On misli na svoje lovačke blistave puške
Aadone3

Photo: thequeerfrontier

Liječnik kod siromaha

Kratkovidan gospodin s hladnim mekanim prstima

što hlade kao kamfor topla, us'jana rebra,

gumenim cijevima od kaučuka i srebra

pipa znojno meso po stegnu i na krstima.

 

On ima rukavice od jelenje kože skupe

i Njega vani čeka vlastita karuca.

Svjetluca staklo cvikera i hladno paluca,

sve tajne tijela Njemu su prozirne i glupe.

 

Oprali su pred Njim sve stolice i daske poda

te ribahu dugo lavor pepelom i pijeskom;

svjetlucaju čaše svečanim blijeskom,

čitava kuća plaho i oprezno na prstima hoda.

Žena se stidi; dršće u ruci platno gruboga ručnika,

od muke se znoji za bijedu sobe, prnje traljave.

U očima toga stranca sve su stvari kaljave:

 

on misli na svoje lovačke blistave puške,

na zeca na livadi, na vlagu pasje njuške,

na odmor poslije ručka: stolice od slame,

na drugove, na ruže, perunike, ciklame,

na smiješak lutke - mlade u bjelini dame.

Oceni 5