West Balkan

Srebrenica

Istinita priča iz Srebrenice

Put bez povratka

Majku i baba su odveli, dolje na rijeku. Zaklali. Rahmet im duši, kome oni to šta skriviše? Zašto? Rekli, taj dan im bio loš, zaklali su „samo“ trideset i troje!? Na mostu! Dabogda se srušio već jednom! Kasnije je brojka samo rasla! Malog Dinu, trinest godina, iz komšiluka, nisu ni izveli, zaklali ga na pragu rođene kuće. I, tako redom... Samo sam ga slušao, plakao i bijeli bolnički čaršaf rukom stez´o. Od priče mi se srce steglo! Mislim da je tada u meni nešto puklo. Prelomilo se! Nema više, za vjeke-vjekova: brate, braco! Heeej, pa mi smo raja! Odrasli skupa! Nikad više! Ja više sebe tu ne vidim
srebrenica

Iskustva djece tokom genocida u Srebrenici

Samo mi je bilo žao umrijeti žedan

“Preko 100 ljudi koji danas imaju svoje porodice i od kojih mnogi i sada žive u Srebrenici ili okolini iskazalo je želju da njihova sjećanja i uspomene postanu dio ove kolekcije, ali i hrabrost da dođu i da o svojim iskustvima govore pred kamerom. Ovaj projekt rezultirao je sa 70 sati video materijala, te blizu 100 dokumentovanih uspomena, među kojima su dominirala pisma i fotografije, ali i nekoliko rijetkih sačuvanih ličnih predmeta poput džempera, jakne, ruksaka i slično”, pojasnio je Hasan Hasanović, kustos Memorijalnog centra Srebrenica
Crkva i država

Crkva i država, dva oka u glavi

Hram svetog Save, bunar bez dna

Niko iz vlasti, da ne govorimo o građanima (zaokruživačima, žiteljima, stanovništvu) nikada nije video ni jednu 'artiju vezanu za izgradnju Hrama svetog Save, račun, fakturu, potvrdu banke, predračun bilo kakvih radova, nekmoli tender za izbor najboljeg, a najjeftinijeg izvođača radova, prodavca robe po najnižim cenama. Niko nije tražio, svi su se ugrađivali, lagali, krali nezamislive svote novca. Knjižili kao “pomoć Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj”. Kakva Jovanjica, kakva državna droga i šverc oružja, vračarska je nakaza najveća perionica novca u ovom delu Evrope
Vilina vlas Višegrad

Višegradski hotel, mesto patnje i ubijanja

Spavajte mirno na mestu zločina

Bakira Hasečić: Kada legnu u hotel Vilina vlas, oni koji nisu znali, neka sada znaju, da spavaju u sobama u kojima su žene silovane i mučene, gdje su ljudi ubijani, klani, premlaćivani. Neka se svako na svoj način pomoli tamo za mir duša nedužnih osoba koje su tu izgubile svoje živote
Azgrr 15 S

(Dis)kontinuiteti

Zapadni Balkan kao svjetska avangarda

Nacija, to ti je, brale, Crkva, država, vojska, policija, kontraobavještajna služba, što će ti više. I ekonomija, dakako, zna se, to smo prvo jamili, ili kako bi braća marksisti kazali, prvobitno akumulirali
FB Što te nema 2

Postavka "Što te nema"

Fildžani sa kafom za žrtve genocida u Srebrenici

U Memorijalnom centru Potočari 10. i 11. jula bit će izložena postavka–nomadski spomenik „Što te nema“ sa 8.372 fildžana sa kafom za sve žrtve srebreničkog genocida
Krokodil deklaracija

Regionalni dokument protiv zloupotrebe nauke u političke svrhe

Pobuna istoričara protiv podsticanja nacionalizma

Autori i potpisnici od domaćih parlamenata i Evropskog parlamenta traže da prestanu da donose akte “kojima se nameće 'istorijska istina' i podobna interpretacija prošlosti, jer se time direktno uključuju u prekrajanje istorije i opasne manipulacije prošlošću”
Desanka Maksimović

Pakao hermeneutike: Loši đaci zabrinuti za školski program

„Ukidanje“ Desanke Maksimović: Ne ostavljaj me nikad samu dok pišem status

U programu u kojem je Kiš sveden na minimum, a Pekića nema, sasvim je u redu „izbaciti Desanku“. Sudite mi, ne tražim pomilovanje! No, sve i da naprave program po mom ukusu, najvažnije je kako se gradivu pristupa. Ako se makar jedno delo obradi tako da đake zaintrigira, angažuje, pokrene, oni će sami poželeti da čitaju i istražuju dalje. Ako im se pokaže kako da pristupe poeziji i protumače samo jednu pesmu kako treba, umesto da čitaju na hiljade pesama površno, razumeće i glupu vest iz novina. Naučiće kako da pronađu vesti i teme koje ih se zaista tiču, a ne da okupiraju mozak i statuse svakom medijskom kvazisenzacijom
Flagg 01 S

Parade se zaboravljaju, traume se pamte

Balkansko prvenstvo u mitomaniji

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici
Antifašizam

Oživljavanje historijskih trauma

Смрт антифашизму – sloboda nacionalizmu!

Ono što može predstavljati ozbiljan hendikep antifašističkim borbama u postdejtonskom periodu, jeste njihov otklon od socijalnih pitanja, pa antifašizam prije da djeluje kao reakcionarni gadget etnonacionalizmima
Glina spomenik

Razlikovati ubijenog od ubice

Glinski trinaesti maj

Da netko upucava u glavu prijatelje im i poznanike tu negdje oko njih, a oni se ne mogu sačuvati i ne smiju misliti kako njih neće, e to je već teško zamisliti. A dovoljno je samo se nakratko snagom misli pokušati unijeti u takvu situaciju. Nitko nikoga na takvo unošenje ne može prisiliti, ali nitko nema pravo to ne pokušavati. Svatko tko odustane od pokušaja izdajnik je ljudskog roda i čovječnosti. Dogodilo se, bilo je, završeno je, ali ne može se negirati. I ne mogu se u isti krug stavljati vatra i led, a sve kako bi se dobila mlaka voda ugodna za brčkanje
Jugoslavija

Tri decenije nakon maksimirskog obračuna

Utakmica nije odigrana, svi su izgubili

Maksimirski obračun danas? Podsećanje na to da su nacionalističke elite već konstruisale nove klaonice iz kojih su glasovi tame prizivali nove sukobe i podsećali na stare, one iz Drugog svetskog rata. Biće ih kad-tad, snevali su nacionalisti, naslućivalo se, ali i uveliko priželjkivalo u Beogradu i drugim nacionalnim centrima, nacionalna homogenizacija oficirski najmoćnijih i najbrojnijih Srba aktiviraće se u suicidnom hegemonističkom pohodu kao tandžara sa čehovljevskog zida. I pokazati da se, eto, može i drugačije
Prvi maj Ljubljana

Praznik radništva i prekarijata

Prvi maj: Smrt fašizmu, živela Sabrina!

Danas, u još uvek klasno raslojenom svetu, na jednom kraju planete razmatra se uvođenje šestočasovnog radnog vremena kao optimalnog perioda tokom kojeg se može efektivno raditi, dok se na drugom kraju izrabljuje najranjiviji i najmlađi deo stanovništva u nehumanim uslovima, tokom radnog vremena koje ne poznaje granice, a sve kako bi stanovništvo razvijenih zemalja nekako ispunilo ona dodatna dva sata slobodnog vremena. Negde između je prekarijat - srećan što ne šije majice u Bangladešu, a nedovoljno bogat da ih reklamira ili s gnušanjem odbija
korona virus

Pandemija u Hrvatskoj: Život u mokrom snu paternalističke političke elite

Testiranje nacije na izdržljivost

Imamo li mi ikakve osnove da vjerujemo kako HDZ-ovi ministri prilikom donošenja odluka u kriznoj situaciji zaista prvenstveno misle na zakonitost i blagostanje stanovništva? Tijekom posljednjih triju predugih decenija hrvatskog političkog života, gotovo da nije bilo osobe zaposlene u strukturama izvršne i zakonodavne vlasti koja nas nije uvjeravala kako je crno u stvari bijelo i kako je situacija u području gospodarstva, medijskih i građanskih sloboda ili obrazovanja sasvim zadovoljavajuća, a ako i nije, tu su tekovine Domovinskog rata i uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije. Istovremeno s neoprostivom gospodarskom stagnacijom su rasle kvadrature privatnih stanova i vikendica, konjaža automobila te privatne kolekcije umjetničkih djela ljudi zaposlenih na javnim funkcijama. Dociranja takvog društva o humanizmu i solidarnosti te nadmena upozorenja kako neće biti zaboravljeno kako se tko ponašao u vrijeme krize je bolje slušati na prazan želudac
Eggza 02 S

Veći katolik od pape

Iznad svih popova, na kraju je uvijek – pop

Teško je poreći da se, makar u usporedbi s drugim zemljama, hrvatska vlast dobro nosi s pandemijom koronavirusa – nije se povela ni za zapadnjačkim neoliberalnim "tko-preživi-preživi" modelom koji je kulminirao u Americi apelom zamjenika guvernera Teksasa Dana Patricka starijim osobama da se žrtvuju kako bi spasili njihovu nakaradnu ekonomiju utemeljenu na prekarijatu i ugovorima o radu na nula sati, a ni za istočnijim primjerima poput Rusije gdje je izbor ostajanje kod kuće ili zatvor