Pozajmljeni intervju: dr. sc. Marina Štambuk i dr. sc. Maja Tadić Vujčić
Famil 03 S

Photo: Cornelius Johnson, After - Portrait of Sir Thomas Lucy and his Family, 1740 - 1744

LGBTIQ+ osobe žele postati roditelji iz istih razloga kao i heteroseksualna većina

Povodom izlaska Revije za sociologiju razgovaralo se s urednicama, ujedno i suautoricama prvog istraživanja o LGB roditeljstvu u Hrvatskoj "Ja nisam gej mama, ja sam mama".

*Što vas je motiviralo da se odlučite obraditi temu LGBTIQ roditeljstva u Hrvatskoj na ovaj način, kroz tematski broj znanstvenog časopisa?

– U zadnje vrijeme došlo je do značajnijih društvenih i zakonskih promjena u pogledu prihvaćanja LGBTIQ osoba i prakse kojima su određena njihova prava, što je pozitivan korak za naše društvo. Ipak, rasprave o obiteljskom životu LGBTIQ osoba koje su pratile te promjene često su bile utemeljene na osobnim stavovima i predrasudama. S jedne strane zbog slabije informiranosti opće populacije, ali i zbog nedovoljne istraženosti ovih tema u Hrvatskoj.

Prije izdavanja ovog tematskog broja Revije za sociologiju, znanstvena literatura o roditeljstvu LGBTIQ osoba u Hrvatskoj bila je gotovo nepostojeća. Iznimka su Milković, 2013 te Maričić i sur., 2016. Ipak, usporedno s društvenim promjenama i znanstveni interes za ovu temu je rastao što se prvenstveno moglo vidjeti kroz sve češća izlaganja domaćih autora/ica o roditeljstvu LGBTIQ osoba na relevantnim znanstvenim konferencijama u Hrvatskoj nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola. Nakon iskustva pokretanja prvog istraživačkog projekta na temu roditeljstva LGB osoba u Hrvatskoj u suradnji s kolegicama Antonijom Maričić i Sandrom Tolić i izdavanja knjige "Ja nisam gej mama, ja sam mama – Roditeljstvo LGB populacije u Hrvatskoj" željele smo nastaviti s istraživačkim radom u ovom području. Unutar ovog tematskog boja cilj nam je bio okupiti recentna istraživanja na temu LGBTIQ roditeljstva kako bi sustavno prikazali postojeće znanstvene spoznaje o iskustvima i potrebama LGBTIQ osoba i njihovoj roditeljskoj ulozi, kao i o očekivanjima i stavovima okoline u kontekstu suvremenog hrvatskog društva.

*Koliko je bilo izazovno pripremiti časopis na ovu temu? Koliko vremena vam je trebalo za pripremu, koliko dugo ste radili na tome?

– Što se tiče znanstvenog aspekta, odnosno, provedbe samih istraživanja, pisanja i revidiranja radova, taj dio bio je, kao što je najčešće slučaj pri provedbi istraživanja, dinamičan, pun znatiželje i propitivanja, i zapravo je tekao sasvim uobičajeno.

Neki su znanstveni časopisi odbili objavu zbog "kontroverzne tematike"

Međutim, što se tiče traženja primjerenog znanstvenog časopisa čije će uredništvo biti voljno pružiti priliku tematskom broju ove teme, tu smo se, nažalost, se suočile s u suštini neakademskim, pa i diskriminirajućim ponašanjem uredništva nekih časopisa u Hrvatskoj. Konkretno, neki su nas znanstveni časopisi odbili upravo zbog tematike. Naime, važno je napomenuti da se pri tome nisu napominjale metodološke, teorijske poteškoće ili drugi nedostaci istraživanja (cijeli tematski broj prošao je intenzivnu međunarodnu znanstvenu recenziju), već se neslužbenim putevima dalo do znanja da je tema previše "kontroverzna".

Moramo reći da nam je, iako smo svjesne da živimo u društvu u kojem još uvijek ima dosta homofobije, i profesionalno i osobno, to iskustvo bilo zaista razočaravajuće jer se radi o znanstvenom doprinosu i znanstvenim radovima, a ne o izlaganju osobnih promišljanja i ideja. Drugim riječima, nemamo nikakav problem ući u znanstvenu raspravu; dapače, ona je dio procesa publiciranja jer svaki rad mora proći rigoroznu recenziju dva do tri nezavisna recenzenta, ali odbijanje isključivo zbog same teme smatramo akademski nedopustivim.

Stoga smo bile jako sretne kad je uredništvo Revije za sociologiju pokazalo interes, i poslalo radove na nezavisnu međunarodnu recenziju. Recenzenti su, nakon nešto revidiranja radova, utvrdili da se radi o znanstveno valjanim i vrijednim radovima koji se mogu publicirati. Cijeli proces od uspostavljanja dogovora o tematskom boju Revije za sociologiju o LGBTIQ roditeljstvu do objave broja je trajao nešto više od godinu dana.

*Što bi ste vi izdvojile kao posebno važna saznanja i zaključke koje možemo pronaći u ovom tematskom broju časopisa?

– Prvenstveno u ovom tematskom broju željele smo proširiti razumijevanje roditeljstva LGBTIQ osoba u Hrvatskoj uzimajući u obzir dvije perspektive: (1) iznutra, tj. iz perspektive samih LGBTIQ osoba i (2) izvana, tj. iz perspektive heteroseksualne većine, odnosno, društva u kojem LGBTIQ osobe žive. Osim toga, kako bismo ponudile unutar tematskog broja dublji i cjelovitiji uvid, uključile smo istraživanja koja koriste različite metodološke pristupe, konkretno – kvalitativna i kvantitativna istraživanja, kao i istraživanja s korelacijskim i eksperimentalnim nacrtom.

Restriktivni zakonski i institucionalni okviri podupiru diskriminaciju neheteroseksualnih obitelji

Neka od važnih saznanja su da LGBTIQ osobe žele postati roditelji iz vrlo sličnih razloga kao i heteroseksualna većina – žele dati ljubavi djeci, dijeliti s njima ono što imaju i znaju te osjetiti roditeljsku povezanosti s djetetom. Slično je i s razlozima LGBTIQ osoba koje ne žele imati djecu – naglašavaju razloge koji su prisutni kod heteroseksualne većine – ograničavanje osobne slobode, preveliku odgovornost i veliku količinu posla kao dijela roditeljstva. No, važno je naglasiti da znatno manji broj LGBTIQ osoba želi postati roditeljima (46% u našem istraživanju) u usporedi s dostupnim podacima za opću populaciju (obično više od 80%). Iako je kod dijela LGBTIQ osoba odluka o neimanju djece sasvim osobna, moguće je da znatan dio njih zapravo odustaje od želje za roditeljstvom zbog briga vezanih uz zakonska i društvena ograničenja s kojima se LGBTIQ osobe moraju suočiti kod ostvarivanja roditeljstva te zbog postupnog internaliziranja stava kako LGBTIQ osobe ne bi ni trebale biti roditelji.

Rezultati istraživanja objavljenog u posebnom broju pokazuju kako još uvijek većina LGBTIQ sudionika/ica koji već jesi roditelji, imaju djecu iz prijašnjih heteroseksualnih veza, dok je među onima koji su pokušavali postati roditeljima najčešće korištena metoda potpomognute oplodnje a posvajanje i udomiteljstvo navode kao najpoželjnije metode formiranja obitelji.

Iz šire perspektive razmatranja života LGB osoba koje su roditelji u različitim zemljama Europske unije vidimo kako restriktivni zakonski i institucionalni okviri isključuju LGB pojedince iz punog građanskog statusa i uz to podupiru diskriminaciju neheteroseksualnih obitelji na individualnoj razini. Zaključak istraživanja koje se bavilo obiteljskim životima LGB migranata iz središnje i istočne Europe jest isticanje važnosti ostvarivanja pune jednakosti i zaštite LGB pojedinaca i njihove djece od stigmatizacije kroz stvaranje uključivog društvenog i institucionalnog okvira.

Iz perspektive heteroseksualne većine rezultati istraživanja su pokazali kako sudionici/e manje podržavaju roditeljska prava gej muškaraca u odnosu na roditeljska prava lezbijki i da žene imaju pozitivnije stavove nego muškarci prema roditeljskim pravima i gejeva i lezbijki.

Znanstvenim dokazima do smanjenja nejednakosti

U drugom istraživanju o stavovima okoline pokazalo se da iako sudionici/e ne pokazuju negativnu pristranost u procjenjivanju vještina roditeljstva, ponašanja djece i obiteljske klime u primjerima obitelji lezbijki i gejeva u odnosu na heteroseksualne roditelje, ipak su manje skloni priznati prava vezana uz obitelj lezbijkama i gejevima kao roditeljima u odnosu na parove različitog spola.

Na kraju, u ovom tematskom broju objavile smo i preporuke za daljnji istraživački rad u smjeru prepoznavanja LGBTIQ osoba. Konkretno, preporuke za uključivanje različitih kategorija spolnih/rodnih identiteta i spolnih orijentacija pri konstrukciji uobičajenih čestica unutar ispitivanja socio-demografskih karakteristika sudionika i sudionica istraživanja.

*Što planirate dalje? Možemo li u budućnosti očekivati slične publikacije, možda neka nova istraživanja i analize?

Trenutačno smo u procesu pokretanja novog istraživanja u kojem ćemo nastojati ispitati što više LGBTIQ roditelja u Hrvatskoj, ali i očekivanja, znanja i iskustva osoba u državnim sustavima s kojima se članovi/ce ovih obitelji susreću, i tome se jako veselimo, ali budući da to tek počinje, o tome možemo neki drugi put.

*Želite li još nešto reći ili poručiti našim čitateljicama i čitateljima?

– Ukupno gledajući, u ovom tematskom broju prenijeta raznolika saznanja utemeljena na empirijski valjanim i pouzdanim podacima o roditeljstvu LGBTIQ osoba. Uzimajući u obzir nedovoljnu zastupljenost ove tematike u hrvatskom znanstvenom prostoru, smatramo kako ovaj poseban broj predstavlja potreban i značajan doprinos opusu istraživanja o temama vezanim uz LGBT populaciju u Hrvatskoj. Jedan od ključnih koraka u smanjenju nejednakosti i diskriminacije jest razvijanje snažnih i učinkovitih strategija utemeljenih na znanstvenim dokazima s ciljem podizanja svijesti, povećanja priznanja i pružanja bolje podrške LGBT osobama i njihovim obiteljima na različitim formalnim (pravnim) i društvenim razinama. Smatramo kako je objavljivanje ovog tematskog broja važan korak prema tom cilju.

Za čitatelje i čitateljice, najjednostavnija poruka je - čitajte istraživanja i informirajte secijeli tematski broj javno je dostupan svima koje zanima.

*Prenosimo s prijateljskog portala Crol

Oceni 5