West Balkan

Dkis 01 S

Posmrtna sudbina Danila Kiša i Radomira Konstantinovića

Subotički nasrtaji na Drugu Srbiju

Počasni građanin Subotice postao je poeta nacionalne, kama-provenijencije Matija Bećković. Nije iz Subotice, ali ga je predložio Savez srpskih udruženja Severnobačkog okruga, obrazloživši predlog stavom da je reč o „stvaralaštvu visoke kulturne i umetničke vrednosti“. Većinski naprednjaci još su tvrdili da Bećković, fakat, nije iz Subotice, ali da je u njoj gostovao. Što je, naravno, tačno. Dvojica antifašista i antinacionalista u Subotici, za jednog nema mesta
Knin

Uz 5. avgust - kolovoz

Izgubljeni raj

Danas, rađaju se generacije, daleko, kod kojih je dio stiha „bez rodnoga kraja“ samo citat, nešto preneseno i posredovano, nedoživljeno, bez istinskog uporišta u stvarnosti. Bio on prenemaganje ili autentična emocija – ili oboje – taj 'raj' iz stiha pretvorio se odavno u svoju suprotnost
Glina

Uz komemoraciju žrtvama u glinskoj crkvi

Kad se Jednina prelama

Gradske vlasti varošice Glina nisu dozvolile nekoliko kilovata struje svojim sugrađanima Srbima. Za one koji misle da je Glina grad ovo je ipak potvrda da je zadnja rupa na demokratskoj karti Hrvatske. Da li se netko uplašio kako bi taj naizmjenični tok u trajanju nekih 45-50 minuta mogao značiti ruku pomirenja, poziv na suživot, ili možda svojevrsno priznanje onoga što se na tom mjestu jest dogodilo, prije 78 godina, ali se dogodilo
Marko Orešković

Povodom Dana ustanka naroda Hrvatske

Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda

Da bismo razumjeli kako je to slabo školovani lički komunist uspio u srpnju 1941. ujediniti ličke i bosanske Hrvate i Srbe u antifašističku frontu, i da bismo shvatili zašto je Partija tog ljeta 1941. baš njega poslala da organizira ustanak u Lici, nužno je da ukratko prošetamo kroz život Marka Oreškovića Krntije, koristeći „Autobiografiju“ koju je napisao u studenome 1939., a 1950. ju objavilo izdavačko poduzeće „Kultura“
Abar 23 S

Selektivni muk

Amfilohije i Mitropolija kao svete krave

Iako zamoriše nevladine organizacije pričom o doprinosu poštovanja ljudskih prava, spriječavanja korupcije, krađe, otimanja državne imovine, nijedna od njih, tako uspješnih, ni slova ne prozbori o nezakonitom, kriminalnom upisu imovine na SPC, bez ikakvog osnova. Valjda ti borci za ljudska prava moraju poznavati osnove vlasničkih prava? Kako se može upisivati državna imovina na SPC bez ijednog dokumenta kojim se potvrđuje vlasništvo?
čkalja

Miodrag Petrović Čkalja i Milinko Kušić: Dva partizana, jedna ulica

Kako poraziti heroje

Narodni heroj Milinko Kušić, posle svih Nemaca, četnika, ustaša, nije mogao da se nosi i sa Komisijom za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine grada Beograda, koja mu je 2006, u vreme vlasti Demokratske stranke, oduzela ulicu. S druge strane, Miodrag Petrović Čkalja, jedan od simbola Jugoslavije, u ime naroda koji ga je voleo i poštovao, posthumno je ponižen: oduzetu ulicu narodnog heroja dali su njemu, sve misleć’, valjda, kako je i to bolje nego kritika da “Čkalja nema ulicu”. A Miodrag Petrović zaslužio je mnogo više, makar posthumno poštovanje ili Trg u centru grada. A, ovako, oba su partizanska heroja poražena
Predrag J. Marković

Mitomanija kao istorija

Živom istinom protiv nacionalističkih manipulatora

Problem je kad ti istoričari, koji sa naukom imaju vrlo malo veze, gostuju na crnogorskim televizijama i kad se sretnu sa konkretnim pitanjima i faktima. Lako je po Srbiji prodavati „Srbiju do Tokija“ i kako srpska vojska ne može biti osvajač i okupator teritorija druge države, muka je kad se podastru naučne definicije i činjenice koje ogoljuju svu suštinu. Dovoljno je ono što je Darko Šuković uradio u Živoj istini. Mislim na poniženje „istoričara“ i socijaliste koji se bavi time ko je đe pokopan, valjda misleći, kao pravi ljevičar, da onaj ko je pokopan uz „Miraša“, kako ga tendenciozno naziva, neće stići do raja. Ne zna čo’ek da ključevi raja nijesu tamo đe on misli, već, naprotiv, tamo su samo ključevi pakla
Popeje1

Pola istine je često jedna velika laž

Crkveno šibicarenje

Pošto priča oko imovine slabo pije vodu zato što SPC nema nijedan dokaz da se imovina vodila na njihovo ime prije 1918.godine, jer svakome ko se bavio tim pitanja je poznato da su crkve i manastiri u Crnoj Gori svaki za sebe bili pravna lica sa obavezom „čuvanja i dobrog gazdovanja sa imovinom kojom Crkva upravlja“, kako to piše u Ustavu pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 14. januara 1904. godine, krenulo su u osporavanje autokefalnosti CPC. Mada bi svaki dobar pravnik pitao – kakve to veze ima sa vlasništvom: jedno je kanonsko pravo, a sasvim drugo svjetovno
Cege 01 S

Saopštenje Matice crnogorske

U Crnoj Gori nema mesta za srpski šovinizam

Šovinisti iz Beograda nameću Crnoj Gori model države koja bi doprinosila sukobima na Balkanu, države koja ne bi imala unutrašnjeg spokojstva i bila strašilo za svoje građane i komšije. Kao što je mrziteljska politika Beograda i Srpske pravoslavne crkve uspjela da načini od Srbije: državu bez jasnih granica, bez definisane politike, punu bijesa i mržnje, sa ideologijom koja nakon svih poraza i dalje sanja svoje hegemonističke košmare o teritorijalnom proširanju i dominaciji
Amfilohije Radović

Kraljevačka pravna škola SPC

Generalisimus Amfilohije na braniku otete imovine

CPC se po svom Ustavu iz 1903. godine zvala Crnogorska pravoslavna crkva. Ne SPC! Srpska crkva je bila registrovana u Beogradu. Slično je i sa Ustavom knjaževine Crne Gore 1905! Pod tim imenom je CPC registrovana i postojala u pravnom prometu knjaževine i kraljevine Crne Gore! Mogao je bilo ko smatrati da je Crna Gora srpska zemlja, da je CPC „srpska crkva“, da je more „srpsko more“, to je isključivo njegov problem koji ne proizvodi nikakve pravne posljedice. Bitan je pravni status. Taman koliko je more koje je pripadalo i koje pripada Crnoj Gori bilo, ili je vlasništvo države Srbije, toliko je imovina CPC pripadala, ili pripada SPC
Krss 01 S

Nelegalni Amfilohijev objekat kao oaza slobode

Krstionica svijetle budućnosti

Očito da organizatori protesta misle da su video snimci, na kojima retorika i mizanscen tzv. odbrane krstionice na Miholjskoj Prevlaci ponajviše liče na scene iz filmova sa tematikom iz srednjeg vijeka, slika progresivnog evropskog, modernog društva, kakvo preporučuju građanima Crne Gore. I tu dolazimo do poraznog zaključka. Crnogorsko društvo je, iz neznanja ili svjesno, dozvolilo da joj najmrčanije ideologije i vjerska zatucanost, kakvu smo imali u vremenima prije više vjekova, zavladaju duhovnim prostorom i „prosvjećuju“ mozgove velikog broja građana, pa se čak govori i o tome da je Amfilohije vratio u Crnoj Gori „zlatno doba graditeljstva kakvo je bilo u doba kralja Milutina“
Aailusa 05 S

Novo, dramatično pismo glavnog urednika

XXZ čitaoci, naša poslednja odbrana

Zovimo to crowfunding ili akcijom za pomoć XXZ magazinu, svejedno: svaka donacija, svaka dobrovoljna pertplata – biće dragocena u borbi za preživljavanje. Od oko 50.000 unique čitalaca mesečno, potrebno nam je stotinak spremnih da svojom uplatom spasu ono što radimo. Mnogi od čitalaca nikad nisu platili ni dinar, ni kunu, ni euro – mada redovno posećuju sajt. Da ne podsećam da je portal potpuno otvoren i da nemamo nikakvu zvaničnu pretplatu; da ne podsećam koliko vam velikih, često ogromnih tekstova plasiramo bez ikakve naknade. Ali, da vas podsetimo: tekstovi jesu besplatni, ali naš rad košta!
Bruce Dickinson

Bruce Dickinson, frontmen benda Iron Maiden, počasni građanin Sarajeva

Uprkos varvarstvu, Sarajevo se iznova diže i raste

''Ne možemo mi tvrditi da smo zaustavili rat. Nismo zaustavili rat. Ali jesmo doprineli tome da se ljudi osećaju bolje tu gde jesu. I to je sve što muzičari mogu uraditi. Ratove zaustavljaju političari, vojske i generali. Muzika govori ljudima i čini da se bolje osećaju”, rekao je Bruce Dickinson povodom Nagrade Počasni građanin Sarajeva
Doboj

Jedna priča iz ratnog Doboja

Naš učo Salih, nasmijani brko

U svom prvom napisu i objavljnenom tekstu poslije mnogo godina spisateljskog demarša, godina provedenih u tuđini, Salih Begović, nekadašnji novinar ''Glasa komuna'' i ''Privrednih novina'' u Sarajevu, dopisnik ''Večernjih novosti'' u Beogradu, nije mogao sakriti svoj bol i sve što mu se tih kobnih dana dogodilo. U listu ''Naše novine'' napisao je između ostalog da je prvog dana rata, 3. maja 1992, uhapšen i odveden u zatvor ''u kojem su me na mrtvo ime pretukli''. Doživio je maltretiranja koja, dakako, nije mogao sasvim da opiše
Popup 02 S

Protiv SPC, Mitropolije i opštine Budva

Krivična prijava zbog pljačke državne imovine

Po ko zna koji put upozaravamo državna tužilaštva Crne Gore na uzurpaciju državne imovine od strane eprahije SPC sa śedištem na Cetinju, a da se ne preduzima ništa po tom pitanju. Tim nečinjenjem tužilaštvo ne vrši svoju funkciju zaštitte državne imovine od nelegalnog otuđenja i zloupotrebe, što ih, na određeni način, čini saučesnicima u tim nelegalnim rabotama