Pregled domaćih glazbenih izdanja
Fntm 06 S

Photo: tumblr.com

Korak naprijed

TTI-21 - Camp-non camp (Bandcamp, 2020.)

Zagrebački chillwave/dreampop/shoegaze projekt TTI -21 i njihov recentni EP jasno ilustriraju problem koji imam s novijim domaćim i inozemnim predstavnicima ovakvih eteričnih žanrova, prema kojima sam u pravilu prilično pristran jer su dio i moga glazbenog sazrijevanja. Glavni autor Milan Savić je estetiku žanra sjajno savladao; sve je na mjestu, i sanjivi dahtavi vokal i rasplinuta neurotično-erotična atmosfera. Minus je pak što se individualni identitet tek treba razviti jer je "Camp-non camp" gotovo nemoguće razlikovati od stotine sličnih uradaka. To je vjerojatno podjednako "krivnja" i samog benda i mog uha prezasićenog ovakvom estetikom. Također, daleko najzanimljivija stvar na EP-ju je ambijentalni instrumental "Gastajbarterova kuća", uspješnija od pjesama s vokalom u uspostavljanju namjerno nostalgične crte.

NeuGrau - Beneath the Skin (She Lost Kontrol Records, 2020.)

Vokalist i producent Saša Rajković a.k.a. Zarkoff jedno je od najproduktivnijih imena domaće underground elektronike. Osim po solo uratcima, Rajković je poznat i po brojnim suradnjama. Jedna od najpoznatijih je Sumerian Fleet, projekt na kojem surađuje s dvojicom nizozemskih producenata, Ingmarom Paulijem i Aldenom Tyrellom. NeuGrau predstavlja dvije trećine Sumerian Fleet, budući da ga tvore Rajković i Pauli. Obojica potpisuju produkciju, dok je Rajković zaslužan i za specifične, vrlo ekscentrične campy vokale. Sama glazba otvoreno je nadahnuta EBM-om, post punkom i industralom, dakle tamnom stranom osamdesetih. No Neugrau preuzimaju dobro znane oznake tih žanrova, melodične bas linije, hladne synthove, uporne mehaničke ritmove da bi stvorili glazbu koja je istodobno vrlo jasno dio specifične tradicije, ali i efektan komentar na perpetualnu distopiju koja nas okružuje. Posebno vrijedi izdvojiti naslovnu pjesmu kao fascinantan sarkastični komad tehnološki opsjednutog dancefloor mraka.

Irena Žilić - Small Hours (Mudri Brk, 2020.)

Najnoviji EP predstavlja hvaljenu kantautoricu Irenu Žilić kao uvjerljivu aspiranticu za onu nepostojeću kategoriju "velike alternativne pop pjesme za odjavne špice TV serija". Kako sam među manjinom koju njena dva prva albuma "Travelling" i "Haze" nisu posebno impresionirali, ovakav mi se otvoreni pop potez koji nema pretjerano veze s njenim akustičnim folk počecima, ali vjerojatno ima s nedavnom turnejom po Britaniji na kojoj je bila predgrupa Morcheebi čini ne samo komercijalno pametnim smjerom nego i više nego dobrim artističkim razvojem. Žilić je već pokazala da ima izvrstan vokal, no pjesme su zapinjale u nekom kantautorskom prosjeku. Unutar bogatije produkcije oslonjene na velike bubnjeve i ogromne nanose elektroničkih noir aranžmana, taj manjak upečatljivosti i tematske osobnosti nadokađen je ovdje kompetentnim vokalom i naglašenom atmosferičnošću. "Small Hours", a pogotovo fantastična završna "Tremors" zvuče kao nešto što bi moglo biti globalno popularno i mislim da upravo to ono na što Irena Žilić otpočetka cilja. Sada je napravila veliki korak naprijed.

Agents Of Transformation - AOT Infinite Adversary (Rape All Sound Propaganda, 2020.)

Ova crtica bi se komotno mogla zavesti pod ono što se u politici zove sukob interesa budući da je Dražen Dukat, polovica ovog zagrebačkog lo-fi synth black metal dvojca ne samo moj dugogodišnji prijatelj, nego i suradnik na projektu Squigly Lines, ali najnoviji u nizu njegovih projekata svejedno vrijedi istaknuti. Ovaj duo s mladim vokalistom Tomislavom Hrastovcem nastavak je proširivanja ideje o tome kojim se sredstvima može stvarati ekstremni metal. Nastao uglavnom na sintesajzeru i kompjuteru, u pitanju je album koji zvukom nedvojbeno odaje svoje digitalno podrijetlo unatoč nanosima distorzije, no zahvaljujući gustom, maničnom i nepredvidljivom stilu kompozicije ne može biti dalje od od onog što obično nazivamo elektroničkom glazbom. Najblekmetalskiji element ovdje su divlji, ekspresivni vokali dok glazba zbog neočekivanih cirkuskih, humornih elemenata podsjeća na neku dementnu kućnu verziju Mr. Bunglea ili francuskih prog legendi Magma. Ne treba ni spominjati kako ovo nije glazba za svakoga, ali isto tako treba istaknuti da, za razliku od većine kućnih lo-fi black, harsh noise ili ostvarenja ekstremne underground glazbe, Agents of Transformation vode neobično puno računa o kompoziciji i melodijama, čak i ako su zakopane u hrpi kontroliranog kaosa.

Kmet - Buna (Kletva Crne Ruže, 2020.)

Austrijsko-hrvatski dungeon synth projekt Kmet pojavio se nedavno s ovim kratkim EP-jem koji se podjednako ističe glazbom koliko i fantastičnom naslovnom ilustracijom Lovre Škiljića a.k.a. BIBVIO. Za neupućene, dungeon synth je noviji podžanr ambijentalne glazbe žestoko naslonjen na srednjovjekovne, fantasy i slične motive, a većina žanra zvuči kao pozadinska glazba za video igru što mu je ujedno najveća mana i vrlina. "Buna" se sastoji od dviju pjesama ukrašenih namjerno digitalnom "tajanstvenom" atmosferom i prigodno apokaliptičnim melodijskim motivima. Radi se o ostvarenju koje se bez problema uklapa u standarde žanra, a ponekad ih uvelike nadilazi kao u slučaju vrlo dojmljivog tangerinedreamastog početka "Ploughs of Evil". Za sljedeće izdanje ne bi škodilo malo više produkcijskih detalja i slojeva zvuka, jer ovako namjerno ili slučajno, unatoč simpatično posloženim motivima, sve još uvijek djeluje praznjikavo.

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5