West Balkan

Sarajevo

Slučaj “Goran Bregović”: Sarajevska karta u jednom pravcu

Svi moji sinovi

Sarajevska kotlina, poput pater familiasa jedne, piscu ovih redova, drage Millerove drame, na koju ovaj tekst jasno aludira svojim naslovom, mora napokon, radi ozdravljenja, sagledati sopstvenu ulogu u nestanku svojih sinova
Ferral 01 S

Sjećanje na ubijeni tjednik

Heroji mira: Razorni Feral Tribune

Feral je od prvoga dana otvorio najveći prostor za kritičare rata i zatim nacionalističkog poraća, ustupajući novinske stupce progresivnim teolozima, oporbenim političarima, piscima, ljudskopravašima i intelektualcima iz Hrvatske i okolnih zemalja. Najlucidnije antiratne kronike političkog, moralnog i intelektualnog truljenja BiH i Srbije devedesetih ispisali su Feralovi dopisnici Ivan Lovrenović i Petar Luković
Aa 04 S

Pismo glavnog urednika: Način da XXZ opstane

Dobrovoljna pretplata za slobodan sajt

Treba reći da među čitaocima već ima onih koji redovno, svakog meseca uplaćuju dobrovoljnu pretplatu; ali, taj broj ni izbliza nije toliki da bi obezbedio bezbrižan rad redakcije. Zato je pismo Nenada Tomića možda dobar povod da još jednom pozovemo čitaoce da učestvuju u dobrovoljnoj mesečnoj pretplati – to je jedini način da sigurno i na duže vreme obezbedimo da naš XXZ portal funkcioniše i nastavi da radi
Partizanski spomenici

Devastirani spomenici Narodnooslobodilačke borbe

Turistička ponuda za fašiste

U zaleđu Vodica turisti mogu razgledavati mnoštvo uništenih anitfašističkih spomenika urešenih fašističkim grafitima
Ajjga 24 S

Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi

Kako je propao hrvatski patrijarhat

Proteklih dana, nemali broj (pogotovo katoličkih) autora obrušio se na Mandurićev manifest muškosti i na implikacije njegovih spartanskih fantazija. Nije im bilo teško uočiti imanentnu homoerotsku crtu koju sadrži Mandurićev zagovor Leonide. Nije im bilo teško pokazati ni to da zagrebački isusovac ozbiljno falsificira Novi zavjet i priču o Svetoj obitelji. Također nije teško pokazati do koje su mjere Mandurićeve bergfilme - fantazije o konkvistadorima, alpinistima i kolonizatorima - imanentno fašističke
Dkis 01 S

Posmrtna sudbina Danila Kiša i Radomira Konstantinovića

Subotički nasrtaji na Drugu Srbiju

Počasni građanin Subotice postao je poeta nacionalne, kama-provenijencije Matija Bećković. Nije iz Subotice, ali ga je predložio Savez srpskih udruženja Severnobačkog okruga, obrazloživši predlog stavom da je reč o „stvaralaštvu visoke kulturne i umetničke vrednosti“. Većinski naprednjaci još su tvrdili da Bećković, fakat, nije iz Subotice, ali da je u njoj gostovao. Što je, naravno, tačno. Dvojica antifašista i antinacionalista u Subotici, za jednog nema mesta
Knin

Uz 5. avgust - kolovoz

Izgubljeni raj

Danas, rađaju se generacije, daleko, kod kojih je dio stiha „bez rodnoga kraja“ samo citat, nešto preneseno i posredovano, nedoživljeno, bez istinskog uporišta u stvarnosti. Bio on prenemaganje ili autentična emocija – ili oboje – taj 'raj' iz stiha pretvorio se odavno u svoju suprotnost
Glina

Uz komemoraciju žrtvama u glinskoj crkvi

Kad se Jednina prelama

Gradske vlasti varošice Glina nisu dozvolile nekoliko kilovata struje svojim sugrađanima Srbima. Za one koji misle da je Glina grad ovo je ipak potvrda da je zadnja rupa na demokratskoj karti Hrvatske. Da li se netko uplašio kako bi taj naizmjenični tok u trajanju nekih 45-50 minuta mogao značiti ruku pomirenja, poziv na suživot, ili možda svojevrsno priznanje onoga što se na tom mjestu jest dogodilo, prije 78 godina, ali se dogodilo
Marko Orešković

Povodom Dana ustanka naroda Hrvatske

Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda

Da bismo razumjeli kako je to slabo školovani lički komunist uspio u srpnju 1941. ujediniti ličke i bosanske Hrvate i Srbe u antifašističku frontu, i da bismo shvatili zašto je Partija tog ljeta 1941. baš njega poslala da organizira ustanak u Lici, nužno je da ukratko prošetamo kroz život Marka Oreškovića Krntije, koristeći „Autobiografiju“ koju je napisao u studenome 1939., a 1950. ju objavilo izdavačko poduzeće „Kultura“
Abar 23 S

Selektivni muk

Amfilohije i Mitropolija kao svete krave

Iako zamoriše nevladine organizacije pričom o doprinosu poštovanja ljudskih prava, spriječavanja korupcije, krađe, otimanja državne imovine, nijedna od njih, tako uspješnih, ni slova ne prozbori o nezakonitom, kriminalnom upisu imovine na SPC, bez ikakvog osnova. Valjda ti borci za ljudska prava moraju poznavati osnove vlasničkih prava? Kako se može upisivati državna imovina na SPC bez ijednog dokumenta kojim se potvrđuje vlasništvo?
čkalja

Miodrag Petrović Čkalja i Milinko Kušić: Dva partizana, jedna ulica

Kako poraziti heroje

Narodni heroj Milinko Kušić, posle svih Nemaca, četnika, ustaša, nije mogao da se nosi i sa Komisijom za spomenike i nazive trgova i ulica Skupštine grada Beograda, koja mu je 2006, u vreme vlasti Demokratske stranke, oduzela ulicu. S druge strane, Miodrag Petrović Čkalja, jedan od simbola Jugoslavije, u ime naroda koji ga je voleo i poštovao, posthumno je ponižen: oduzetu ulicu narodnog heroja dali su njemu, sve misleć’, valjda, kako je i to bolje nego kritika da “Čkalja nema ulicu”. A Miodrag Petrović zaslužio je mnogo više, makar posthumno poštovanje ili Trg u centru grada. A, ovako, oba su partizanska heroja poražena
Predrag J. Marković

Mitomanija kao istorija

Živom istinom protiv nacionalističkih manipulatora

Problem je kad ti istoričari, koji sa naukom imaju vrlo malo veze, gostuju na crnogorskim televizijama i kad se sretnu sa konkretnim pitanjima i faktima. Lako je po Srbiji prodavati „Srbiju do Tokija“ i kako srpska vojska ne može biti osvajač i okupator teritorija druge države, muka je kad se podastru naučne definicije i činjenice koje ogoljuju svu suštinu. Dovoljno je ono što je Darko Šuković uradio u Živoj istini. Mislim na poniženje „istoričara“ i socijaliste koji se bavi time ko je đe pokopan, valjda misleći, kao pravi ljevičar, da onaj ko je pokopan uz „Miraša“, kako ga tendenciozno naziva, neće stići do raja. Ne zna čo’ek da ključevi raja nijesu tamo đe on misli, već, naprotiv, tamo su samo ključevi pakla
Popeje1

Pola istine je često jedna velika laž

Crkveno šibicarenje

Pošto priča oko imovine slabo pije vodu zato što SPC nema nijedan dokaz da se imovina vodila na njihovo ime prije 1918.godine, jer svakome ko se bavio tim pitanja je poznato da su crkve i manastiri u Crnoj Gori svaki za sebe bili pravna lica sa obavezom „čuvanja i dobrog gazdovanja sa imovinom kojom Crkva upravlja“, kako to piše u Ustavu pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 14. januara 1904. godine, krenulo su u osporavanje autokefalnosti CPC. Mada bi svaki dobar pravnik pitao – kakve to veze ima sa vlasništvom: jedno je kanonsko pravo, a sasvim drugo svjetovno
Cege 01 S

Saopštenje Matice crnogorske

U Crnoj Gori nema mesta za srpski šovinizam

Šovinisti iz Beograda nameću Crnoj Gori model države koja bi doprinosila sukobima na Balkanu, države koja ne bi imala unutrašnjeg spokojstva i bila strašilo za svoje građane i komšije. Kao što je mrziteljska politika Beograda i Srpske pravoslavne crkve uspjela da načini od Srbije: državu bez jasnih granica, bez definisane politike, punu bijesa i mržnje, sa ideologijom koja nakon svih poraza i dalje sanja svoje hegemonističke košmare o teritorijalnom proširanju i dominaciji
Amfilohije Radović

Kraljevačka pravna škola SPC

Generalisimus Amfilohije na braniku otete imovine

CPC se po svom Ustavu iz 1903. godine zvala Crnogorska pravoslavna crkva. Ne SPC! Srpska crkva je bila registrovana u Beogradu. Slično je i sa Ustavom knjaževine Crne Gore 1905! Pod tim imenom je CPC registrovana i postojala u pravnom prometu knjaževine i kraljevine Crne Gore! Mogao je bilo ko smatrati da je Crna Gora srpska zemlja, da je CPC „srpska crkva“, da je more „srpsko more“, to je isključivo njegov problem koji ne proizvodi nikakve pravne posljedice. Bitan je pravni status. Taman koliko je more koje je pripadalo i koje pripada Crnoj Gori bilo, ili je vlasništvo države Srbije, toliko je imovina CPC pripadala, ili pripada SPC