Sotona je gotovo u svemu
Džon Lenon

Photo: www.johnlennon.com

Katolička radost zbog ubistva Johna Lennona

Katolički portal u subotu je obilježio godišnjicu smrti Johna Lennona na krajnje neobičan način. Lennona, kao što znamo, gotovo ne možete precijeniti.

Bio je jedan od najvažnijih umjetnika prošlog stoljeća, u klasi sa Sartreom, Picassom i Hemingwayem, s Beatlesima ili sam je napisao i snimio bezbroj pjesama koje su doslovno promijenile svijet, imale ogroman kulturni, socijalni, politički, ekonomski i svaki drugi utjecaj, a osim toga bio je bistra, šarmantna, duhovita i ispravna osoba koju je američka administracija progonila zbog neustrašivog mirotvornog zalaganja.

Ma kvragu i pjesme

U tekstu o kojem je riječ nećete, međutim, naći baš ništa od toga. Ne spominju ni “Imagine”, ni “Come Together”, ni “Norwegian Wood”, ni “Give Peace a Chance”, ni činjenicu da je FBI pratio i prisluškivao Lennona, a useljeničke vlasti mu uskratile vizu.

Trideset osam godina od dana u kojemu je njega ubio poremećeni obožavatelj Mark Chapman, njima je prilika podsjetiti da se Lennon jednom družio s indijskim guruom Maharishijem Maheshijem Yogijem. Izdvojiti iz cijeloga Lennonova života i djela kratku epizodu s Maharishijem ima smisla, po prilici, kao da od svega u vezi s Isusom Kristom naglasite činjenicu da je Isus Krist imao običaj jahati na magarcu.

Na katoličkom portalu kažu, osim toga, da je Lennon možda ubijen zato što je kazao da su Beatlesi popularniji od Isusa. Velikog engleskog glazbenika oni očito smatraju neprijateljem vjere, osobom koja im je nanijela mnogo štete jedinoj svetoj i apostolskoj Crkvi, i ne pokazuju ni trun žaljenja za njim.

Naprotiv, čini se da je dobro da Johna Lennona više nema. Bogu hvala, neka je njega Chapman ustrijelio.

Hrvati katolici, što da vam kažem, za svakoga nađu toplu ljudsku riječ. Uzmete li čitati našu vjersku štampu ili poslušate šta se u Hrvatskoj govori s propovjedaonica, opazit ćete možda da se samo rijetko spominju milosrđe, vjera, nada, ufanje, ljubav za bližnjega i drugi afirmativni osjećaji i vrijednosti kojima je Isus jednom davno postao široko omiljen među omladinom.

U porukama humanista i vizionara poput Željke Markić, Nina Raspudića, Bruna Stojića i biskupa Vlade Košića prevladavaju, skoro pa bez izuzetka, negativna čuvstva: strepnja, oprez, bijes, neprijateljstvo. Jer, Sotona je gotovo u svemu.

Zvijer nam čitavo vrijeme prijeti. Čuči u tamnom uglu sobe, vrebajući trenutak da ugrabi našu besmrtnu dušu.
Neobični tekst na godišnjicu smrti Johna Lennona potaknuo me na razmišljanje o stvarima, bićima i pojavama koje se doživljavaju kao prijetnja našem katoličkom načinu života.

Znate li koliko je toga? Da krenete nabrajati na što su vas upozorili župnik ili glavni urednik u Glasu koncila, začudili biste se. Popis njihovih dušmana je nepregledan.

Za početak, tu su nevjerni Srbi. Zatim, naravno, podmukli udbaši i komunisti. Pa i Kristovi ubojice, grabežljivi Židovi. Arapi, prljavi i pohotni, također. Goni u vražju mater i njih i liberale naivce koji bi im dopustili naseljavanje među nama.

Onda homoseksualci, pederi i lezbijke, njih se isto treba čuvati. Kao i popularne muzike: Beatlesa, Rolling Stonesa, Led Zeppelina, Black Sabbatha, Kissa...

Kad pustiš ploču unatrag

Pustiš li njihove ploče unatrag, čuje se zazivanje Nečastivog, urlici izmučenih duša u paklu i saborski govori Milorada Pupovca. A i elektronička muzika je opasna, kad se mladi na Ultri nazoblju šarenih tableta i đipaju kao đavli.

Idemo zatim i na knjige, hiljade ih je bilo nepoželjnih. Od recentnijih spomenimo da je Željka Markić upozoravala na bezbožne naslove Kristijana Novaka i Zorana Ferića. Tu je i teorija evolucije, Charles Darwin i majmuni koji mrze sve što je hrvatsko. Četnici koji tvrde da je zemlja okrugla.

Ne zaboravimo ni kako su pogubni horoskopi, joga, transcendentalna meditacija, prizivanje duhova, gledanje u dlan, kristalnu kuglu i tarot karte. Pornografija, predbračni seks, suknje iznad koljena, prezervativi...

Vjernici su vazda nečim uznemireni, nešto ih ugrožava, oduzima im san i apetit. Oni bi sve živo zabranili. Da jednom završimo u katoličkoj diktaturi, ujutro bi mogli otići na misu, popodne gledati reprize utakmica nogometne reprezentacije, Lijepom našom iz Đakova i ”Fergismajniht” Jakova Sedlara, a vrhunac neobuzdane zabave bile bi nam duhovne vježbe s Blankom Vlašić.

* Tekst prenosimo iz “Slobodne Dalmacije” sa dozvolom glavnog urednika Jadrana Kapora

Oceni 5