Album "Bottle It In" (2018)
KVile

Photo: jambase.com

Kurt Vile, opušteni gitarski guru

Osmi album Kurta Vilea predstavlja novi korak u njegovoj slacker evoluciji. Glazbeno na tragu sjajnog prethodnika "b'lieve I'm goin down..." iz 2015., ali obavijen još ljenjom, rastegnutijom atmosferom, "Bottle It In" predstavlja svog autora kao vrlo zanimljivu figuru suvremenog indie rocka. Dok se njegov prijatelj i bivši kolega Adam Granduciel iz War on Drugs trudi postići panoramsku sentimentalnost pjesama koje prisvajaju postulate soft rocka sedamdesetih i osamdesetih, Vile se ponaša kao da radi glazbu prije svega za samog sebe.

Na formalnoj razini, "Bottle It In" je daleko od savršenog ostvarenja. Dobar dio njegovih 13 pjesama je "nepotrebno" razvučen tako da popuni osamdeset minuta trajanja. Konciznost i pažljivo osmišljene strukture nikad nisu bile Vileova jača strana pa tako nisu ni sada. No ono što je jedinstveno, posebice za album sniman u raznim studijima s nekoliko producenata, je specifična, osobenjačka atmosfera folk rocka lišenog bilo kakvih tenzija.

Vile uvijek uzima vremena koliko mu treba. Sjajna uvodna "Loading Zones" postavlja pozornicu za ostatak ove rezignirane rock opere u svega tri minute, no drugdje se pjesme kao što su naslovna, "Bassackwards" ili "Skinny Mini" vuku ultra sporim tempom od po desetak minuta. Sasvim mi je jasno da ovakav niskoenergetski pristup neće i ne može rezonirati sa svakim slušateljem, ali je baš zbog ovakvih naizgled manjkavosti Vile sposoban kreirati vlastiti autorski jezik, po mnogočemu originalniji od onog daleko mu pažljivijih i načelno posvećenijih generacijskih kolega. Nošen lakonskom vokalnom i gitarskom izvedbom, "Bottle It In" je album toliko neobavezan, opušten i eskapistički da se čini da će vam ispariti pred ušima u svakom trenutku, ali baš zbog toga ostaje s vama puno dulje od očekivanog.

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5