Znam da ima zjena, sjetnih kao noći
Koude 06 S

Photo: Josef Koudelka

Ljubav prema laži

Kad vidim gdje ideš, nehajna i hladna,

Draga, uz pjev glazbe što zvoni o stijene,

Suzdržana hoda, lagana i skladna,

S iskrom bezdna u dnu rastužene zjene,

 

Kad u svjetlu svijeće promatram ti boru

Blijeda čela, gdje sjaj boležljivi cvjeta,

Gdje večernje zublje razgorješe zoru

I privlačne oči ko oči portreta,

 

Velim: Divna je! I svježa kao vrelo!

Teška uspomena je, kraljevska kruna,

Kruni, srce joj je ko i tijelo zrelo

Za znalačku ljubav, kao plod sladuna.

 

Da li jesenje si voće vlasne slasti,

Da li pogrebni si sud za suzu groze,

Miris što će u snu oazama cvasti,

Jastuk milovanja, stručak tuberoze?

 

Znam da ima zjena, sjetnih kao noći,

U kojima tajna skrivena ne živi;

Škrinja bez dragulja, kutija bez moći,

Praznijih i dubljih, Nebesa, no i vi!

 

Ma bila privid, nije li to pravo

Zdravlje srcu, kad za istinu ne živim?

Bila glupa, hladna, dekor, maska - zdravo!

Jer samo ljepoti ja se tvojoj divim.

*Prevod Vladimir Gerić

Oceni 5