Ljubavnica SS oficira

Njena ljepota bila je legendarna, ali još glasovitija je bila njena pokvarenost, u koju je malo ko vjerovao jer najveći talent te lažne dame skromnih korijena bio je da se predstavi kao svetica. Imala je izgled orijentalne ljepotice i manire bečke dame. Bila je lukavo inteligentna, ne baš pretjerano obrazovana i pametna, a svoje nedostatke vješto je prikrivala dobro uvježbanim ponašanjem u javnosti iza kojeg se krila nezapamćena bešćutnost.

Da nije bilo rata, Azra Uzunalić bi vjerovatno ostala samo čangrizava nezadovoljna ljubavnica zeničkog štampara i bogataša Danijela Ularevića, čiju je neizmjernu taštinu, više od basnoslovno nagomilanog bogatstva, hranio pogled na neviđeno lijepu priležnicu. To dvoje ljudi, više od ljubavi i strasti, vezali su taština i istovjetno mišljenje koje su imali sami o sebi. Oboje je bilo uvjereno kako su posebniji od drugih, kako njima nije mjesto među tim prostim radničkim svijetom i kako je boravak u Zenici traćenje vremena i života. U Beč nisu nikada otputovali, kako su mnogo puta zamišljali ležeći u preljubničkoj postelji, vjerovatno zato što je Danijel bio prevelika kukavica da ostavi suprugu i dvije kćerke, a Azra previše lijena i sebična da se odvaži na čin koji bi je lišio provincijskog komfora u kojem je uživala.

Danijel Uljarević je bio samo običan ljigavac, ako to može biti opravdanje za sva nedjela koja je počinio kao čovjek koji je svoje preduzeće ustupio okupacionim vlastima. Jer njegov instinkt za zarađivanje novca nije dozvoljavao onoj mrvici ljudskosti u njemu da vidi kako svaki njegov poslovni pothvat tjera neku bezimenu porodicu u ropstvo i nestanak. Azra je, s druge strane, uživala u ulozi velike gradske dame. Kako je i zašto pristala biti saradnica Gestapa nije poznato, ali dobro je znano koliko je mladih antifašista i Jevreja ta žena namamila u smrt. Cijeli rat predano je dojavljivala komandi okupacionih snaga u Sarajevu sve informacije o antifašističkom pokretu do kojih je uspjela doći. Na njen nagovor SS major Hans Olbricht ubrzao je progon zeničkih Jevreja, a ona sama, s dva snažna pomagača, prije švercera i ratnih profitera ulazila je u napuštene jevrejske kuće iznoseći iz njih svakojake dragocjenosti. Gomilala je u svome stanu te neobične predmete, o kojima ništa nije znala, a od pogleda na silne zidne satove, tabakere i ukrašene, zlatne, rezače papira spopadala ju je vrtoglavica od sotonskog uzbuđenja.

Azra Uzunalić ostat će upamćena kao žena koja je godinama, svake večeri, šetala glavnom zeničkom promenadom vodeći se podruku s njemačkim SS oficirom i kao žena koja je naredila da se ubije njen bivši ljubavnik Danijel Uljarević, a njegova supruga i djeca interniraju u logor u Staroj Gradišci. Nakon Danijelove smrti, ako bi neko u njenom društvu spomenuo njegovo ime, pravila se da riječi govornika ne dopiru do nje, ali bi zato poslije, kada bi ostajala sama sa svojim novim njemačkim ljubavnikom, tog čovjeka biranim riječima prokazivala kao komunistu i partizanskog agenta. Zaslijepljen njenom ljepotom i vjerujući joj beskrajno, Hans Olbricht nikada nije provjeravao istinitost njenih navoda i naredbe o hapšenju potpisivao bi zdušno i mirne savjesti.

Za vrijeme najveće ratne gladi Azra Uzunalić se hranila u njemačkoj oficirskoj menzi, a zbog njenih gastronomskih hirova jedna domobranska četa uvijek je bila stacionirana u planinarskom domu na Pepelarima. Njihov jedini zadatak bio je da razmaženu ljubavnicu SS oficira snabdijevaju uvijek svježim mesom sitne i krupne divljači. Cijeli rat je u svom prostranom stanu priređivala raskalašene zabave koje su završavale bizarnim sportskim takmičenjem koje bi sama osmislila. Iz obližnjeg romskog naselja ustaški vojnici dovodili bi u Azrin stan mladog Ciganina. Nesretnik koji bi bio doveden u njen stan morao je stajati nepomičan dok bi se pijani gosti zabavljali igrom u kojoj je cilj bio zabiti nož u zid iza Ciganina što bliže njegovom tijelu. Nijedan od tih tamnoputih paćenika dovedenih u njen stan nije preživio gnusne Azrine noćne igre.

Kada se koncem rata endehazijska vlast u Zenici raspala, a njemačka i ustaška vojska dolinom Bosne povukla prema Žepču i Maglaju, ostavljena na cjedilu od svojih dojučerašnjih mecena, Azra Uzunalić je pokušala stupiti u kontakt s komandom partizanske vojske. Na OZNA-inu preporuku komandant partizanske divizije Slobodan Popović pristao je sastati se s njom u smetovskoj šumi obećavši joj, u tajnoj poruci, ličnu sigurnost i amnestiju za kolaboraciju. Azra Uzunalić na ugovoreni je sastanak došla sama, u bundi koja joj je dosezala do gležnjeva na nogama i s torbom u rukama, a Slobodan Popović je došao u pratnji trojice OZNA-inih agenata i divizijskog političkog komesara. Prije nego što se uspjela obratiti visokom partizanskom komandantu, dva agenta je zgrabiše i baciše na zemlju. Azra bijesno vrisnu shvativši da je prevarena. Dok je pokušavala ustati, treći agent joj priđe i opali metak iz revolvera tačno u lice. Od siline udara prevali se na leđa lica unakaženog i sprženog barutom. Pet ljudi nadvi se nad lešom te ljepotice koja je sad beživotna ležala u šumi pored grada kojem je nanijela toliko zla. Dok su je gledali, Slobodan Popović naredi da je pokopaju tu u šumi u neoznačenoj humci.