Kitty Fischer: Život obeležen ružičastim trouglom
Kitty Fischer je imala tek 17 godina kada je poslata u Aušvic 1944. godine. U logoru se našla zbog toga što je bila Jevrejka, te je uskoro saznala da su se zatvorenici delili i na druge kategorije.
Čim je stigla u logor poslata je na šišanje, gde joj je glava obrijana tako da se nije razlikovala od drugih zatvorenika i zatvorenica. U sred tog užasa upoznala je slikara iz Minhena, čiji je zadatak bio da čisti toalete sedam dana u nedelji, po 10 sati dnevno. Posao mu je dodeljen na osnovu umetničke karijere, budući da su čuvari tvrdili da na taj način „bolje koristi četku nego ranije.“
Kada je videla da nosi ružičasti trougao Kitty ga je pitala šta označava, budući da nikada pre nije videla taj simbol. Kada joj je rekao da je gej nije razumela šta to znači. Objasnio joj je da je homoseksualac, ali Kitty nije nikada ranije čula tu reč, pa je pomislila da se radi o nekoj novoj religiji, što je mladog umetnika, koji je sa svojim ljubavnikom u logor stigao još 1940, nateralo da se nasmeje.
Nekoliko dana kasnije čovek sa ružičastim trouglom je sestrama Fischer doneo dva pečena krompira, te je od tog trenutka svakoga dana krijumčario dodatnu hranu za njih. „Pomogao mi je da preživim, to je činjenica,“ ispričala je Kitty mnogo godina kasnije.
Mesec dana od prvog susreta prišao joj je i rekao da ga premeštaju u drugi logor, i upozorio je da nacisti planiraju da sledećeg dana grupu zatvorenika pošalju u gasnu komoru. Dodao je da traže zatvorenice za tkačke poslove, i da obavezno kaže da ume to da radi, čak i ako ne ume. „Bila sam tako mlada,“ ispričala je Kitty tokom jednog intervjua. „On je znao šta može da mi se dogodi, ja nisam imala pojma.“
Uradila je kao što joj je rekao i preživela, da bi iz fabrike u koju su je poslali bila oslobođena u maju 1945. godine. Nakon toga je otišla u Australiju gde je radila u nekoliko trgovačkih objekata sve dok se nije preselila u Kings Cross u okolini Sidneja, a u vreme kada je počela epidemija HIV-a. Ostatak života je provela pružajući psihološku i emotivnu podršku osobama koje žive sa HIV-om. Preminula je 2001. godine, a da nikada ništa nije saznala o čoveku koji joj je spasio život.
(NASTAVIĆE SE)