Goran Pavelić Pipo: U objektivu mog sjećanja (2)
Retrr 07 S

Društvo na Kraljevcu 1975: Vesna Delić (lijepa Dubrovkinja, studirala je povjest mjetnosti i komparativnu), Mirjana Oklobdžija (sociologija, živi u Rijeci), Javier Mauricio Gonzales Škarić, Davor Martinić (bolivijski Hrvat) i Danijela (moja kolegica sa anglistike, kasnije se udala za Darka Glavana)

Photo: Goran Pavelić Pipo

Legendarna kuća na Kraljevcu: Tulumi, svirke i ostale seanse

Uspomena iz 1976: Javier je na Kraljevec došao nešto kasnije, a diplomirao je arheologiju i etnologiju na Filozoskom. Prije par godina vratio se u Zagreb za stalno, viđamo se. Moram svakako spomenuti da smo prijateljica Bibi i ja 1975. usred Teherana naletili na Vicentea i Javiera. Kasnije smo se još našli i u Heratu, u  zapadnom Afganistanu.Ima jedna kuća u Zagrebu, na Kraljevcu, kbr. 35 (za one koji ne znaju - Kraljevec je omanje brdo u sjevernom dijelu grada, a uguralo se između Tuškanca i Pantovčaka).

U tu sam kuću počeo dolaziti sredinom sedamdesetih, kad sam upoznao prve podstanare, bolivijansko-hrvatske studente (bilo ih je dosta u to vrijeme u Zagrebu - iz Čilea, Perua…).

Uz njih sam upijao Borgesa, Cortasara, Marquesa, južnoameričku glazbu… U tom se stanu redovno okupljalo društvo uglavnom s Filozofskog, pila se sangria, sviralo se i pjevalo, dimilo, a nije nedostajalo i poslijeponoćnih razgovora o svemu što čovjeka može zanimati.

Sama kuća ima četiri etaže, a kako je građena uz padinu brijega, u taj se stan ulazilo ravno sa ceste. Ispod su živjeli neki ljudi, a iznad je stanovao gazda.

Kad su Bolivijanci otišli, tamo negdje 1977. u taj četverosobni stan smo ušli mi: ja, Pjer Žardin, Davor Slamnig i tri Kanađanke (zbog smanjenja troškova), Sheila, Liz i Serena. Bili smo podstanari druge generacije!

U razdoblju od 1977. do 1979. taj je stan stekao kultni status u Zagrebu.

Tko sve tamo nije dolazio! Tulumi su bili skoro svakodnevna pojava, no često smo padali u gazdinu nemilost, pa bi nas on vičući tjerao (ali to nikad nije učinio! - zapravo smo mu bili dragi, a jedan odglumljen tulum ubacio je i u svoj TV dokumentarni film).

Mnoge su se ljubavne drame odvijale na spužvama za spavanje, a jednom su nam neki zidari koji su radili u blizini, najozbiljnije došli s novčanom ponudom za Kanađanke, jadni su mislili da mi vodimo bordel!

Kadar iz 1982. godine: Blizu nas živjela je gluhonijema baka Ljuba koja nam je bila jako draga; na fotki s njom su Davor Gobac, Pjer Žardin, Boris ''Čile'' i Davor Slamnig 

Na Kraljevcu su skladane mnoge kultne pjesme što smo ih sami izvodili (''Trio Kraljevec''), pisale su se priče i prodavale u zagrebačke i beogradske omladinske časopise, fotografiralo se…

Godine 1979. (septembarska klasa!) ljubazno sam se odazvao pozivu SSNO, pozdravio Kraljevec i proveo idućih 11 mjeseci u prekrasnoj Bitoli.

Sećanje iz 1977: Igor Kordej, autor stripova, nekadašnji pripadnik ''Novog kvadrata'', danas nosi francusku titulu Viteza kulture; ova je fotka iz razdoblja kad je Igor kod nas samo dolazio u posjete (u našem drugom podstanarskom mandatu i on se doselio u kuću na Kraljevcu)

Po povratku iz JNA (1980.) društvo se već razišlo, Kanađanke odoše kući, no to nije spriječilo Pjera, Davora i mene (kasnije nam se pridružio i Igor Kordej) da opet iznajmimo isti stan i nastavimo s neodgovornim boemsko-zajebantskim životnim stilom.

Jedan od koncerata u našem stanu 1981: Piletić i Tomo in der Mühlen (danas poznati glazbeni producent);: za mikrofonom Mali Mance; sve to promatraju Pavlica i Zambelli (desno) 

Svi smo imali kakve-takve prihode od raznoraznih poslova. Ah, skoro sam zaboravio: uz obilje friškog zraka, uz livadu za piknike i šumu, u blizini nam je bila ''Jabuka'' (evo, i taj je kultni klub uspio ove godine sjebat Bandić sa svojim zemljacima!).

 Happening iz 1977: Davor i Serena (Kanađanka) slave lažne zaruke kako bi fotkama smirili njene roditelje koji su joj prebacivali način života 

Važno je kod tog stana spomenuti da za kasne posjete niste ovisili o zadnjem busu s Britanca, jer je od centra grada do nas trebalo najviše pola sata šetnje preko Tuškanca (što su mnogi znali, pa bi u jedan ujutro znali upadati rokeri u raznim agregatnim stanjim, sumanuti umjetnici-konceptualisti, pa i pokoja  zgodna djevojka koja je zbrisala od doma - ali nas nisu veselili posjeti njihovih roditelja!) Malo po malo sve se mijenja, mi i sve oko nas… Mislim da smo se razišli 1984.

Šminkanje, 1977: Davor Slamnig ukrašava Miru Mance (nažalost  umrla je Mira, za njom je otišao i najstariji brat Branko; od meni drage obitelji Manojlović ostao je samo Milan (Mali Mance)

Razveselilo me kada me je prije nekog vremena godine Pero Kvesić (sadašnji stanar u toj kući, u tom istom stanu!) obavijestio da snima dokumentarac o kući na Kraljevcu 35. Naravno, trebale su mu fotke, pa sam pripremio njih 111 iz svoje arhive.

Svirka u stanu,1981: U publici su se  našli i Boško Lukša (danas ugostitelj) i Ivana Šikić 

No, dok Pero ne završi film, eto manjeg izbora lica koja su živjela ili se pojavljivala na toj adresi! Ponovo se nasmijte!

Fotka iz 1981: Mali Mance, još uvijek kultni kantautor zagrebačke glazbene alter-scene. Kažu mi da će se uskoro pojaviti re-izdanje njegovih snimki (''Čovjek iz Katange'' i dr.) 

Tolerantan i strpljiv sa svojim stanarima: Slobodan Praljak, naš gazda (1979.)

P.S. Poslije prvog nastavka javilo mi se nekoliko poznanika, pa je tako Ana Janjatović nadopunila/ispravila  dvije fotke - fotka Indoša na Bundeku je iz predstave "Bijela soba", a Miodrag Krencer-Mic nije bio član ''Kugla glumišta'', ali je zato bio u kazališnoj grupi ''Cocolemoco''. Nek' se zna!

(NASTAVIĆE SE) 


Galerija

Oceni 5