Kod Matije u srpskoj radnoj sobi
Znajući sve to, mislili smo da Matija svoje bogougodne stihove stvara u nekoj isposničkoj keliji, na čijem zidu visi samo usamljena ikona, bez struje, bez vode, bez bilo kakvih blagodeti mrske mu civilizacije. Bili smo ubeđeni da piše guščjim perom i mastilom po papirusu, ili da eventualno urezuje klinom pesme u glinene pločice; mislili smo da je sama pomisao da Matija koristi kompjuter ravna blasfemiji i sablazni.
Međutim, avaj! Zahvaljujući šokantnim fotografijama Matije Kokovića na kojima se vidi Bećkovićeva radna soba, shvatamo u kolikoj smo zabludi bili, te kako smo podlegli modnim stereotipima.
Matija ne samo da koristi struju, već i kompjuter, a radna soba mu nimalo ne podseća na monašku ćeliju, naprotiv. Više liči na kinesku robnu kuću u kojoj ima svega – od igle do lokomotive. Ako bi trebalo opisati radnu sobu Matije Bećkovića jednim stihom, on bi glasio: Nema čega nema!
CSI ekipa XXZ magazina pokušala je da istraži i popiše šta sve Matija drži u svom radnom okruženju, dok stvara besmrtne stihove koji nikad neće umreti, a možda ni tad. Nakon nekoliko neprospavanih noći, utvrdili smo nepotpun spisak predmeta iz kojih Matija crpi inspiraciju i radni elan: Matijini portreti u prirodnoj i natprirodnoj veličini, tastatura, monitor, nekoliko hiljada olovaka (oko 1389), svećnjak, sveća, zidni sveti Sava, ikone svetaca raznih, umetničke slike, neumetničke slike, nekoliko krstova (bez Raspetog), skromna biblioteka, fotografije poznatih i nepoznatih osoba, kutije za sve i svašta, bočice za mastilo i parfeme, pisaći sto za pisanje, fiokar, krevet za odmor genija, police za knjige s knjigama na policama, tepih-staze i bogaze, još jedan portret Matije Bećkovića, figurice, medaljoni, korpe za ponešto, časovnici za merenje tačnog vremena, časovnici koji pokazuju vreme po vizantijskom kalendaru, stolica (nije električna), papiri, novine, još jedan krst ali s raspetim Hristom, ponovo portret Matije ali iz mlađih dana, lampe za čitanje (neupotrebljavane) i luster.
Pozivamo čitaoce da se uključe u naš istraživački poduhvat i da okom sokolovim utvrde čega sve još ima u Matijinoj radnoj sobi, a što je promaklo našem rendgenskom vidu.
Uzgred, naše saučešće osobi koja briše prašinu u Matijinoj sobici. Nadajmo se samo da to nije – Olja!