Labuđim krilima lebdim nijemo
Done 01 S

Photo: Milan Živanović/XXZ

Krajolik, kasnije

Pokušavao si me ubijediti
da ima mnogo ulaza u
krajolik ali ja
moram birati riječ po riječ
dok se oblaci
kreću, pogled
mijenja. Misliš li
da se mogu nasloniti na tvoje platno
kao na zemljopisnu kartu i odgovara li
ta karta u tom slučaju svijetu
onakvom kakvog poznajem
ili su to skice nekog
sasvim stranog mjesta koje si
posjetio spavajući u svojoj
mreži za spavanje jednog dana kad si
želio biti sam
jer sam te ometala
kao što magnet ometa
iglu kompasa, jednog dana kad si
bio sam sa svojim snom
o ispruženom ležanju na pokrivaču
na obali svjetlucave rijeke.
Ja lutam duž beskrajnih
polja odvojenih živom
ogradom, prolazim pored napuštenih
paganskih hramova, gubim se
u zadimljenim ruinama opljačkanog
muzeja, nagorjele grede bacaju
crne sjene po stazi, poderana jedra
se uzdižu prema
tamno crvenom nebu. Ovo je
neobičan brod. Obrnuti neonski natpisi
prate me do zabranjenog
grada gdje su ulice krivudave
poput mačke što povija kičmu. Na širokim
labuđim krilima lebdim nijemo
kroz crnu kapiju, u mraku
nalazim stepenice što vode
gore do terase usred bašte
gdje sam se spotakla o pločice
bazena u bijegu od tebe. Strano tijelo
u crnoj vodi: četiri godine stara
u skafanderu, vrišteći,
koprcajući se, prekrivena hranom za patke.
Izvukao si me i sa svojim
mokrim zavežljajom u naručju odletio
uskim stazama bašte
pod tmurnim krošnjama
magnolije. Praćen njihovim svijetlim,
mirno treptećim, zurećim
cvjetnim očima odnio si me
doma a dom
je bio pravac.

S danskog preveo: Alen Mešković

Oceni 5