West Balkan - Hrvatska

Milkz 02 S

Bez jogurta iza željezne zavjese

Izašla je na rujansko sunce, bilo je topao ranojesenski dan. Oblio ju je znoj, a na vrhu brda, vrba je mrdala, a njoj pogled sezao daleko, do kuda joj sezala željezna zavjesa. Nitko pojma imao da ona vidi željeznu zavjesu, preko cijele Jugoslavije. Vrtjela se u kožuhu oko svoje osi. Smrdio je. Provjetravala ga je

Aanas 04 S

Nije to loš seks koji se zaboravi, već oduzimanje svega što jesi

Rekli su mi da nema smisla išta poduzimati. On je sin jednog uglednog suca, oženjen, otac dvoje male djece, a je sam nitko. Ja sam netko tko je izašao iz doma, bez kuće, roditelja, imena koje nešto znači. Nema nikakve šanse da bude optužen, samo ću se navući još veće sranje na glavu, tako su mi rekli

zagorje

Obiteljska povijest

Drugi svjetski rat na zagorskim bregima

Da, moj je otac bio domobran. Međutim, nakon rata normalno se uključio u društvo, zaposlio, davao svoj doprinos zajednici, pjevao u KUD-u ponekad i neke "revolucionarne" i domoljubne ondašnje države, ali bez fige u džepu. Koliko ga znam, nije gajio nikakve sentimente spram NDH, ponajmanje ustaštvu, ali onaj stih iz popevke "Vu plavem trnaci" gdje se spominje "vojak i bedak" nekako je posebno običavao naglasiti
Ferral 01 S

Sjećanje na ubijeni tjednik

Heroji mira: Razorni Feral Tribune

Feral je od prvoga dana otvorio najveći prostor za kritičare rata i zatim nacionalističkog poraća, ustupajući novinske stupce progresivnim teolozima, oporbenim političarima, piscima, ljudskopravašima i intelektualcima iz Hrvatske i okolnih zemalja. Najlucidnije antiratne kronike političkog, moralnog i intelektualnog truljenja BiH i Srbije devedesetih ispisali su Feralovi dopisnici Ivan Lovrenović i Petar Luković
Partizanski spomenici

Devastirani spomenici Narodnooslobodilačke borbe

Turistička ponuda za fašiste

U zaleđu Vodica turisti mogu razgledavati mnoštvo uništenih anitfašističkih spomenika urešenih fašističkim grafitima
Ajjga 24 S

Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi

Kako je propao hrvatski patrijarhat

Proteklih dana, nemali broj (pogotovo katoličkih) autora obrušio se na Mandurićev manifest muškosti i na implikacije njegovih spartanskih fantazija. Nije im bilo teško uočiti imanentnu homoerotsku crtu koju sadrži Mandurićev zagovor Leonide. Nije im bilo teško pokazati ni to da zagrebački isusovac ozbiljno falsificira Novi zavjet i priču o Svetoj obitelji. Također nije teško pokazati do koje su mjere Mandurićeve bergfilme - fantazije o konkvistadorima, alpinistima i kolonizatorima - imanentno fašističke
Knin

Uz 5. avgust - kolovoz

Izgubljeni raj

Danas, rađaju se generacije, daleko, kod kojih je dio stiha „bez rodnoga kraja“ samo citat, nešto preneseno i posredovano, nedoživljeno, bez istinskog uporišta u stvarnosti. Bio on prenemaganje ili autentična emocija – ili oboje – taj 'raj' iz stiha pretvorio se odavno u svoju suprotnost
Glina

Uz komemoraciju žrtvama u glinskoj crkvi

Kad se Jednina prelama

Gradske vlasti varošice Glina nisu dozvolile nekoliko kilovata struje svojim sugrađanima Srbima. Za one koji misle da je Glina grad ovo je ipak potvrda da je zadnja rupa na demokratskoj karti Hrvatske. Da li se netko uplašio kako bi taj naizmjenični tok u trajanju nekih 45-50 minuta mogao značiti ruku pomirenja, poziv na suživot, ili možda svojevrsno priznanje onoga što se na tom mjestu jest dogodilo, prije 78 godina, ali se dogodilo
Marko Orešković

Povodom Dana ustanka naroda Hrvatske

Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda

Da bismo razumjeli kako je to slabo školovani lički komunist uspio u srpnju 1941. ujediniti ličke i bosanske Hrvate i Srbe u antifašističku frontu, i da bismo shvatili zašto je Partija tog ljeta 1941. baš njega poslala da organizira ustanak u Lici, nužno je da ukratko prošetamo kroz život Marka Oreškovića Krntije, koristeći „Autobiografiju“ koju je napisao u studenome 1939., a 1950. ju objavilo izdavačko poduzeće „Kultura“
Ustaše

Komedija zabune

Kineski ustaša ili poremećeni fašizam

Saznao sam da u Hrvatskoj pjevanje ustaških pjesama spada pod prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ja sam majke mi, bio uvjeren kako se javni red i mir krši ako poslije 22h glasno pjevaš bilo što, dok pjevanje ustaških pjesama spada pod veličanje fašizma i širenje mržnje. No srećom, u krivu sam
Okkro 24 S

To su ipak tuđa djeca

Što nas sprečava da pomognemo imigrantima

Što nas je spriječilo da budemo socijalno empatična zemlja, pa još i oboružana katoličkim milosrđem, pa makar isključivo prema bijelcima, europejcima, onima s kojima dijelimo jezik, i domovinu? 
Ptsd 05 S

Rat se nije završio

Moj otac, samoubojica i heroj

U svemu što govorim, što činim, u određenoj mjeri zastupam vlastitog oca. Čovjeka koji čeka da detonira ručna bomba, koju je položio na stranu srca, ispod lijevog pazuha. Iz te perspektive, perspektive gubitka, mogu metaforično pljuniti u lice, reći “jebite se” svim drčnim debilima koji umišljaju da posjeduju moju sudbinu, kao i živote drugih ljudi
Split oslobođenje

Uz obljetnicu oslobođenja Splita 1944. godine

Cijeli grad otišao u partizane

Bilo bi dobro da vidimo od čega su nas to partizani prije 70 godina oslobodili? Danas, 70 godina poslije, posljednji preživjeli partizani iz tih herojskih dana – oni koji su bili jači i od Nijemaca i od Talijana i od ustaša i od četnika – nalaze se u desetom desetljeću života, a svoju duboku starost žive sa spoznajom da ih se u dijelu javnosti smatra nitkovima, dok u njihovu i našem gradu istodobno niču spomenici s imenima ustaških ratnih zločinaca, a gradski zidovi prepuni su ušatih slova koja slave poraženu fašističku vojsku. Kao da je sâm Sotona sišao u naš grad, pa bijelo napravio crnim, a crno učinio bijelim
Zagreb_fon1

Zagreb, između spomenika i fontane

Miletova potkova

Odozgo sa sjevera, poviše pruge, stiže težak udarac zagrebačkom gazdi, eh, taj Lenuzzi se baš morao dosjetiti graditi “potkovu”, pa i fontanu tamo staviti. Vjerujemo da je to bio jedan od prvih razloga što je Mile udario bager u nesretnu livadu koja bi mogla glumiti “Milinu potkovu”, nalio beton u kocke i prepreke razne, kao one ispred američkih ambasada, da ne provale teroristi, e tako više neće dokona djeca i roditelji neradnici tu plandovati. Potom je sredio Lenuzzija satjeravši mu u srce ne jednu, već ga je, kao svetog Sebastijana, izboo desecima kontra-fontana