West Balkan

Majj 04 S

Dostojanstveno odumiranje naroda bivše SFRJ

Pomirenje do umirovljenja

Mnoge iritiraju ove elite koje su prvo zavadile pa sad mire vjere i narode. To im izgleda kao farsa jer tragedija se već dogodila a pravedni i trajni mir se postiže samo shvaćanjem činjenice tragedije i suočavanjem s prošlošću. U teoriji to je točno. Ali u zbilji su na ovim prostorima danas mitovi cementirani u nove kolektivne identitete i uspješno suočavanje s prošlošću bi značilo da ovi narodi imaju postati nešto drugo od onog što su sad. K pomirenju dakle vode samo rituali kajanja i oprosta, pijetet za sve nevine žrtve i mirotvorna, normalna i pozitivna retorika „odozgo“ koja kultivira i liječi ranije zatrovane mase
srebrenica

Poseban osvrt na genocid u Srebrenici

Kako se boriti protiv negacionizma

Koje su svrhe i ciljevi negacionizma? Prvenstveno sljedeći: negiranje realnosti, odbijanje činjenica, poricanje istine, nepriznavanje krivice za počinjena zlodjela, osporavanje odgovornosti. Radi se o sastavnim i neodvojivim elementima genocida, unaprijed planiranog i svjesnog poduhvata istrebljivanja jednog naroda ili uništenja jednog njegovog dijela. Zamisao o istrebljenju je iracionalna, stalna, uvijek tinja i živi
Automobil Đavo Pakao

Redakcijske XXZ ispovesti: Živeti bez kola i vozačke dozvole (5)

Zašto Isus nikad nije polagao tipovanje?

Braćo i sestre u Isusu XXZ Hristu, nema veće opasnosti po spas ljudske duše od posedovanja automobila i vozačke dozvole. Jer čim čovek ima mogućnost da putuje, on će to i iskoristiti, a sve čovekove nesreće, kao što je govorio mudri Paskal, potiču iz jednog izvora – što ne može da sedi mirno u svojoj sobi. Zašto bi čovek uopšte putovao bilo gde? Zašto bi menjao mesto boravka, kad je takva odiseja unapred osuđena na propast, jer će samo promeniti scenografiju, ali od sebe pobeći neće? Iluzija da je trava uvek zelenija u nekom drugom dvorištu je samo optička varka koju u naš pali um ubacuje zli Kušač, nastojeći da nas odvuče na put večne propasti. Jedino putovanje na koje je čovek pozvan jeste unutrašnje – ono koje vodi ka Bogu, po Jakovljevim lestvama
Aatk 63 S

Globalni problemi

Caffe bar "Ekonomija"

Zdravlje naše ekonomije ne ovisi o ishodu sukoba između “gastrotainera” i lijenog birokrata. To ne znači da one kojima je djelatnost zabranjena ne treba obeštetiti, ali također i ne znači da moramo svakodnevno podnositi njihove besmislice o funkcioniranju ekonomije
Inss 02 S

Redakcijske XXZ ispovesti: Živeti bez kola i vozačke dozvole (4)

Hajde da uzmemo neki dobar auto

U članu 3 Zakona o bezbednosni u saobraćaju stoji: „Svaki učesnik u saobraćaju dužan je da se ponaša na način kojim neće ometati, ugroziti ili povrediti druge učesnike, kao i da preduzme sve potrebne mere radi izbegavanja ili otklanjanja opasnih situacija nastalih ponašanjem drugih učesnika u saobraćaju, ako sebe ili drugog time ne dovodi u opasnost“. Kao i sve napisano, i ovaj deo teksta je podložan različitim tumačenjima
Dayton

Dayton, najpoznatiji mali američki grad u BiH

Četvrt vijeka gorkog lijeka

Prošla je 25. godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a bliži se 25. godišnjica njegove formalne ratifikacije u Parizu. Uza sve poznate mane, vrijeme, evo, pokazuje da je riječ o sporazumu žilavijem nego je na prvi pogled izgledalo
Ivan Knez

Skica za portret: Ivan Knez, gradonačelnik Biograda na moru

Čovjek poznat širom svijeta

Nedugo nakon stupanja na dužnost američki predsjednik Barack Obama pozvao ga je u Washington, bio je gost dvojice glavnih tajnika Ujedinjenih naroda u New Yorku, sudjelovao je na dodjeli Nobelove nagrade za mir u Oslu, vlada japanskog premijera Shinzo Abea dodijelila mu je Orden izlazećeg sunca sa zlatnim zrakama i rozetom kojeg je 1875. godine ustanovio japanski car Meiji, a prošlog mjeseca u Vatikanu primio ga je papa Franjo...
Vesna Pusić

Anketa iz 2003: Ko su u BiH najpopularnije ličnosti iz Srbije i Hrvatske

Mesić, Konstantinović, Luković, Pusić...

Pod brižnim naslovom “Nema dobrog Srbina”, beogradski “NIN” od 3. januara 2003, bavio se anketom “Slobodne Bosne” koja se obratila tridesetorici uglednih javnih radnika, političara, profesora, privrednika iz cijele BiH pitajući ih koju bi ličnost u Hrvatskoj i Srbiji izdvojili kao najdražu i najpozitivniju osobu
Auto-put Kosovo

Redakcijske XXZ ispovesti: Živeti bez kola i vozačke dozvole (3)

Šta fali Bajazi?

I dok autobuse, vozove i avione budna sanjam, vožnja automobila često me dočeka u pravim snovima. Ili u noćnim morama, preciznije rečeno. Možda zbog viševekovnog ispiranja mozga od strane nebitnih ljudi o neophodnosti vožnje, često sanjam kako sa suvozačevog mesta moram da uskočim na prazno mesto vozača jer su kola iz stanja mirovanja spontano krenula u nepoznato. O mojim sposobnostima dovoljno govori podatak da bih uvek počela da vozim potpuno unezverena umesto da lepo povučem ručnu. Metaforički, to je divno i pohvalno za mene; denotativno – nisam ja za vožnju. Ni u snu
sarajevo novo

Sjećanje: Izbori u Bosni i Hercegovini 1990.

Glasanje po nacionalnom ključu

Prije tri decenije, 18. novembra 1990, u BiH su održani prvi demokratski izbori nakon Drugog svjetskog rata. Prvi i posljednji u nekad jedinstvenoj ex-jugoslavenskoj republici. Već u aprilu 1992, započeo je rat koji je bio direktna posledica zlokobnih retultata na izborima...
Toncic 02 S

Redakcijske XXZ ispovesti: Živeti bez kola i vozačke dozvole (2)

Na zadnjem sedištu policijskog auta

U ono doba, još balavac, mislio sam da ću svakako jednog dana “položiti za kola”, bio sam odličan iz poznavanja saobraćajnih propisa i to je bilo jedino što sam pokazao na predmetu Opštetehničko obrazovanje (nadam se da je, u međuvremenu, Ustavom zabranjeno petljanje sa ramovima i testericama). Učestvovao sam, da 'prostite, na takmičenju “Šta znaš o saobraćaju”, bez ozbiljnijih rezultata, ali, važnije, i bez blamova
Lukovic 01 S

Redakcijske XXZ ispovesti: Živeti bez kola i vozačke dozvole (1)

Nikad nisam vozio auto, kažnjen zbog brze vožnje

Očigledno nesposoban da odlučujem o vlastitom prevozu, uvek zavisim od drugih; svejedno da li je to gradski prevoz, taksi ili neka retka prijateljska duša koja bi mi pomogla da se prebacim od tačke A do točke B, uvek se osećam kao stranac. Ne mogu da kažem “ovo su moja kola” kad nisu; ne smem jako da lupim vratima; ne mogu da izvoljevam da me baš odvedu tačno tamo gde treba – ili je haos od gužve ili gužva od haosa, ili nema parkinga ili ga tamo nikad nije bilo. Uglavnom ćutim. Jebiga, čovek bez dozvole i automobile nema prava da se meša u tuđe benzinske živote!
Šaip Kamberi

Šaip Kamberi, sam protiv njih

Baš im ga reče

Ostala su bez odgovora nepostavljena pitanja: Ko još sumnja da su u Batajnici bila pokopana tela 744 civila (sedamdesetpetoro dece) - šta je potrebno da se otkloni sumnja, ako nekom nije dovoljan televizijski snimak predavanja kostiju albanskim vlastima na granici sa Kosovom. I kako će do ozbiljno oštećenih mozgova doći prezimena Beriša, Bogujevci, Durići, Jašari. Hoti, Čauši, o kojima govori Kamberi, odnosno toponimi njihovih hladnokrvnih likvidacija, Suva Reka, Podujevo, Prekaz. I dokle će Srbija prikrivati zločine svog državnog vrha, većinski podržanog, i brinuti o njihovoj interpretaciji kao o delu svetle tradicije. Koliko će dugo njeni stanovnici misliti da ih spasava prikrivanje vlastitog saučesništva
Luković Dunav

Lukovićeva opasna godina življenja: Bolnica, stalno odredište

Gama nož, novi karcinom i stara e-suđenja

Nenadano i neočekivano otkriven mi je u glavi karcinom u tragovima, kaže professor Vladimir Kostić, dodajući da nije još ništa strašno, ali može da bude; moraćete hitno na Gama nož, da na dozvolimo da se proširi. Uvek sam se pitao kako se čovek oseća kad mu dijagnosticiraju najtežu bolest, ali kako sam već prošlog decembra rodio prvo karcinom dete, na drugo sam navikao kao ponosni roditelj; dva raka u jednom telu za manje od godinu dana, malo li je?
Dušan Jovanović

Nasilje sa okusom totalitarizma

Ko je bio Dušan Jovanović

Pre 23 godine Dušanov otac, zaposlen u Gradskoj čistoći, kupio je televizor, da, kako je govorio, talentovani sin prati fudbal. Dušan je otišao po koka-kolu. Porodica Jovanović nije podnela Dušanovu smrt: nisu mogli da žive pored mesta zločina, i sele se u Mirijevo; majka iz četvrtog pokušaja uspeva da se ubije, otac, dijabetičar kome su bile amputirane obe noge, umro je od srčanog udara. Njihovo drugo dete, kći Kristina, nije upoznala brata