Saeed Hani u raljama modernog plesa
Hani 01 s

Photo: www.hanidance.de

Ljubav za jednu noć

Iako koreografija za „One Night Stand“ Saeeda Hania podseća na stihove koje je jednom napisao Tristan Cara – „…dvosatna pretplata/ praznovjerno otpuštajući mehanizam/ spermatozoida balet čija se kostim-proba odvija u svim srcima sumnjivih pojedinaca…“ – u njoj može da se pronađe i više od spona koje je povezuju sa prošlom, te umetnošću koja tek treba da nastane. Naime, Hani se tu fokusira na različite načine percipiranja seksualnosti u arapskom i evropskom društvu, pa na taj način, pored umetničke, nudi i društveno angažovanu dimenziju koja se obraća na načine na koje običan smrtnik još uvek ne bi mogao, a ni smeo.

I sam Hani je odrastao u društvu koje je definisano strogim moralnim principima, što ga je motivisalo da bliže osmotri fenomene poput prirodne požude, želje, idealizacije devica, vernosti, dvostrukog morala, načina na koje se doživljava telo, te stvaraju stereotipi. Pored većinske, Hani se bavi i homoseksualnošću, što objašnjava svojom zabrinutošću za pripadnike LGBTIQ populacije, čiji se seksualni identiteti u mnogim društvima još uvek smatraju devijantnim, te se kažnjavaju, neretko i smrću.

Kada je kvir seksualnost u pitanju, predstava „One Night Stand“ bi mogla da odigra značajnu ulogu i u tumačenju značenja ljubavi za jednu noć, budući da pripadnici manjinskih grupa često i ne traže više, a zbog toga što smatraju da im više od toga i ne pripada. Tako kvir subjekat često ostaje nevidljiv, te ga nema u tekstu, kulturi, niti u društvu uopšte, pa se i sam gubi u složenosti onoga što prihvata, onoga što izvodi, te onoga od čega odustaje.

Pored pokreta, reči, muzike, teatarske imaginacije, Hani inspiraciju nalazi i u osećanjima, te se istina, po njemu, nalazi u odnosima između ljudi, i meri se ljubavlju, mržnjom, žrtvovanjem i strašću. Čini se da je igra koju stvara oslobođena suvišnih pokreta, te se svodi na studije pojedinaca u metežu društva, stvarajući na taj način svojevrsni jezik seksualnosti, a samim tim i života. Haos, konfuzija, mizerija, nasilje, senzualnost, sreća i vitalnost čovečanstva, koje posmatrač doživljava gledajući plesače, čine da se i sam pronađe, i da spozna da pozicije često nisu jasne, te da nije usamljen u zbunjenosti pred životom.

 


Galerija

Oceni 5