Nisam spavao prošle noći
Hndz 01 S

Photo: Pinterest

Ljubav nije imala pravo otići od mene

PJESMA ZA PROŠLOGODIŠNJU ŽENU

Alice, ovo je moja prva zima

bez tebe, budim se i znam

da si ti, u poznatoj odjeći,

negdje drugdje, možda čak

i nesvjesna naše godišnjice. Jesi li

primijetila? Zemlja je i dalje jednako tvrda,

isti prazni vrtovi postoje; sve je

kao da se ništa posebno nije promijenilo,

budim se uz druga usta koja hranim,

ali ipak osjećam kao da

Ljubav nije imala pravo

otići od mene. Godina je prošla. Pa

što onda? kažeš ti. A ja šaljem svoje špijune

da otkriju što radiš. Oni se, smiješeći se,

vraćaju, i govore mi da ti je tijelo i dalje čvrsto,

da si i dalje tako živa, tako topla i zamamna

kao i prvog dana kad su te upoznali...Možda mi to

zima, njena izoliranost od ostalih godišnjih doba,

šalje tvoju utvaru da svjedoči dok se budim. Netko je

danas svratio, pitao što ima kod tebe,

kako si. Zamišljam te,

kako se budiš u drugom gradu, kako te ovog istog trenutka

dodiruje drugi. Tako uobičajeno

stvar kao gubitak sada dolazi i dotiče me.

MOJE OLIMPIJSKO DJETINJSTVO

Kad sam bio mali

imao sam ujaka koji je bio u zatvoru

zbog preprodaje ukradene robe.

Pod njegovim utjecajem

zavolio sam sport.

Bavio sam se raznim nezakonitim aktivnostima,

uvijek uz savjet da bježim glavom bez obzira,

ili da se pripremim za skok u vis.

Želeći me naučiti vodene sportove

mama bi me bacala u najbliže raspoloživo jezero

a onda bi i ona bježala glavom bez obzira.

Veslanje mi je bila specijalnost.

Naša ulica dolje uz dokove

uvijek je bila puna starih vesala.

PAMTIM  SNIJEG

Nisam spavao prošle noći.

Snijeg koji je padao bio je prekrasan i bijel.

Obukao sam se, iskrao stepenicama

i širom otvorio vrata.

Nikad prije nisam vidio takav snijeg.

Naša prljava mala ulica je nestala;

svijet je bio potpuno nov, i posvuda

u zraku bila je čistoća.

Osjetio sam takav mir. Promatrajući svaku pahulju

osjećao sam se sve budniji.

Mislio sam kako sam naučio sve što treba znati

o trilijun milijuna različitih vrsta

zakovitlanih zamrznutih padajućih pahuljica snijega.

Ali nije bilo tako.

Nisam znao kako jasno one osvjetljavaju

svijet s takvim miroljubivim sjajem.

Gore na katu moja je majka spavala.

Nisam se mogao odvojiti od tog prizora

i probuditi je da zajedno gledamo

to nijemo čudo od snijega.

Izgledalo je kao da pada samo za mene.

Kako je predivna postala naša prljava mala ulica!  

*Preveo Tomislav Pelin

Oceni 5