrakama i rozetom kojeg je 1875. godine ustanovio japanski car Meiji, a prošlog mjeseca u Vatikanu primio ga je papa Franjo...

Jednom kada se prilika ukaže, valja je iskoristiti, odnosno zavrtjeti još jednu rundu brižnog njegovanja kulta (sitnog) poduzetništva, ovoga puta pod krinkom osjetljivosti na moralna proturječja. Jer, što je drugo široko polje influenserstva nego vizija meritokratske pastorale? Ukratko, ako imate mobitel i pristup Internetu i ako raspolažate s odgovarajućom količinom kreativnosti i upornosti, promocija hobija u ozbiljan biznis ionako je samo pitanje vremena. Ništa o prosječnom trajanju “influenserskog” radnog dana, o investicijama u tehnički alat i borbi s algoritmima, ništa o neadekvatnom zakonskom okviru, odnosno o Zakonu o oglašavanju koji influensere kao takve uopće ne prepoznaje, ništa o influenserskom pay gapu, ništa o prednostima i limitima socijalno porijekla influensera, ništa, na kraju krajeva, o gubitnicama i gubitnicima u influenserskoj utakmici

Da netko upucava u glavu prijatelje im i poznanike tu negdje oko njih, a oni se ne mogu sačuvati i ne smiju misliti kako njih neće, e to je već teško zamisliti. A dovoljno je samo se nakratko snagom misli pokušati unijeti u takvu situaciju. Nitko nikoga na takvo unošenje ne može prisiliti, ali nitko nema pravo to ne pokušavati. Svatko tko odustane od pokušaja izdajnik je ljudskog roda i čovječnosti. Dogodilo se, bilo je, završeno je, ali ne može se negirati. I ne mogu se u isti krug stavljati vatra i led, a sve kako bi se dobila mlaka voda ugodna za brčkanje

Imamo li mi ikakve osnove da vjerujemo kako HDZ-ovi ministri prilikom donošenja odluka u kriznoj situaciji zaista prvenstveno misle na zakonitost i blagostanje stanovništva? Tijekom posljednjih triju predugih decenija hrvatskog političkog života, gotovo da nije bilo osobe zaposlene u strukturama izvršne i zakonodavne vlasti koja nas nije uvjeravala kako je crno u stvari bijelo i kako je situacija u području gospodarstva, medijskih i građanskih sloboda ili obrazovanja sasvim zadovoljavajuća, a ako i nije, tu su tekovine Domovinskog rata i uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije. Istovremeno s neoprostivom gospodarskom stagnacijom su rasle kvadrature privatnih stanova i vikendica, konjaža automobila te privatne kolekcije umjetničkih djela ljudi zaposlenih na javnim funkcijama. Dociranja takvog društva o humanizmu i solidarnosti te nadmena upozorenja kako neće biti zaboravljeno kako se tko ponašao u vrijeme krize je bolje slušati na prazan želudac

Teško je poreći da se, makar u usporedbi s drugim zemljama, hrvatska vlast dobro nosi s pandemijom koronavirusa – nije se povela ni za zapadnjačkim neoliberalnim "tko-preživi-preživi" modelom koji je kulminirao u Americi apelom zamjenika guvernera Teksasa Dana Patricka starijim osobama da se žrtvuju kako bi spasili njihovu nakaradnu ekonomiju utemeljenu na prekarijatu i ugovorima o radu na nula sati, a ni za istočnijim primjerima poput Rusije gdje je izbor ostajanje kod kuće ili zatvor

I onda se dogodilo, kao što se moralo dogoditi. Bilo je to neizbježno. Naprosto suđeno. Fiksni je telefon zazvonio usred noći. Zvonio je dugo jer su svi zaboravili kako zvoni, trebalo je vremena da bunovni shvate koji je to zvuk. Zvali su iz Druge policijske na Bačvicama. Davor nije najbolje razumio šta mu dežurni službenik govori

Valja se pokloniti precima koji su imali snage i upornosti uzdignuti se iznad bijede, prljavštine i neukosti. Zahvaliti im da su ustajali nakon svake nevolje, preživjeli i ratove, i poplave, i suše, i gladi, i zaraze gore od koronavirusa i potrese snažnije od onoga jučer ujutro.  Da su napokon došli u razbijenim cokulama i zakrpljenim kaputima iz provincije u glavni grad, da su se zaposlili u tvornicama, školovali se, da su stjecali i napredovali, pošteno i teško, mic po mic, selili iz vlažnih podstanarskih rupa u prostrane, svijetle stanove u Novom Zagrebu, kupovali automobile, zidali klijeti u Zagorju i vikendice na Šolti

Nisu znali da će tlo drhtati, izvještaj Kriznog stožera je tek u 9.00, ali kao da su nešto čekali. Svi oni poznanici koje sam nazvala te nedjelje, da čujem kako su. I u Zagrebu i u varošici u kojoj prebivam, udaljenoj 80-90 kilometara od epicentra. Internetske veze nisu radile, tek sam navečer shvatila zašto: ne bih znala ono što sad znam

Labinsku republiku su proglasili pobunjeni istarski rudari koji su ustali protiv nadolazeće talijanske fašističke politike. Labinska republika bila je kratkotrajna samoupravna republika rudara. Ovaj ustanak istarskih rudara smatra se prvim antifašističkim ustankom na svijetu. Danas je taj dan, 2. mart, međunarodni dan rudara

U vrijeme komunističkog demona Josipa Broza nismo znali ni da postoje riječi ili izrazi poput: privatizacija, ovrha, potrebiti, ugrožene skupine, prekarni rad, tajkunizacija, šatoraši, zaštitari, kamatarenje, rad za opće dobro i sl.