Dosije: Haludovo, uspon i pad luksuznog resorta na Krku
Hall 07 S

Ostaci Haludova: Sjećanje na nekadašnji luksuz

Photo: Nela Laptoš

Kocka, seks, alkohol i – ruševine

Haludovo, početkom sedamdesetih: Mjesto gdje caruje hedonizam

Postapokaliptične prizore kakve se danas može zateći u resortu Haludovo u Malinskoj na Krku bilo bi, možda, logično za očekivati u Černobilu, ali definitivno ne u najatraktivnijoj prvoj zoni uz more izrazito turistički orijentiranog naselja na izrazito turistički orijentiranom otoku koji svake godine premaši milijun noćenja.

Priča o propadanju Haludova u zadnjih dvadeset i nešto godina duga je i bolna i uključuje sve tipične elemente hrvatske tranzicije – rat, privatizaciju, bogaćenje pretpostavljeno bilo kakvoj viziji razvoja, maglovite namjere stranih investitora, garnirane periodičnim, nikad ostvarenim obećanjima te napose apsolutnu nebrigu za vrhunsku arhitekturu.

Razglednica iz Malinske: Hoteli Haludovo

Iako je resort otvoren 1972., Haludovo svoje korijene ima u šezdesetima, kada je projektirano, u skladu s vizijom razvoja jadranskog turizma koji je u tom desetljeću doživio procvat, kao i tadašnjim društvenim čežnjama Jugoslavena za otvaranjem prema zapadu.

Riječki arhitekt Idis Turato na svojem blogu stvari stavlja u kontekst. Projekt Haludova je, piše Turato „zaokružio cjelinu i period ekstenzivnog i veoma uzbudljivog perioda razvoja turističke arhitekture 70-ih“.

Maze sa ostrva: Naslovna strana 'Ilustrovane politike' jula 1972. godine„Početkom šezdesetih godina evidentirano je 404 hotela, a samo deset godina kasnije 795. U ležajevima to znači da je broj sa 30.879 narastao na 119.543. Najveći dio hotela koje danas poznajemo sagrađeni su u tih desetak godina. Nakon ovih godina razvoja slijedio je proces stagnacije i pada u razvoju turističke izgradnje na Jadranu. Haludovo 80-ih tiho propada i postaje provincijalno odredište masovnog turizma“, piše Turato, čiji je otac Darko, zajedno s autorom glavnog projekta, proslavljenim hrvatskim arhitektom Borisom Magašem, projektirao ribarsko naselje u sklopu Haludova.

Samo otvorenje Haludova i prvih godinu dana postojanja resorta nestvarna je i bizarna epizoda, bez presedana u povijesti bilo koje socijalističke zemlje. Haludovo je nastalo kao spoj investicije jedne perspektivne socijalističke tvrtke, riječkog Brodokomerca, specijalizirane za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, i američke kompanije koja je predstavljala kapitalizam u svojem najrazvratnijem obliku, Penthousea, čiji je vlasnik Bob Guccione bio izdavač istoimenog erotskog časopisa.

Na svojem blogu, Turato donosi članak kojeg je 10. srpnja 1972. objavio Radio Slobodna Evropa, a potpisuje ga novinar Slobodan Stanković. Naslov je „La Dolce Vita: Formula protiv hladnog rata“, što je mantra koju je pokojni Guccione prodavao medijima. Američki je biznismen Penthouseove zečice predstavljao kao svoju„vojsku protiv hladnog rata“, što je priča koja se baš i nije sviđala jugoslavenskim upravljačkim strukturama, i bilo je već te 1972. jasno da ovakav spoj američkog kapitalizma i socijalizma možda i neće biti dugog vijeka. Potrajao je oko godinu dana, koliko je u Haludovu postojao Penthouse Jadran.

Samozavi borac protiv hladnog rata: Bob Guccione sa svojim zečicama u Njujorku 1968. godine

Bilo je to mjesto hedonizma, potpune slobode, kockanja, seksa, droga i alkohola, namijenjeno bogatim Amerikancima i gostima iz drugih kapitalističkih zemalja (kao i ponekom diktatoru iz tada prijateljskih država) te rijetkim pripadnicima domaće „crvene elite“ čiji su se posjeti Haludovu odvijali u low profile ključu.

Zanimljivo je da pokojni Magaš, kako je tvrdio, prilikom projektiranja Haludova nije imao pojma o aranžmanu s Penthouseom.

Mjesto za uživanje: Hoteli Haludovo, Malinska

“Arhitektura turizma jest arhitektura prostora i oblika psihičke relaksacije; oblika koji nastoji govoriti jezikom poezije. Kad sam projektirao vrt u centru Palacea, sa skulpturom Frana Kršinića, nije mi padalo na um da će se tamo nalaziti dio svijeta Penthousea, kasino i zečice. Haludovo je zapravo imalo dva otvaranja, naše i Penthouseovo. U doba nastanka hotela nisam niti znao tko je Bob Guccione”, kazao je Magaš, a njegovu izjavu prenosi Idis Turato. Novinarski članak objavljen na Radiju Slobodna Evropa o Haludovu govori bez autocenzure karakteristične za tadašnje jugoslavenske medije, tako da događaje iz srpnja 1972. stavlja u realnu perspektivu.

„Luksuzno hotelsko naselje Haludovo, reklamiran kao “potpuni raj-otok u Europi”, nedavno je otvoren na najvećem jugoslavenskom otoku Krku. Bob Guccione, urednik i izdavač Penthousea, američkog “međunarodnog časopisa za muškarce”, uložio je 45 milijuna dolara u projekt ovog kompleksa. Mjesto i resort koje će ostati u vlasništvu i pod upravljanjem jugoslavenske strane, Guccione će voditi kao protuotrov nesporazumu hladnoga rata.

- Otkrili smo pravi formulu u borbi protiv hladnog rata - otkrio je Bob Guccione, urednik i izdavač Penthousea u razgovoru za beogradsku Ilustrovanu Politiku od 4. srpnja 1972. godine.

Počasni gost Haludova: Kemal Monteno i Miss Jadrana 1974. u resortu na KrkuHaludovo i ova nova destinacija opisana je u izdanju Penthausea od lipnja 1972. kao bogati resort smješten na idiličnom otoku Krku, nekoliko milja južno od Trsta i točno nasuprot Venecije. Kompleks je dizajnirao jugoslavenski “Grand Prix arhitekt” Boris Magaš. Arhitektonsko središte naselja je Penthouse Palace, graciozna građevina u stupovima i kolonadama u čijem je centru elegantni interijer velebnog Loungea, okruženog visećim vrtovima, bazenima i fontanama. Anglo-američki Penthouse Casino smješten u centru Palacea može se usporediti s najfinijim kockarnicama u Las Vegasu i drugim glavnim kockarskim centrima.

Vlasnik Penthouse Jadrana, kako ga zove Guccione, ili Haludova, kako ga Jugoslaveni zovu, hrvatsko je poduzeće Brodokomerc iz Rijeke. Bob Guccione, koji je uložio 45 milijuna dolara plus dodatnih 500.000 dolara za oglašavanje, time također ustupa i neku vrstu američkog stila, operativnog know-howa, s oko 70 američkih zaposlenika (od kojih su mnogi/e “zečice penthausa”), te vođenje oglašavanja i propagande. Iako Ilustrovana Politika to ne spominje, Guccioneovih 45 milijuna dolara su kredit, te je Brodokomercova ugovorna obaveza platiti Guccionea tri do sedam posto godišnjeg prometa od Haludovo hotela: „i to za prve tri godine tri posto, a u svim drugim godinama sedam posto“, pisao je Slobodan Stanković.

Nadalje, navodi da je zbog Guccioneovog pristupa vrlo brzo došlo do sukoba s krčkim menadžerima.

„Od samog početka bilo je sasvim jasno da američka 'Penthouse vojska' neće sudjelovati u provođenju samoupravljanja“, pisao je Stanković, citirajući Guccioneov intervju objavljen u London Sunday Timesu, gdje vlasnik Penthousea kaže da je jugoslavenski samoupravni sustav “šala”.

Zaboravljen i uništen: Jedan od hotela u Haludovu

„Još uvijek postoje lažne ideje o Jugoslaviji kao zemlji iza 'željezne zavjese, o zemlji u kojoj poduzetnik ili netko u potrazi za zabavom neće pronaći ništa. Penthouse također ruši mnoge predrasude, sumnje i nerazumijevanja. Prozvani smo kao grupa neozbiljnih egzibicionista i pornografa, nesposobnih i nezainteresiranih u svakom ozbiljnom poslu. Mislim da je sve to, prije svega, rezultat neznanja. Čak je i hladni rat posljedica neznanja. Da bi porazili neznanje potrebno je razviti komunikaciju između ljudi. Turizam je svakako jedan od najmoćnijih i najboljih oblika komunikacije. Realizacijom ovog projekta imamo priliku započeti veliki proces ponovnog obrazovanja, te postati partneri u uklanjanju sumnje i neznanja“, izjavio je Guccione koji je umro 2010., a za svog života, prošao je put od fotografa golotinje preko moćnog izdavača s Forbesove liste 200 najbogatijih do bankrota 2003. godine.

Postapokaliptična vizija: Haludovo danas

Penthouseova verzija resorta na Krku otvorena je 3. srpnja 1972., kada je prva skupina američkih gostima sletjela na aerodrom Krk. Guccione je tada obznanio svoje namjere da Haludovo postane svjetski centar za kongrese i konvencije, ističući da je tvrtka Ford objavila planove da iskoristi Penthouse Jadran za svoje konvencije i susrete. S obzirom da je kockanje u Jugoslaviji bili ilegalno, dovitljivi su jugoslavenski menadžeri osmislili model „najma kockarskog turnira“ koji je uključivao posebni charter zrakoplov iz Amerike, Engleske Francuske, ili pak direktni autobus iz Italije i Austrije, dovodeći goste čiji je jedini cilj putovanja bio kockanje. Sve njihove životne troškove u hotelu u tom periodu, kako je pisao Stanković, preuzimao je hotel i kompanija sama.

„Ovaj model pokazao se kao jak dobar jer većina gostiju izgubi apsolutno sav svoj novac tijekom par dana kockanja“, naveo je novinar radija Slobodna Evropa.

Vrijeme kocke i zabave: Penthousove hostese u Haludovu

Iako je Penthouseov resort u Malinskoj banrkotirao već 1973., Haludovo je nastavilo s radom, važeći i dalje za ekskluzivni resort s vrhunskom ponudom, no 80-ih se počeo okretati masovnom turizmu. Nakon Guccioneove smrti, njegovi su prijatelji pričali da ga je epizoda s Krkom, gdje je mislio napraviti raj po svojem ukusu, vrlo skupo koštala te da se nikada nije u potpunosti oporavio od investicije od 45 milijuna dolara, što bi danas vrijedilo oko 250 milijuna dolara.

Devastirane ruševine: Prepuštanje kompleksa oštrim zubima vremena

O zlatnim danima resorta i dan danas raspredaju se legende koje su podgrijavali bivši recepcionari, mladići koji su vezali luksuzne brodove uz mol ribarskog naselja, kuhinjsko osoblje i drugi zaposlenici. Penthouseove zečice, mlade Amerikanke svih rasa odjevene u oskudne kostime u stilu francuskih sobarica, dočekivale su goste već na aerodromu. Gosti su dnevno, navodno, konzumirali 100 kilograma jastoga, pet kilograma kavijara i stotine boca šampanjca. Nepotvrđene glasine već desetljećima govore o jednom od bazena u potpunosti napunjenim šampanjcem.

U Haludovo su dolazili bogati strani industrijalci, ali kasnije, osamdesetih, i sitni riječki kriminalci koji su tamo trošili novac zarađen švercom ukradene talijanske robe. Dolazili su tamo i ugledni političari, poput švedskog premijera Olofa Palmea, ali i figure poput Sadama Husseina koji je odsjedao u Penthouse apartmanu te, navodno, ostavio napojnicu od dve tisuće dolara nakon što je proveo noć s jednom od Penthouseovih manekenki. Cijela je ta atmosfera, kako su u više navrata prepričavali svjedoci vremena, bila „na rubu“, previše dekadentna da bi mogla biti tolerirana na duge staze.

Devedesetih, u vrijeme Domovinskog rata, u Haludovu su bile smještene izbjeglice, a u resort se više nije ulagalo. Brodokomerc, koji je preživio privatizaciju u režiji notornog Josipa Gucića, od diva koji je pokretao primorsko-goransku ekonomiju do danas se pretvorio u lanac malih lokalnih trgovina i marketa. Hotel Haludovo 90-ih kupila tvrtka Isletta Trading Limited sa sjedištem na Cipru i do danas se, u vlasničkoj strukturi, izmijenilo više tvrtki registriranih izvan Republike Hrvatske. Jedina konstanta kod stranih vlasnika, trenutno ruskih investitora, je neulaganje i prepuštanje kompleksa vrlo oštrim zubima vremena koji su ga pretvorili u potpuno devastiranu ruševinu i povratak „na staro“ trenutno se čini kao nemoguća misija.

* Ovaj tekst izvorno je objavljen lipnja 2018, u specijalnom, tiskanom dodatku „Jutarnjeg lista“, pod nazivom „60-te“; prenosimo ga sa dozvolom autora, te urednika priloga Ivice Buljana

Oceni 4.5