Titovi omiljeni glumci
Sokki 02 S

Tito i Jovanka na snimanju filma Sutjeska 1971. godine

Photo: dissonantheritage

Legendarni heroj koji će živeti večno

Za vreme boravka u Los Anđelesu oktobra 1971. prilikom svoje zvanične posete SAD, dok se popodne odmarao u jednoj vili, Tito je domaćinima izrazio želju da vidi neki vestern-film. Bio je u blizini čuvenog filmskog grada Holivuda i, naravno, nije hteo da propusti priliku a da tu, na izvoru, ne vidi nešto dobro, tim pre što je vesterne uvek neobično voleo. Ali, bruke li za domaćine! Nigde ni jednog vesterna, ni jedne rolne, čak ni u lokalnim bioskopima i televizijskim studijima, gde su skoknuti ne bi li zadovoljili želju gosta. Na žalost, nisu našli film. Tito se slatko nasmejao i vedro primetio:

- Holivud, a nigdje ni jednog kaubojskog filma!

Kad je uveče bio slobodan - bilo da je kod kuće u Beogradu, na Brionima, Karađorđevu ili Brdu kod Kranja, pa čak i kad je bio na putu - Tito je rado gledao neki dobar film. Imao je mali kino-projektor i platno, i to nije bilo teško instalirati, a saradnici su se pobrinuli za filmsku traku. Rado je gledao i strane i domaće filmove, i to sve žanrove, uključivši i vesterne. Kako je to sam izjavio, jedne godine je video blizu 150 filmova.

- Vrlo rado gledam dobre filmove - pričao je Tito. - Ali, često se dešava da napustim film koji je bez sadržaja i koji zato ne mogu da gledam. Takvi filmovi, po mom mišljenju, mogu štetno da djeluju na našu omladinu. Ja se prosto ljutim što se takvi filmovi prikazuju.

Tito je uvek naglašavao da je film jedan od važnih faktora u vaspitanju omladine i da zato pri uvozu i odabiranju filmova ne treba gledati samo na to koliko će se zaraditi na njima, već i kakvu vaspitnu ulogu imaju.

Aleksandar Konstatinović je punih trideset godina radio kao kino-operater kod predsednika Tita. Kaže da je Tito video sve filmove koji su posle rata bili prikazivani u bioskopima širom zemlje, uključivši tu i sve domaće filmove. Konstantinović potvrđuje da je Tito najradije gledao istorijske i akcione filmove i vestern:

- Svakog dana, i posle najnapornijeg rada i dugih sednica, ponekad i u ponoć, Predsednik je voleo da vidi novi film ... Jedanput sam sačekao Predsednika u tri časa izjutra posle neke dugačke i važne sednice. Upitao me je: "Šta ti Leko radiš ovako rano?" Rekao sam mu da imam nov film čiju kopiju treba odmah da vratim. Film je dobar pa bi bilo šteta da i to ne vidi. Pristao je i rekao: "Da vidim, ali čuvaj se ako film ne bude valjao." Jednom, usred predstave pokidao mi se film, aparat se pokvario, a ja ni makac. Sav sam se preznojio. Onda je Tito ustao, prišao staroj trofejnoj aparaturi marke "Ernaman", uzeo alat i uskoro je projekcija bila nastavljena ... Ne samo što je voleo, već mogu da kažem da se Predsednik i razumeo u film ... "Čapajeva" je gledao četiri puta. Film "Ađutant njegove preuzvišenosti", koji traje šest časova, odgledao je u jednom dahu. Bez odmora video je i celu verziju Bondarčukovog "Rata i mira".

Film "Bitka na Neretvi" režisera Veljka Bulajića - u kome je prikazana jedna od najtežih epopeja naše četvorogodišnje oslobodilačke borbe, spasavanje ranjenika - jedan je od domaćih filmova koji se Titu veoma svideo. Novembra 1969. bio je na premijeri u Sarajevu, posle koje je novinarima izjavio:

- U filmu "Bitka na Neretvi" snažno je izraženo kakvi su naši narodi i kolika je njihova snaga ... Mislim da je film dobar i da će doprinijeti boljem razumijevanju naše četverogodišnje borbe u čitavom svijetu. Jer, danas to mnogi ljudi već zaboravljaju i kao da ne mogu da vjeruju da smo mi u Hitlerovoj tvrđavi mogli da stvaramo slobodnu teritoriju i da se nosimo sa tehnički i brojčano nadmoćnijim neprijateljima ...

Bitka za ranjenike, naglasio je Tito, bila je od ogromnog značaja:

- Ljudi koji su dobrovoljno stupali u našu vojsku: djeca, omladina i stariji ljudi - svi su oni naročito gajili međusobno drugarstvo. I to drugarstvo među svima, bilo da se radilo o rukovodiocima ili običnim borcima, razvijalo se do vrha, do Vrhovnog štaba, na čijem sam se čelu nalazio. To je, bez obzira na žrtve, stvaralo ogromni moral. Jer, svaki onaj koji je bio ranjen znao je da će se o njemu voditi računa koliko je to najviše bilo mogućno ... Ponekad su ginula dvojica ili trojica da bi spasili jednog ranjenika. To je bila jedna značajna karakteristika našeg ratovanja. Ni u najtežim situacijama nismo napuštali ranjenike ...

Omiljeni režiseri i glumci

Od stranih režisera Tito je veoma cenio Rossellinija i Vittoria de Sicu. Govorio je da "ti filmovi imaju umetnički nivo i duboko angažovanu socijalnu i političku notu". Njegove simpatije uživali su i Fellini, Welles, Bondarčuk i drugi, a od glumaca Marlon Brando, Gary Cooper, Jean Gabin, Sophia Loren, Richard Burton i drugi. Ipak, njegov najmiliji glumac bio je Gary Cooper, koji je dao veliki broj divnih kaubojskih i karakternih rola.

- Ima sad mladih, odličnih naših i stranih glumaca - primetio je jednom Tito - ali mislim da tek treba čekati da se pojavi majstor kakav je bio Gary Cooper.

Tito je prisustvovao premijerama mnogih naših filmova. Bio je čest posetifac i filmskog festivala u Puli. Posle predstave rado se nalazio s glumcima i razmenjivao misli o filmu. U prisnoj atmosferi, vedar i raspoložen, Tito se znao i dobro našaliti. Na prijemu posle premijere filma "Bitka na Neretvi" režiser Veljko Bulajić, videći da su prisutni u dobrom raspoloženju, obrati se jednog trenutka Titu:

- Druže Predsedniče, molim Vas da mi odgovorite na jedno složeno pitanje: šta bih ja bio u pravoj bici na Neretvi?

Tito odmeri Bulajića ispod oka pa će mu "ozbiljno":

- Kurir.

Bata Živojinović, koji u tom filmu igra komandanta brigade Stoleta, bez dvoumljenja reče sam za sebe da bi on i u pravoj bici sigurno bio jedan od komandanata, čemu se Bulajić usprotivi:

- Ne bi ti doterao ni do konjovoca!

- Za konjovoca smo mi uzimali one slabašne, koji nisu mogli da nose oružje - objasni Tito. - Bata je jak, bio bi on dobar mitraljezac, kao i Ljubiša Samardžić... A ti, Pajo - obratio se Tito glumcu Pavlu Vujisiću, koji je sedeo nešto dalje - ti bi stvarno mogao da budeš ono što si i u filmu - šofer.

Naši poznati glumci uvek su se rado sećali susreta i razgovora s Titom. Bata Živojinović je bio u prilici da se s Titom sretne više od dvadeset puta.

- Jednom prilikom - kaže Bata Živojinović - rekao sam drugu Titu da zaslužujem visok čin u našoj Armiji. "Kako to?", zapitao me je Predsednik. "Druže Tito, snimajući "Sutjesku" prelazio sam je godinu dana, a već više od 20 godina ratujem kao partizan". Drug Tito se nasmejao i rekao mi da stvarno zaslužujem neki čin ... Drug Tito voli i veoma dobro poznaje i naš i svetski film. Od naših ostvarenja - to mi je rekao za vreme jednog ručka - najviše su mu se dopali "Sutjeska", "Neretva", "Kozara" i "Breza".

Mileni Dravić su isto sveže mnoge uspomene iz susreta s Titom, posebno kad je bila s grupom glumaca i reditelja u gostima na Vangi:

- Izuzetno ljubazni domaćin pokazao nam je celo ostrvo objašnjavajući nam sve što nas je interesovalo. Iako nam je bilo rečeno da ćemo kod druga Tita biti najviše dva sata, on nas je zadržao više od deset časova... Tada me je Predsednik i "izgrdio". Rekao mi je da sam mršava i da bi trebalo da se ugojim. "To važi i za vas" - obratio se tada i slovenačkoj glumici Manci Košir... Odlazeći sa Vange, ponela sam jedan poklon od druga Tita. Dok nam je pokazivao svoju laboratoriju i mnogo fotografija, odvojio je jednu - bio je to detalj sa ostrva - i dao mi je za uspomenu ... U vreme posete američkog predsednika Geralda Forda, bila sam pozvana na svečani prijem. Drug Tito je i tada našao vremena za kraći razgovor. Rekao mi je da mu se sviđa serija "Obraz uz obraz" i da je gledao kad god je imao vremena.

Tumači njegovog lika

Marko Todorović je jedini jugoslovenski glumac kome je bila pripala izuzetna čast da na filmu tumači lik druga Tita. Bilo je to veliko iskušenje za iskusnog glumca:

- Najviše sam razmišljao o tome kako da Titov lik, svima toliko blizak i drag, verodostojno tumačim. Nisam, na primer, znao kako se Tito ljuti. Trebalo je zatim pogoditi brzinu govora, njegovu sugestivnost. Posebno sam hteo da podražavam Titovu fantastičnu koncentraciju dok sluša sagovornika i čudesnu toplinu u susretu s ljudima. Mitrović je čvrsto verovao da ću uspeti, a ja sam bio skeptičan. Još dve stvari sam morao da naučim: da pušim na lulu i da jašem. Bilo me stid. Vojska me gleda, a ja nisam umeo da se popnem na konja ...

Slučajnost je htela - nastavio je Todorović - da drug Tito bude prvi kritičar filma. Dok se nalazio na odmoru na Zlatiboru, prikazana mu je grubo montirana kopija. Iako je ta projekcija trajala oko četiri časa, pažljivo je gledao do kraja. Svi su sa nestrpljenjem i pomalo strepeći očekivali šta će reći. Izlazeći iz salona hotela "Palisad", drug Tito je bio zadovoljan. Smešeći se rekao je reditelju Mitroviću: "Biće to dobar film". Kad sam čuo mišljenje druga Tita, bio sam presrećan. Treme je konačno nestalo.

Najveći broj kadrova "Sutjeske" snimljen je u leto 1971. na Durmitoru, gde je boravila cela filmska ekipa, i nosilac glavne uloge Richard Burton, koji je tumačio lik Vrhovnog komandanta Tita. Na pitanje novinara kako je došlo do toga da se prihvati te uloge, Burton je odgovorio:

- Veliki sam obožavalac maršala Tita još od 1945. preko Macleana, od prvog trenutka, kada je Tito za nas postao nešto stvarnije od mita. Jer, u početku nismo znali je li to stvarna ličnost ili kakva organizacija, ili pak pseudonim. Znali smo da u Jugoslaviji postoji nešto misteriozno što se zove Tito i što je među Nemcima stvaralo pakao. Zato sam bio oduševljen kada mi je ponuđeno da ga igram ...

Burton se tog leta i susreo s Titom. Posle je u razgovoru s novinarima izjavio da je Tito posve drugačiji nego što ga je zamišljao: "Mislio sam da tako veliki državnik mora biti čovek žestoke prirode, a Tito je miran, skladan, dobro raspoložen i veoma duhovit".

U Los Anđelesu 1971. godine Tito se sastao s poznatim holivudskim filmskim zvezdama. Svi su bili očarani. Glumac Charlton Heston je izjavio: "Predsednik Tito je famozna ličnost. Priznajem da me je oduševio". Kirk Daglas je dodao: "Do sada sam sreo mnogo istaknutih ljudi, predsednika i rukovodilaca, ali Tito je nešto posebno. Dugo smo govorili o filmu i - znate li o čemu još? O lovu. Predsednik Tito ima divne lovačke trofeje. Zavidim mu na njima". Glumac jugoslovenskog porekla Karl Malden je rekao: "Tito je jedinstven, nezavisan, i zato ga cenim".

Heroj koji će večno živeti

Smrt predsednika Tita duboko je potresla i mnoge istaknute svetske umetnike i javne radnike, osobito one koji su imali priliku da se s njim susretnu i lično upoznaju.

- Kada smo na večer čuli u televizijskom dnevniku tužnu vest o smrti predsednika Tita, Carlo i ja smo jednostavno zanemeli - ispričala je Sophia Loren u razgovoru s dopisnikom "Vjesnika" Davorom Šošićem. - Kasnije, slušajući izveštaje i komentare, odjednom smo primetili da oboje plačemo. Doživeli smo istinsku bol. Naše je sećanje na predsednika Tita izuzetno, nemam reči da opišem taj doživljaj. Mislila sam da ću sresti velikog državnika, sjajnog političara, ali ostala sam zapanjena njegovom humanošću, prijateljskom toplinom, ljudskošću koja nadvisuje sve ostale njegove kvalitete. Odmah smo zaboravili na svakodnevne stvari, nismo ni osećali da smo sa nekim ko je Tito, već s prijateljem punim otvorenosti i iskrenosti.

Sofijin suprug Carlo Ponti je dodao:

- Da, Sophia tačno govori o našem osećanju. Osećali smo se kod Predsednika kao u vlastitoj kući. Bili smo mesec dana s Predsednikom i to je možda najlepši mesec dana našeg zajedničkog života, mene i Sophije ... Vidite, Tita sam doživljavao kao borca, revolucionara, državnika i intelektualca, no moram reći da me je frapirala dimenzija njegove inteligencije. Inteligencijom je zasenjivao sve ono po čemu je bio čuven u svetu. I što je najvažnije to je prirodna inteligencija. Retka sposobnost objedinjavanja iskustava, intuicije u bogatu životnu akciju. Imao je ono što su imali najveći političari svih vremena: osećaj za fenomen političkog i za fenomen praktičnog.

Na pitanje novinara o zanimanju Tita za film, Ponti je rekao:

- Proveli smo nekoliko zajedničkih večeri gledajući filmove. Zanimao se za savremenu produkciju. Poklonili smo mu film "Doktor Živago". Znate, susreo sam gotovo sve značajnije svetske političare novijeg vremena. Jedini koji je imao slične kvalitete kao Tito bio je Churchill. Velika je stvar kada u društvu s političarem ne osećaš da je on samo političar. A to sam osećao u društvu s Titom.

U filmu "Bitka na Neretvi" sovjetski glumac Sergej Bondarčuk igrao je Martina, komandanta partizanske artiljerije. Bondarčuk je učestvovao i u snimanju filmova "Sutjeska" i "Vrhovi Zelengore".

- Svi ti filmovi - ističe Bondarčuk - govore o velikoj epopeji jugoslovenskih naroda protiv fašizma, o podvigu čoveka koji je izrastao iz toga naroda i postao njegovim nacionalnim herojem. Eto, to je Josip Broz Tito. Div koji je inspirisao svoj narod da tako brani svoju nezavisnost u borbi s fašizmom, čovek koji je stvorio savremenu Jugoslaviju i stekao slavu jednog od najvećih državnika sveta - ostao je legendarni heroj koji će živeti večno.

*Praktična žena, 1981.

Oceni 5