Kućom se širi miris sarme

Te frči sarmu, te nestalo riže, jaja nisu friška, te samo jedan list lorbera, a to nikak ni dosta i stoga pokret ! Preko trenirke jakna i kapa, pa trk u štacun, pa nastavi gdi si stala, a zelje tvrdo, zlatne boje, prefino, pa se vitaminiziraj , onako, iz šake, nitko ne vidi. Pa kap koščičnoga ulja i nova runda. I da, ta sarma, nema suhoga mesa, pa uvalila komad fine mlade prasetine, nije po regulama, no baš me briga. Zafriga ima od mame, falafala, to mi je najveća muka općenito, i tak stvari lepo idu k improvizaciji i realizaciji. Čujem da sutra rano dobivam kolače na dar, Jezušek, kak je to dobro znati!

Kajjaznam, dok se korisne stvari obavljaju, nekako se mozak zbistri i razvedri. Nemam vremena ove mačkezarep natezati, niti vragu dlake v repu brojiti. Nego si mislim, zanimljivi su ovi tamničarski promotori “kućnoga mira, obiteljskoga sklada, kavice na svojoj terasi i duhovnih aktivnosti”, ako sam dobro popamtila to fraziranje s početka korone. Gdje su sada svi ti psihološki oporavci, dometi razni, rastapanja od kućne sreće, Te Deum laudamus na kućnome pragu i ni makac prema van? Vidim čangrizave, sitničave, zamjerljive ( i dosta diletantske) komentare i izljeve, pa kaj mi je zaključiti? Kovidurima figa v žepu, a lonac lepo na vatru, da poklopčić tanca po ritmu čardaša!

Ljudi, frčite sarmu, držite se onoga kaj vam ide od ruke, kolačarite i kolobarite po špajzi i dvorišču i budite si dobro i potrpljivo, kad drukčije ne ide! Nemam nikakve optimizme na lageru za proljeće, ali možda , možda, kad svijet ozeleni, i naše nekoje grančice propupaju! Živi bili, idem smanjiti plin, da lepo i fino krčka, mi Sarmati volimo to natenane, i čim duže da se po kući širi onaj fini miris, koji bi i starom Montaigneu dao gušta za još pokoju stranicu.

Živi bili i traminca pili! I o koroni ni tren ne mislili!

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji Grad