Da li sanjam il' je stvarno tako - osrednje?
Little Fires Everywhere

Photo: IMDb

Little Fires Everywhere: Gori vatra, al’ bez plama

Iako se može tumačiti i doslovno i figurativno, naslov najbolje opisuje seriju samu – požarčići svuda, a stapaju se, nažalost, u jedno veliko Ništa. Da ne zazivam sad Branka Miljkovića, bilo bi neozbiljno. Nema ovde ničega ni originalnog ni oslonjenog na filozofsku misao. Nema ni potrebe. Serija je dovoljna za jedan omanji gledateljski bindž i na tome treba da ostane. Ono što je iritantno i što stvara probleme jeste činjenica da autori očigledno nisu želeli da se zaustave na tome, već da svoje delo upišu zlatnim slovima u istoriju televizje, i to baš u poglavlje puno onih dubokoumnih i relevantnih uradaka. Šteta, ništa od toga.

Serija je snimljena po istoimenoj knjizi koja je, tvrde oni koji su je čitali, mnogo više usredsređena na teme koje pokreće, ne rasplinjuje se (nenamerna igra rečima) i ostavlja više prostora za promišljanje i domišljanje likova i situacija. Delovalo je da će to biti slučaj i sa serijom, barem na osnovu prvih nekoliko epizoda. Međutim, autori su rešili da pored pitanja majčinstva, prijateljstva, klase, života u predgrađu i malograđanštine postave i pitanje rase. To je, naravno, sasvim legitimno, uz to i više nego opravdano. Ipak, tako se razvoj odnosa između glavnih junakinja u seriji tumači rasnim tenzijama, dok u knjizi toga nema. Obe su belkinje i svi sukobi koji se javljaju među njima proističu isključivo iz lične netrpeljivosti i samim tim su interesantniji za tumačenje.

Seriju u velikoj meri devalvira to što se naizgled kompleksni likovi na kraju svode tek na jednu odliku zasnovanu na traumi i(li) datosti. Tako frustrirana bogata belkinja ne može biti ništa drugo do suvo zlo u jagnjećoj koži, dok napaćena crna umetnica ne može nikako biti shvaćena i prihvaćena u sredini punoj belaca. Veliki obrt dešava se kada shvatimo, gle čuda, da su zapravo sličnije nego što se pretpostavlja, ali da ona koja probleme ne rešava novcem i pristajanjem na manje radi sigurnosti možda ima više šanse da na kraju bude u miru sa samom sobom, pa i svetom. To je, zapravo, divna poruka, ali u porukama je ujedno i problem. Gledaocima, naročito ne onim zahtevnim na koje se cilja, ne treba crtati, pocrtavati i objašnjavati. To treba pokazati, odigrati, pustiti gledaoca da sam dođe do zaključka i poruke.

Može se reći da je tema majčinstva, surogat majčinstva i usvajanja centralna, a da su odgovori koje serija nudi krajnje nazadni. Moguće je da to ima veze s tim što su, kao i događaji u knjizi, smešteni u '90. godine prošlog veka, ali i sami znamo da to nije bilo toliko davno. Tako složene teme zaslužuju sigurno bar još tri sezone, ali s obzirom na to da Little Fires Everywhere  čas hoće da bude mini serija, čas nagoveštava drugu sezonu, priča se zatvara (na brzinu i usiljeno), ali i ostavlja mogućnost nastavka i totalnog preokreta kako u razvoju radnje i likova tako i sopstvenih poruka do kojih toliko drži.

A možda mi je za sve kriva Kerry Washington. Možda bi sve bilo bolje da nije ona izabrana za ulogu Mie, komplikovane umetnice s teškom prošlošću. Ne, u stvari, sve bi bilo bolje da ne igra Kerry Washington. Jer, njen dijapazon se kreće od besne Olivije Pope iz Scandala, preko samouverene Olivije Pope, nadrndane Olivije Pope, povređene Olivije Pope do tužne Olivije Pope. Grimase su iste, sve su ostalo nijanse. I to u mrštenju. Ono je konstanta koja toliko smeta i bode oči da je to negledljivo. Pitanje je samo koja će se obrva više mrštiti i hoće li joj obe usne podrhtavati dok zadržava suze ili samo jedna. Kad cimne samo gornju, i to jednom ali snažno – znajte da je uvređena i da ju je lik Reese Witherspoon pogodio u najbolniju žicu.

Kad smo kod Reese, i tu imamo problem. Nije isti kao kod Kerry, rešiv je, ali takođe se tiče manirizma. Zašto, ako je već i izvršna producentkinja i jedna od autorki, Reese bira uloge sredovečnih belih bogatašica s komplikovanom prošlošću?! Razlika između njenog lika iz Big Little Lies i Elene iz ove serije vidi se tek na kraju, kada Elena ispada gora nego što smo mogli pomisliti, dok je u BLL situacija obrnuta. Čak i u The Morning Show, gde njen lik ne bi trebalo da liči ni na jedan od pomenutih, ona sklizne u dobro poznatu iskričavost brzogovoreće domaćice iz dobrostojeće kuće.

Potpuno protraćen je pak neosporan talenat Joshue Jacksona, koji igra Eleninog muža. Jackson je još u The Affair pokazao koliko je dobar i šta sve može, da je prava šteta ovako ga zapostaviti. Na ulozi Billa trebalo je da se vežba neko manje afirmisan i verziran.

Oni manje afirmisani su u ovoj seriji i najsvetlija tačka – sva deca koja igraju decu su fenomenalna i ako neko zaslužuje pohvale, to su oni. Bolje su i kompleksnije uspeli da odigraju sve tenzije - kako rasne tako i one između roditelja i dece, te vršnjaka. Posebno je dobar potez to što decu ne igraju dvadesetogodišnjaci, već glumci odgovarajućeg uzrasta, što nam je, nakon višegodišnjeg TV iskustva sa matorcima koji igraju tinejdžere, i više nego iznenađujuće.

Little Fires Everywhere treba gledati uprkos svim manama. Zanimljiva je, zarazna, ne traje dugo i pokreće važna pitanja, iako trapavo i traljavo. Biće vam žao zbog propuštenih prilika u seriji, ali zato je tu Kerry Wahington – da nam odvuče pažnju dok se pitamo da li to ona namerno tako igra ili zaista ne može bolje. Vreme gladijatora u odelima je davno prošlo.

Oceni 5