Konj za koridu
U doba jasnosti
čvor samoubistva odaje brižljivu negu
nepristupačnih
Drvo
Se ruši
Čepa se
Otkriva
Svoju pećinu
Svoje ugljene gasove
Svoje opticanje ptica
I jedan kavez gde tobože samoća peva
Neka metali vide svoj ležaj opusteo mekoćom supružnika
Neka zemljoradnja isisava bez predaha vodu iz groba
Nek usta besmrtnice
Odpečate boce tetanosa
U podrumima duševnih bolnica
Na kraju će se ipak upamtiti
Pravac koji su uzele izvesne oluje
U brzacima sumraka
Zanatlijstvo je našlo ponovo izrazitost svojih
zlokobnih detinjarija
Hijena i mrav kraguji ljubavi
Obnažujući ohlađenu lešinu velike mlatilje
Na domalom prstu gvozdene ruke
U svakom pogledu sličan burmi od platine
Jedan čir polako curi
To biva sistem
Na kraju krajeva
Krv će ispuniti rupčage
Tako prirodnim prebivalištima od blata
Gde se javlja
Pesnički duh bez prtljaga
Mesta fantomu
Zavodnika pobunjenog i utučenog
Na postelji od pogrdnih pisama
Pod nebom od ljubavnih pisama
Glava kroz vagonska vrata
U nazad
Za završni poljubac usana koje se ukrštaju
Ugušenje iza zavese od meteora
Same
I neka kolica izlože kroz baruštine
Mozak te iste ljubavi
Kojoj se udvaraju crepovi od boca
Primena crvenog kruga
L'isle, oktobra 1931.